Ima li Hrvatska hrvatske povjesničare i hrvatske naciologe?
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Nedjelja, 29 Srpanj 2012 16:00
(Na slučaju ratnika Josipa Jelačica i drugih velikih hrvatskih ratnika) Umjesto uvoda: Prema današnjem TV kalendaru, ujutro 27. srpnja 1947. godine u Zagrebu je zavladalo - zaprepaštenje.
ijekom noći komunistička je vlast potajno uklonila kip bana Jelačića s istoimenog trga kao navodni "simbol sramote prošlih vladajućih klika".
Bio je to udar na hrvatsku tradiciju i nezapamćeni kulturocid, koji se ideološki opravdavao potpuno pogrešnim Marxovim ocjenama o nazadnoj ulozi Hrvata u revolucionarnoj 1848. godini.
Prema Marxu Hrvate treba uništiti jer su kočnica suvremenom revolucionarnom napretku.
Ima pokazatelja, koji skreću na sebe pozornost da ta Marxova genocidnost prema Hrvatima važi i danas kroz globalizaciju, Unijaštvo, Masonstvo i metode podlog genocida, koje se na razne načine primjenjuju u Hrvatskoj i na Hrvatima. Primjerice, vrlo otrovna sredstva u poljoprivredi i dodatna sredstva stočnoj hrani, gentehnološki tretirana hrana za ljude, sijanje i širenje raznih bolesti, stres, bezperspektivnost kroz dužničko robstvo, nezaposlenost i nesigurnost na obstanak na radnom mjestu...
Nakon pobjede demokracije, 1990. godine, kip bana Jelačića svečano je vraćen na glavni zagrebački trg, Jelačićevog imena .
HAZUD u Baselu je istaknuto ponosan na taj čin jer je Prof. Dr. Antun Bauer, suosnivač i član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Baselu (1978) spasio dijelove pokidanog kipa hrvatskog Bana Josipa Jelačića i spasio je zlatnu repliku hrvatske kneževske krune.
Hrv. akad. Prof. Dr. Antun Bauer i muzeolog Antun Bauer, vratio je Zagrebu spomenik Bana Jelačića, a zastupnica HAZUD-a gdja M.K. i Hrv. akad. Antun Bauer darovali su predsjedniku Republike Franji Tudjmanu dvije replike:
1. Repliku hrvatske kneževske krune od zlata.
2.Repliku prve zbirke svih znanja objavljene u Baselu 1559. za koju je autor Pavao Skalić "iz Like" prvi u povijesti ljudske kulture uporabio naziv Enciklopedia.
Radi povijesne istine za javnost, treba dodati da je i Dr. Franjo Tuđman prije uloge predsjednika RH i u njoj bio Hrv. akad. - član HAZUD-a sa jedištem u Baselu.
Svi članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori i domovini, osnovane u Baselu 1978. su ponosni na sudioništva ovih i drugih vrijednih kulturnih i imjetničkih djelatnosti u Hrvatskoj i u dijaspori.
Najkraći odgovor po naslovu i podnaslovu
Nažalost Hrvatska ima vrlo malo hrvatskih povjesničara, a vrlo mogo protuhrvatskih povjesničara poput Viktora Novaka, Ive Goldsteina, Tvrtka Jakovine... Još bolnije stanje jesu hrvatski naciolozi, kojih kao profesionalaca uopće nemamo, nego se pitanjem Hrvatske nacije s obadva predznaka i "neutralom" bave svi, a stručno i znanstveno NITKO. Zato nam Hrvatska i nacionalna svjest izgleda upravo ovako, kako izgleda. Svi njeni puti su za osjećajne i ugrožene Hrvatice i Hrvate vrlo zabrinjavajuća nizbrdica, a usmjerili se nešto prema uzbrdo, prema potrebnim osvajanjem vrhunaca, onda se u Hrvatskoj pojavljuje više kočničara, nego Sizifa, koji uzalud pokazuju Hrvatskoj put iz mraka u svjetle visine.
To je opće poznata hrvatska svakodnevica i smjene strankaških političara je čine sve mračnijom i sve beznadnijom. Umjesto da su uhvate u koštac s rješavanjem svih hrvatskih radnih, gospodarskih, socijalnih i inih problema hrvatski političari poput zavađenih nevjesta ogovaraju one smijenjene, a nemaju ogledalo da u sebi vide još lošije od bivših.
To nam je nažalost poznato kroz domaće i još više kroz međunarodne kriterije i ocjene pa završavam ovaj uvod i prelazim na pdnaslov u zagradama, ovdje u daljnjem bez njih:
Slučaj ratnika Josipa Jelačica i drugih velikih hrvatskih ratnika
Spominjem uvodno samo hrvatskog ratnika Josipa Jalačića jer su mu na današnji dan, točnije noć, 26. srpnja 1947. komunistički vandali demontirali i uklonili kip s Trga Jelačićevog imena, kojeg su već ranije nazvali imenom Trg republike, ali su zatajili koje republike pa je to bilo kao da je netko nazvao jedan toponim: Trg vjetrova, kojih ima bezbtoj, počev od fizioloških do orkanskih.
