Andrija Jamometić 4.dio
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Četvrtak, 16 Prosinac 2010 21:10
Pismo XLVI. P O Z I V (CITATIO) Basel, 14. V. 1482. (Prijepis u Staatsarchivu Basela, A.v.Kr.Kop Nr.26.)
Presveti sveopći koncil, zakonito u Duhu svetome sazvan u Baselu, predstavljajući čitavu Crkvu, pod predsjedanjem prečasnoga u Kristu oca i gospodina Andrije, milošću Božjom i apostolske stolice nadbiskupa od Krajine, kardinala svete Rimske crkve, titule svetog oca Siksta, te pod predsjedanjem vladara Svetog rimskog carstva – šalju pozdrav u Kristu svima Kristovim vjernicima, kojima stignu ovi pozivi!
Briga za kuću Božju, Crkvu, izvan koje nema spasenja, potiče nas i ljubavlju nagoni da protiv pustošitelja nesašivene tunice (tunicae inconsutulis), a to je pravovjerna vjera, junački ustanemo, a isto tako da spasonosno stanemo na put rušenju sveopće i Rimske crkve, koja je, jao, i sama iz dana u dan sve više zaražena te se ruši, a ujedno da ratne nasrtaje strašnih Turaka, koji gotovo sasvim kršćanski narod po svim zemljama osvajaju i do uništenja dovode, koliko naše snage podpomognute božanskom milošću budu mogle, zaustavimo i pribavimo prikladan lijek; zbog svega ovoga vrlo potrebnog i teškog, zbog reformiranja gospodina Siksta, vrhovnog pontifeksa, koji upropaštava Rimsku crkvu, njezino stanje i dobra, koji uništava njezinu čast, položaj i ugled; zbog obnove sveopće crkve i Rimske crkve gotovo srušene i upropaštene, ovdje u Duhu svetome i ugledom općih koncila u Konstanzu, Sieni i Baselu te ugledom i vlašću svemogućeg Boga i njegove svete Crkve, po tim koncilima i sveopćim koncilima prema sadržaju podpisanih članaka (tužba) podsjećamo na obilježja i naredbe te ovim pismom objavljujemo da smo na ovom svetom sveopćem koncilu odlučili ostati i uz milost Duha svetoga vrlo brižno raditi za obnovu; završiti sve drugo prije spomenuto, što započinjemo; ni iz kojeg razloga odavle odstupiti, prije nego bude donesen neki djelotvorni lijek za sve spomenuto, - budući da je svima očito da će odgađanjem u papinskoj službi rečenoga gospodina Siksta (a ne njegovom reformom) doći do uništenja Rimske crkve, stanja katoličke vjere i kršćanstva; mi po ugledu spomenutih koncila i ovoga sadašnjeg, po ugledu sveopće Crkve zovemo i pozivamo istoga gospodina Siksta na Opći koncil, koji je bez sumnje božanskom milošću, koja sve to određuje, već zakazan (na prošli blagdan Navještenja slavne djevice Marije) i dosada nastavljen i koga treba nastaviti da bi se spomenuto izvršilo; isto tako pozivamo i zovemo da se pojavi na ovome svetom koncilu unutar idućih šest mjeseci, od kojih određujemo njemu istom dva za prvi termin, dva za drugi, a ostala dva za posljednji, obavješćujući istoga gospodina Siksta najvišim autoritetom sveopće Crkve, izjavljujući, ako se on, kako je zakonski propisano, s nama ne pojavi i ne bude htjeo spomenute reforme, da će on biti lišen vršenja papinstva i papinske službe i da ga mi moramo toga lišiti te izabrati drugoga, pravoga i svetoga vrhovnog pontifeksa prema uredbama svetih kanona, te se tako pobrinuti za sveopću i Rimsku crkvu.
