Da se ne zaboravi
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Subota, 04 Kolovoz 2012 16:08
Uz obljetnicu nasilne smrti Jure Francetića i Mije Abičića. Slunj, 28. prosinca 1942. - Slunj, 28. prosinca 2002. (Predavanje održano uz spomenobilježje na dan ubojstva ranjenika Jure Francetića)
U slučaju ubojstva Jure Francetića se radi o zarobljenom ranjeniku, za kojega važi Ženevska konvencija o humanom postupku sa zarobljenicima i ranjenicima. Komunistički partizani su izvršili ubojstvo ranjenika nakon Prvog zasjedanja Avnoja u Bihaću, kad je Tito pripisivao sebi atribute države. Utoliko je veći zločin ubijanja ranjenih zarobljenika.
Ubijati zarobljenike, čak bez suda, kako su to masovno radili jugoslavenski komunisti je ratni zločin kažnjiv prema Ženevskoj konvenciji.
Hrvatski častnik Jure Francetić i negov pilot, domobranski zastavnik Mijo Abičić su usljed zrakoplovnog kvara pali kao ranjenici u zarobljeništvo komunističkih partizana.
Umjesto pružene njege, što je obveza za ranjenike prema Međunarodnoj konvenciji, komunistički partizani su 22. prosinca 1942. u selu Močile pokraj Slunja predvođeni od komunističko-partizanskog komesara - Srbina Mile Trbojevića, sa sjekirom izmasakrirali ranjene zarobljenike Hrvate: Francetića i Abićića.
Jure Francetić je noću 27/28. prosinca 1942. u Slunju podlegao ranama ili je bio umoren, što je mnogo vjerojatnije. Istoga dana komunistički partizani su ubili ranjenoga domobranskog zastavnika, pilota Miju Abičića ili točnije rečeno, bacili su živog ranjenika u bezdanu. U istu bezdanu u selu Močile, nedaleko bunara bacili su komunistički partizani mrtvoga Juru Francetića i živoga Miju Abičića.
Zločin se je odvijao pod zapovjedništvom komunističko-partizanskog oficira Mješine Kukića. Ova istina potječe iz usta samog Mješine Kukića i nekolicine očevideaca, onovremenih mladića iz Močila, polaznika Gimnazije u Slunju. Ovdje se skreće posebna pozornost na mjesto zločina jer u izvješćima iz izvora Nezavisne Države Hrvatske obično piše, da se ne zna za grob Jure Francetiće i Mije Abičića.
Uz ostalo, glavni razlog protivljenju podignutog spomen obilježja vitezu Juri Francetiću jest upravo u tome da se zataška komunističko-partizanski zločin mučenja i ubijstva zarobljenih častnika Hrvatske domovinske vojske:
Zapovjednika Crne legije, koja se je pod Francetićevim vodstvom vrlo uspješno i pobjedonosno borila protiv srpskih fašističkih četnika u Istočnoj Bosni i Hercegovini i
Zastavnika Hrvatskog zrakoplovstva Mije Abičića, pripadnika Hrvatskog domobranstva.
Takozvane antifašiste najviše smeta, što na spomen obilježju stoji "Hrvatskom vitezu Juri Francetiću...hrabrom borcu protiv srpskih četnika..."
Opće je poznato da se Srbe ne smije nigdje ponižavati niti njihovom imenu pripisivati zločin. To se vidi iz povijesti i suvremenosti. Hrvatska politička i medijska terminologija naziva neosuđene hrvatske generale i heroje Mirka Norca i Antu Gotovinu zločincima, ali Srpski agresivni rat na Hrvatsku ne naziva hrvatska terminologija time pravim nazivom, nego Domovinski rat, da se ne bi uz srpsko ime vezala, agresija, okupacija, genocid, urbicid, posijama minska polja i sva druga ratna zločinstva, koja su potakli, vodili i sprovodili Srbi.