Ovo spada u pitanje za hrvatske povjesničare i hrvatske naciologe, kojih jedva imamo pa zato nam ulice i trgovi nose svakakve nazive pa i imena zločinaca poput Josipa Broza Tita, ali ne (ili vrlo malo!) imena najistaknutijih hrvatskih ratnika.
Koji su najistaknutiji hrvatski ratnici?
Najveći i najstariji hrvatski ratnici su oni, koji su od vremena, dok smo još živjeli u pećinama ustajali u obranu svoje pećine, kasnije svoje sojenice i kuće pa zatim povijesnim razvojem užeg i šireg zavičaja te konačno domovine - države, a zovu se hrvatskim jezikom ustaše.
U naše vrijeme kroz pomućeni nacionalni razum i prihvaćanje kleveta, sotonizacije i demonizacije ustaša od strane velikosrbske ideologije ostao je za tu najstariju hrvatsku obranbenu vojsku samo negativni predznak.
Taj negativni predznak za najstariju i najhrabriju hrvatsku obranbenu vojsku ustaše, ušao je u hrvatske rječnike, u literaturu protkanu srbskim, jugoslavenskim uplivom i sve više i dublje u psihu Hrvatskog naroda pod stalnim uvjeravanjem da su ustaše najstrašniji ratni zločinci.
Najužasnija laž i kleveta je potvarati ratnim zločincima najstariju, najdomoljubniju i najhrabriju hrvatsku vojsku ustaše. Ta laž i kleveta ustaša započinje i podhranjuje se iz velikosrbskih izvora uglavnom od 1934. godine, kad su Srbi potvorili ustaše za ubojstvo nacifašističkog kralja, Hitlerovog prijatelja Aleksandra u Marseillesu, pojačava se u Drugom svjetskom ratu jer su ustaše pobjednički branile Hrvatsku od svih velikosrbskih ratnih podhvata za osvajanje Hrvatske.
Velikosrbskim klevetama, sotonizaciji i demonizaciji ustaša pridružili su se i svi komunisti pa i hrvatski, koji su se vođeni ratnim i poratnim zločincem Titom borili za Jugoslaviju.
Ustaše su se hrabro borile protiv svih vojska, koje su ugrožavale Hrvatsku, a to su bili Srbi sa svima ideološkim predznavcima, napose fašistički četnici i komunisti.
Ima ustaša i s velikim nagativnim predznacima
Nitko normalan pa niti pisatelj ovih redaka ne odobrava niti ne brani ratne zločine, koje su činili pojedini ustaše i grupe ustaša za vrijeme NDH u Drugom svjetskom ratu.
Štoviše, takova zločinstva koja su činili pojedini ustaše i grupe ustaša prema ljudima bez obzira iz koje su nacije, rase, vjere, ideologije i svjetonazora su za najstrožu osudu i najstrožu kaznu.
Ali, zbog pojedinaca i zločinačkih grupa, kojih je bilo među ustašama, nitko nema pravo osuđivati poštene, domoljubne i pravedne branitelje domovine i države Hrvatske, hrabre hrvatske vojnike, koji su se nesebično borili i ginuli za obranu, spas i čast države Hrvatske i Hrvatskoga naroda.
Iznešeno o ustašama je za povjesničare i naciologe, a ne za prolazne političare
Ovim problem pitanjem bi se trebali najozbiljnije stručno i znanstveno pozabaviti pravi hrvatski povjesničari, naciolozi, ratni stratezi, nacionalni psiholozi i drugi stručnjaci za pitanje naroda i ratova, a ja sam si uzeo pravo samo potaknuti to pitanje, da ga se jedanputa zauvijek pravilno prouči, procijni, ocijeni i stavi kao točan podatak u hrvatsku povijest.
Ponovit ću još sam to, da su ustaše stari kao i Hrvatski narod i ne može "šačica vremena" od 1941. do 1945. kojim se bavi srbska i nazovi hrvatska povijest, ma kakva ona bila izbrisati sve one zasluge nad zaslugama, koje su ustaše imale kroz čitavu hrvatsku povijest. Spomenut ću samo tri skupine ustaša, prije ustaša iz Drugog svjetskog rata:
1. Pučki ustaše iz naroda za obranu naroda, kroz čitavu povijest najpouzdanija zaštita.
2. Ustaše Eugena kvaternika u Rakovici 1871. s namjerom borbe protiv diktatorske vladavine Beča, Pešte o očekivane od Beograda.