Ako se i bez obzira na njegov prkos ne bude pokorio koncilu, postupat ćemo po milosti Duha svetoga, koji nas upravlja u ovome i, kako se nadamo, koji proslijeđuje ovaj naš posao, tražeći ugledom - vlašću Boga svemogućega i univerzalne Crkve i pojedine prečasne i časne u Kristu oce, gospodu nadbiskupe, biskupe, vladare, crkvene i svjetovne, moleći ih da dođu, zatim druge prelate i sve druge, koji su obvezni doći na sveti glavni sinod sveopće Crkve po pravu i po običaju; opominjemo ih i pod kaznom crkvenog prava i prisega od njih danih sveopćoj Crkvi i snagom poslušnosti, koju duguju svemogućem Bogu i njegovoj Crkvi, naređujemo im da što brže osobno dođu na koncil, ili, ako su spriječeni osobnom zaprjekom, da ne propuste odrediti časne i učene ljude iz svojih Crkava i druge dobre osposobljene ljude. Radeći tako najvećma će se svidjeti Kristu, čiju stvar vode, njegovoj svetoj Crkvi i čak cijelom kršćanstvu izvršit će dostojnu službu. A vi vjernici njegove Crkve, iskazat ćete čast Bogu i unaprijediti njegovu Crkvu s voljom, ljubavlju i pokornošću; steći ćete milost te u sadašnjosti i budućnosti slavu, koju neka se udostoji dati vam Sveti Duh, koji duhovno vodi sadašnji sinod.
U Baselu, pečat rečenoga gospodina nadbiskupa, 14. V. godine od rođenja Gospodnjega 1482.
Pripomena uz sadržaj ovog POZIVA:
Crkveni povjesničar Rainaldi, u „Catalogus testium veritatis“ proglasio je Andriju Jamometića „sumanutim buntovnikom, koji iz povrijeđene taštine i častohleplja pokušava zlodjelom rascijepiti jedinstvo Crkve, ali si je razbio glavu na Petrovoj stijeni“. Iz sadržaja POZIVA (Citatio) i iz drugih koncilskih spisa se vidi, da Jamometić nije bio častohlepan i da se je sva njegova aktivnost svodila upravo na jačanje i ekumenu Kristove baštine. Kad bi Jamometić bio častohlepan ne bi mu bila prva briga čast i spas Crkve te poziv pape Siksta na sazvani i proglašeni Baselski koncil, nego bi prvim aktom proglasio sebe papom (protupapom), što je bila poznata praksa u Jamometićevo doba i ranije. Naime, svakom dobronamjernom promatraču crkvenih prilika 15. stoljeća je poznato da se je hrvatski nadbiskup iz Dubrovnika Ivan Stojković borio za spas Crkve u glavi i u udovima i napose za njeno jedinstvo (ekumenu) i upravo motiviran tom nuždom i potrebom pokušava Jamometić obnoviti Baselski koncil. Da je Jamometićevo ukazivanje na nezdravo stanje u glavi Crkve bilo na mjestu ubrzo se je pokazalo pojavom Martina Luthera, koji već 1517. odkazuje poslušnost papi i uvodi protestantizam. Da je uspio Jamometićev produžetak Baselskog koncila, kojeg je suglasnošću pape Martina V. na inicijativu Pariškog sveučilišta i cara Sigismunda organizirao i svečano otvorio hrvatski nadbiskup Ivan Stojković u Baselu 23. srpnja 1431. možda nikada ne bi došlo do protestantizma, koji je po teološkoj ocjeni teži crkveni rascjep, nego onaj od 1054. za vrijeme Mihajla Cerularija. Štoviše, možda bi došlo do trajne ekumene između Zapadne i Istočne crkve, na čemu je uporno radio Baselski koncil Ivana Stojkovića. - D.H.
Pismo LV.
A. JAMOMETIĆ caru Friedrichu III.
Basel, 15. VI. 1482.
(Hitna molba da se pokrene koncil. Obrazlaže njegovu nužnost. Jamometić bi dao prije
vlastiti život, nego odustao od svoga plana.)