Ovdje ću samo pripomenuti da je Domovinski rat neispravan naziv i on dovodi u nedoumicu međunarodnu javnost i Sud u Den Haagu. Naime, Domovinski rat je sinonim za Građanski rat, a u Hrvatskoj nije vođen građanski rat između Hrvata niti između hrvatski pokrajina, nego se je cijela Hrvatska branila od Srpske agresije, okupacije i svih ratnih zločinstava.
U II. svjetskom ratu Hrvatska se je uglavnom oružano branila i to od napadača koji su u svojim ideologijama imali ratni plan obnove Jugoslavije, koja je samo maska za Veliku Srbiju. To je povijest potvrdila i 1991. godine zapečatila srpskim fašističkim i komunističkim pečatom.
Današnje svrstavanje takozvanih antifašista svih komunističkih i četničkih potomaka je zabluda ili svjesna obnova aveti prošlosti, koje je povijest porazila.
Drugo je pitanje civilizacijski kult prema mrtvima svih zaraćenih strana. Sve europske države visoke civilizacije i kulture održavaju spomen na mrtve bez obzira, kojoj su zaraćenoj strani pripadali. Ovdje ću samo primjerice spomenuti: U Španjolskoj, u Escariolu blizu Madrida je zajednička spomen kosturnica palim fašistima i komunistima, U Francuskoj se održavaju groblja poginulih njemačkih vojnika i časnika iz obadva svjetska rata. U Poljskoj, koja je najviše stradala od Hitlerovog nacifašizma postoje uređena groblja palim njemačkim vojnicima. U Volgogradu, bivšem Staljingradu stoji spomen obilježje poginulim njemačkim ratnicima. U Njemačkoj, u svakom selu, mjestu i gradu postoje spomenici raznih oblika i veličina, na kojima se, u većini slučajeva navode ne samo imena mrtvih njemačkih vojnika i častnika, nego i mjesta, gdje su poginuli, u zemljama, koje su Nijemci tada agresivnim ratom okupirali. U Njemačkoj ima čak spomenik pobunjenim Hitlerovim oficirima i spomenik Hitlerovom feldmaršalu, zvanom "Pustinjska lisica" Erwinu Rommelu, generalu Pancertrupa u Francuskoj i kasnije vrhovnom zapovjedniku njemačkih operacija protiv Engleza, koje je predvodio Montgomery u Africi i drugim visokim zapovjednicima iz II. svjetskog rata. U glavnom parku u Hamburgu postoji spomenik njemačkim ratnicima iz II. svjetskog rata, sa svim pobližim oznakama, a veći je nego ijedan antifašistički spomenik u Hrvatskoj i to nikoga ne smeta
Spomenobilježje Slunjanima u Beču
Evo i primjer vezan za Slunj. Naime, Slunjani su bili vjerni Jelačiću i sačinjavaliu su zajedno s Otočanima Tjelesnu gardu hrvatskog bana Josipa Jelačića, pobjednika protiv pojave komunizma u Mađarskoj, vjernog hrvatskom narodu, ali i Bečkom dvoru. Međutim, bilo je Slunjana, koji su bili i protiv Bečkog dvora Franje Josipa II. Bez obzira na to, tko je bio protiv koga i kako su se kasnije odvijali austrijsko-hrvatski odnosi pa i odnosi u samoj Austriji postoji sačuvan i održavan spomenik - obelisk za natporučnika 4. slunjske bojne, Ivana Kalinića i nalazi se između današnjeg mosta Rotunde (Rotundenbrücke) i ulice Rustenschachen Allee.
Dakle, u spomenike i spomen obilježja bez obzira, na kojoj su ratnoj strani bili i poginuli bivši ratnici ne dira nitko u civiliziranim i kulturnim pravnim državama, nego se poštiva:
"MIR MRTVIMA - OPOMENA ŽIVIMA"
Samo komunisti u Hrvatskoj ne poštivaju mrtven sa suprotne strane
Doduše ne dira u grobove niti suvremena i suverena država Hrvatska, ali ima aveti kommunističke prošlosti i njima pridružene građanke nehrvatske nacionalnosti s izrazitom croatofobijom, koji se ne mogu iskaliti na živim ljudima - Hrvatima pa se pokušavaju osvetnički nametnuti protiv poginulih Hrvata.