3. Ustaše u BiH pod zapovjedništvom Hadži Loje, koje su se borile protiv okupacije BiH od Austrougarske.
Najistaknutiji ratnici za obranu Hrvatske kroz povijest do sada
Tomislav Trpimirović, prvi hrvatski kralj pobjedonosno branio Hrvatsku od Bugara i Mađara.
Petar Krešimir IV - braneći Hrvatsku zavladao je na najvećem prostoru na kopnu i Jadranskom moru.
Franjo Frankopan Slunjski, najuspješniji ratnik svoga vremene protiv Turaka.
Toma Bakač, prvi veliki pobjednik protiv Turaka, 1584. nedaleko Slunja.
Petar Berislavić, nakon sjajnih obranbenih ratova protiv Turaka, poginuo iz zasjede, kod Korenice.
Nikola Zrinski, veliki pobjednik protiv Turaka kod Osijeka, srušio im je dugački Sultanov most.
Luka Ibrišimović, oslobodio Slavoniju i čitav Hrvatski Srijem od Turaka. Napose se istakao kod Srijemske Kamenice.
Marko Mesić, oslobodio Liku i Krbavu od Turaka i vratio u hrvatstvo i katoličanstvo brojne prisilno poturčene Hrvate.
Josip Jelačić, pobjedonosnom borbom protiv Mađara, ušao kao veliki ratnik u hrvatsku povijest.
Svetozar Borojević, pokazao je sve pobjedonosne ratne taktike u borbi protiv Talijana, braneći svaku stopu slovenske i hrvatske zemlje..
Jure Francetić s Rafaelom Babanom spada u najučinkovitije pobjedonosne bojovnike protiv najopasnijih srbskih fašističkih četnika, ne štedeći niti komuniste, koji su rušili državu Hrvatsku, ubijali Hrvatski narod i borili se za Jugoslaviju.
Blago Zadro, poginuo braneći hrabro i uspješno hrvatski grad Vukovar od posrbljene JNA i od srbskih zločinaca svih velikosrbskih ideologija.
Janko Bobetko, istakao se brojnim pobjedonosnim obranama hrvatskih krajeva protiv srbskih genocidnih zločinaca, napose oslobođenjem Dubrovačkog okružja.
Ante Gotovina, najveći hrvatski vojni strateg, ratovao za oslobođenje Hrvatske protiv srbske genocidne, pljačkaške, silovateljske i vandalse okupacije. Za vrlo uspješnu izvedbu "Oluje" po svima ratnim propisima umjesto nagrade, maćehinska Hrvatska ga je izručila na psihomučilište ICTY-a u Den Haagu.
Najkraći kritički osvrt, koji pogađa nacionalnu savjetst odgovornih u Hrvatskoj
Franjo Frankopan Slunjski, Nikola Zrinski (molim ne brkati Nikolu Zrinskog Sigetskog), Luka Ibrišimović, Marko Mesić, Svetozar Borojević, Jure Francetić, Blago Zadro, Janko Bobetko i Ante Gotovina nemaju u Hrvatskoj i u glavnom gradu Zagrebu niti toponime (ulice i trgove) svoga imena, što tek reći o zataji spomeničke kulture?!
Petar Krešimir IV, Toma Bakač i Petar Berislavić zavrijeđuju veće i dostojnije poštovanje, nego ga imaju. Napose Toma Bakač, koji je zaslužan za pobjedu nad Turcima kod Slunja i u uspjesnoj obrani Siska ima u Zagrebu ime ulice s jedva desetak kuća.
Josip Jelačić, pobjednik nad Mađarima, koji su ugrožavali Hrvatsku i Jure Francetić, nejuspješniji bojovnik protiv srbskog četničkog fašizma (i komunizma) imali su do te mjere maćehinski i neprijateljski odnos prema sebi pa su im srušeni spomenici. Obadvojici hrvatskih branitelja srušili su spomenike komunisti:
Prvome, Josipu Jelačiću srušili su stari komunisti spomenik u Zagrebu.
Drugome, Juri Francetiću srušili su novi komunisti spomenik u Slunju, odnosno grobno spomenobilježje. Počinitelji su Slovenka mutnih ideologija Vesna Teršelič, Ivo Sanader i Darko Milinović.
Ovaj članak je napisan natuknički i primjerice (u svemu nepodpun) pa će kao takav pobuditi razne primjedbe, kritike...
Svrha članka je potaknuti hrvatsku javnost, napose odgovarajuće hrvatske stručnjake da se ozbiljno pozabave sa svima dijelovima Hrvatske povijesti i osobama u njoj i da prestanu biti po nekim djelovima povijesti poput gusaka: "ga...ga... ga...
Dragan Hazler - djelatnik za poštenu, pravednu i naprednu Hrvatsku
Basel, 27. srpnja 2012 na obljetnički dan kominističko-vandalskog rušenja spomenika Hrvatskom ratniku i Hrvatskom banu Josipu Jelačiću - 27. srpnja 1947. D.H.