(Prijepis u Staatsarchivu Basela, A. v. Kr. Kop. 20.)
Presvijetli nepobjedivi gospodine Care!
Nakon beskrajnih preporuka, molba itd. prošlih sam dana primio pisma Vašeg Veličanstva iz ruku brata Ulricha, našega kapelana, koji je bio kod Vašeg Veličanstva. Dosta sam jasno razumio značenje – sadržaj tih pisama, a mojim traženjima nije bilo zadovoljeno. Stoga ponovo odgovaram Vašem Veličanstvu, moleći Vas najsmjernije, da se Vaše carsko Veličanstvo udostoji dobro razmotriti i sagledati ono, što sam Vam pisao, jer te stvari traže ozbiljno razmatranje, a posebice treba imati obzir na katoličku vjeru i Rimsku crkvu. Cijelom je naime svijetu poznato, u kakvoj je opasnosti katolička vjera u današnje vrijeme pred divljim Turcima. A kako se pak Rimskom crkvom upravlja, koliku je propast pretrpjela i neprestano trpi, dovoljno je očito. Znam da je Vaše Veličanstvo zaštitnik Crkve i branitelj katoličke vjere. A, ako Vaše Veličanstvo zanemari izvršiti ono što mu po dužnosti pripada, onda sam ja uzalud isticao u Rimskoj kuriji, zatim kod kneževa i kršćanskih vladara dobru namjeru Vašeg Veličanstva i Vaše traženje, što sam obavio u Rimskoj kuriji, zahtijevajući osobito jedan Sveopći sabor, u kojem bi imali predsjedati pontifeks Siksto, Vaše Veličanstvo te svi drugi kršćanski kraljevi i knezovi, kako bi se na njemu točno odredila briga za obranu kršćanske vjere i za povratak izgubljenih država – budući da se Vašem Veličanstvu činilo da se na drugi način nije mogla ta skrb odrediti. Kakvo je dakle bilo i kakvo jest veselje za cijeli svijet zbog one peticije Vašeg Veličanstva, ne mogu izraziti, o čemu sam se uvjerio posjećujući vladare i države, želeći ih skloniti za pdhvat ove vrste.
Zaista, sve sam njih našao vrlo pripravne i tome naklonjene kao dobre kršćane; oni zbog toga mnogo hvale Vaše Veličanstvo. Neka dakle Vaše Veličanstvo pred očima ima Boga i njegovu pravdu, katoličku vjeru i stanje Rimske crkve, jer je vrijeme – da ne bi svijet rekao: Presvijetli gospodin Car je mogao učiniti mnogo i sada to može, a nije učinio ništa niti išto čini. Ovo ne bi bilo dobro. Za mene je dovoljno da sam se opravdao kod slavnoga naroda njemačkoga (germanskoga), Vašeg Veličanstva i svih prvaka i kod carskih gradova – država; ako se pak Vašem Veličanstvu ne sviđa što ja proslijeđujem, trudeći se da sveti sveopći koncil, već proglašen u Vašem gradu Baselu, zakonito i pravilno započne, onda ću smisliti drugo, budući da prijeka nužda nagoni sve prave kršćane na to, a drugčije ne može biti nikakve skrbi. Neka se dakle Vaše Veličanstvo udostoji svojom uobičajenom i prirodnom dobrotom i blagošću dati zaštitu, pokazati naklonost i pomoć za ovaj presveti koncil, kao što je predhodnik Vašeg presvijetlog Veličanstva gospodin sretne uspomene car Sigismund inače na istom mjestu pokazao naklonost i pružio zaštitu Općem koncilu u Baselu (1431...). Ovdje će Vaše carsko Veličanstvo imati najpripravnije sluge i prijatelje za čast istoga sabora; ako se pak na drugom mjestu bude držao opći koncil, ne će tako moći biti... Ovdje je po pravu mjesto, a jer je tako, šaljem Vašem Veličanstvu deklaraciju; Vaše će Veličanstvo jasno shvatiti da je ovo istina. Najponiznije tražim odgovor. Ako ne uzmognem sve postići ovdje, tražit ću dopuštenje drugdje i, dok budem živ, nikad od toga odustati ne ću, sve dok ne ugledam Opći koncil. Ništa drugo ne tražim niti želim nego ovo. Makar umro od gladi, prodat ću biskupski ogrtač i haljine i sve drugo; obići ću svijet, dok ne dudem vidio Opći koncil. Očekujem ipak odgovor presvijetlog Vašeg Veličanstva, moleći se samo Bogu da sačuva Vaše Veličanstvo sretnim kroz sva vremena.