Kao jedan od glavnih obnovitelja spomen obilježja, u Slunju umorenom, zarobljenom ranjeniku Juri Francetiću, pitam hrvatsku i svjetsku javnost, kome smeta, 8. lipnja 2000. godine obnovljeno spomen obilježje, koje su na Jurjev dan 1943. podigli domobrani Slunjske satnije, a na dan 8. lipnja 1943. su ga uništili komunističko-četnički partizani.
Na ovom obnovljenom spomen obilježju je skoro sve isto, što je bilo na prethodnome, kojeg su razorili vandalski duhovi komunizma i fašizma. Isti je kamen, isti je tekst na spomen ploči, stoji na istom mjestu i iznad svega je jednak Kristov križ kao što je bio onaj uništeni:
SLAVA OVDJE UMRLOM
legendarnom borcu protiv četnika
hrvatskom vitezu
J U R I F R A N C E T I Ć U
Otočac, 2.VII.1912. - Slunj,28.XII.1942.
i svima palim hrvatskim vojnicima na ovim prostorima.
Podigla Urv. HRVATSKI DOMOBRAN
Ogranak Slunj - 2000. godine.
Ovo, obnovljeno spomen obilježje treba stajati u Slunju jer piše osnovne podatke o legendarnom vitezu Juri Francetiću, koji je tu mučenički za Hrvatsku završio svoj ovozemaljski život.
Ono smeta samo kroatofobe i mortofobe, a takvi su od pada komunizma na Berlinskim vratima 1989. i u Hrvatskoj 1991. apsolutna manjina i ne mogu se lažnim upiranjem na ljudska prava nametnuti većini Slunjana - Hrvata i većini kulturnih i civiliziranih Hrvata u cijeloj Hrvatskoj i diljem svijeta, koji su za postojanje i njegu spomen obilježja hrvatskom vitezu Juri Francetiću u Slunju.
Hrvatski pjesnik Branko Klarić posvetio je uspomeni na tragično preminuloga JURU FRANCETIĆA u Slunju pjemu pod naslovom "Ustaši koji je pao". Pjesma završava strofom:
"Klicat će Hrvatskoj svojoj cvjetovi mali,
Cvjetovi procvali.
I sve će spominjati tebe,
Blagoslivljat grob tvoj,
Ustašo, junače pali,
Brate moj."
Ustaše spadaju u redove najhrabrije hrvatske vojske svih vremena. Nisu bili ni fašisti, ni nacisti ni zločinci, nego ponos Hrvatske domovinske vojske - Hrvatskih oružanih snaga. Kao među svakom vojskom u ratu svih naroda, bilo je mnogo zločinaca među ustašama, ali većina ustaša nisu bili zločinci, nego domovini Hrvatskoj najhrabriji i najvjerniji sinci i uzor - dobri vojnici.
Komunisti, Jugoslaveni i velikosrbi sotoniziraju ustaše jer im nisu bili dorasli po vojničkim vrlinama i hrabrosti, a napose ih sotoniziraju jer su ustaše nastali na bojni zov za spas Hrvatske od jugoslavenske tamnice s jedinim ciljem - oružanom borbom za uspostavu i očuvanje Nezavisne Države Hrvatske.
Ustaškog krilnika Juru Francetića nije zanimala ni ideologija ni politika, nego vojnička borba za uspostavu i obranu Nezavisne Države Hrvatske i za spas svih Hrvata i građana lojalnih državi Hrvatskoj, bez obzira na njihovu vjeru.
Takav je bio, hrabro se borio, spašavao ljude od četničkih i komunističkih nasilja i takav je Jure Francetić u vojničkoj službi narodu i domovini Hrvatskoj poginuo.
Posve je opravdano postojanje spomen obilježja hrvatskom vitezu Juri Francetiću u Slunju, kojeg su obnovili - veterani HRVATSKI DOMOBRANI - slunjski.
Vitez Jure Francetić je na mrtvoj straži za Hrvatsku u Slunju, a živu stražu Juri Francetiću drže svi Hrvati i sve Hrvatice - čuvari ponosa hrvatske nacije i države u vječno hrvatskome Slunju, koji je uvijek takav bio, takav jest i uvijek će takav hrvatski biti i ostati. U tome nam Bog pomogao i hrvatski duh nas hrabrio!
Uz domobranski pozdrav: ZA HRVATSKU - UVIEK!
Mr.ph. sc. Dragan Hazler predsjednik Urv.HRVATSKI DOMOBRAN - Ogranak Slunj
Sve se vraća - sve se plaća
Ovu pouku pišem na obljetnički dan smrti krilnika Jure Francetića i na dan smrti poglavnika Dr. Ante Pavelića. To je ujedno dan gubitka predsjedničkih izbora kandidata HDZ-a, 2009.
Tek uvodno spominjem, da je Slunjska domobranska satnija pod zapovjedništvom satnika Tomislava Peričića podigla spomenobilježje hrvatskom vitezu Juri Francetiću u Slunju, na njegov imendan, 23. travnja 1943. godine.
Komunističko-partizanska brigada Hamdije Pozderca je u naletu zauzela jedan dio Slunja i bila istjerana za tri dana. Za vrijeme svoga zločinačkog boravka, ponašanja i vandalizma uklonili su Pozderci Francetićevo spomenobilježje 8. lipnja 1943 godine, ali kameni blok nisu uspjeli razbiti.
Taj isti kameni blok vratili su veterani Hrvatski domobrani, s predsjednikom Draganom Hazlerom na dan 8. lipnja 2000. godine i na brončanoj ploči, dali urezati gore navedeni tekst. Urezan je dan rođenja 2. (a ne 3.) srpnja 1912. godine jer nam je jedan rođak Jure Francetića rekao da je Jure rođen 2. srpnja, a kršten 3. srpnja, što su roditelji učinilo radi straha da dijete ne umre bez krsta. Dakle, Jure Francetić je rođen dan ranije, nego se navodi u njegovim osobnim papirima, što se odnosi na dan krštenja.
Obnovljeno spomenobilježje pokušavali su ukloniti komunisti Ivice Račana u koalicionoj vladi, u čemu su se isticali Ivan Ninić i Vesna Pusić, ali su se Slunjani i veteranski domobrani Slunja uvijek uspješno obranili.
Došao je na vlast Dr. Ivo Sanader i na zapovjed Slovenke Vesne Teršelič i kapetana Dragana Vasiljkovića uklonio spomenobilježje viteza Jure Francetića i barda hrvatske književnosti Mile Budaka u Svetome Roku. U tome zlodjelu na pomoći Sanaderu je bio Ličanin Dr. Darko Milinović.
Gledao sam noćas 27/28. prosinca 2009. tužna lica gubitnika HDZ-ovog stroja i žao mi je radi poštenjačine Prof.Dr. Andrije Hebranga, kojeg osobno jako cijenim. Hebrang nije izgubio izbore, nego su mu to priredili nazovihrvati Sanader i Milinović, a namjestili Primorac i Vidošević.
Iza poštenjačine Hebranga stajao je u tužnoj sviti čovjek bez svoga "ja" Dr. Darko Milinović, Sanaderov ministar za rušenje hrvatske spomeničke kulture. Pitam se često: Zar ponosna Hrvatska Lika i ovakovoga rađa, koji ruši spomenobilježja ponajboljim Ličanima: Mili Budaku i Juri Francetiću.
Preporučam sadašnjoj HDZ-ovoj vladi, da vrati na svoje mjesto spomenobilježja Vitrezu Juri Francetiću i književniku Mili Budaku.
Nadalje, neka podigne reprezentatuivni spomenik prvom hrvatskom predsjedniku Dr. Franji Tuđmanu u Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima.
Zatim, neka očisti sve hrvatske trgove, parkove i druge toponime od imena najvećeg zočinca, ikada rođenoga na hrvatskonme prostoru Josipa Broza Tita.
Nastavak slijedi)
Dopisano, nedovršeno, 28. prosinca 2006.
Dragan Hazler u svojim ulogama za Hrvatsku