U Baselu, 15. lipnja, godine Gospodnje 1482. Andrija, nadbiskup od Krajine
Pismo XXIV.
SIKSTO IV. piše Rudolfu, biskupu od Scheerenberga
Zahvala za pošiljku proklamacije koncila!
Rim, 7. VIII. 1482.
(Kop. Cod. II. III. 256 fol. 355, Nacionalna biblioteka u Firenzi.)
Primili smo Tvoja pisma, iz kojih saznajemo, kolika je Tvoja odanost i poštovanje prema nama i svetoj apostolskoj stolici; koliko mara ulažeš u ono što se odnosi na našu čast i čast iste Svete stolice. Vrlo mnogo pohvaljujemo Tvoju bratsku odanost, kojom obavljaš dužnost dobrog i katoličkog prelata, a takvu smo odanost uvijek cijenili. Što se tiče ludih akcija i naopake odvažnosti nadbiskupa od Krajine (Andrije Jamometića), uzdamo se da ćemo se doskora pobrinuti da se on pokaje za svoju nepromišljenost.
U Rimu, 7.VIII. 1482. – 11. godine pontifikata.
Pismo XXV.
SIKSTO IV. piše biskupu od Basela, Kasparu ze Rhin
Rim, 27. IV. 1482.
Naredba da se poduzmu najstrože mjere protiv Jamometića – kindapiranje i zatvor.
(Kop. Cod. II. III. 256 fol. 311, Nacionalna biblioteka u Firenzi.)
Pozdravljamo časnoga brata...! Saznali smo da je nadbiskup od Krajine u gradu Baselu i mnogoštošta govorio o apostolskoj stolici, što je uopće daleko od istine. Tome se i ne čudimo: Njegova je naime narav takva da nije navikao niti dobro govoriti niti dobro raditi, te je zaslužio da od nas bude ne samo zatvoren u tamnicu, nego je zaslužio najtežu kaznu, kako je poznato iz procesa formiranih protiv njega (misli se na procese i Jamometićevo zatočenje 1481. u Anđeoskoj tvrđavi, iz koje je pušten na slobodu intervencijom njemačkog cara Friedricha III. - prip. D.H.). Ali polazeći više iz obzira naše blagosti i molbe carskog Veličanstva, nego iz obzira na njegove grijehe – zločine oslobođen je. Ali kada se nije mogao od zla djelovanja odvratiti blagošću i humanošću, nego po zlom primjeru drugih u tome ustraje, ovim pismom Ti povjeravamo i naređujemo, da samoga nadbiskupa, primivši pismeni nalog, na neki prikladan način uhvatiš, zatvoriš u tamnicu i zadržiš, dok Ti od nas ne bude drugo naređeno. A ako možda nadbiskup od Krajine ne bi bio u gradu i u Tvojoj biskupiji Baselskoj, piši drugim biskupima, za koje čuješ da se pod njihovom upravom on nalazi, te im u moje ime naredi, da isto učine oni, to jest da nadbiskupa uhvate, zatvore u tamnicu i ne puštaju ga, dok ne dobiju od nas drugo naređenje.
U Rimu, 27. IV. 1482. – 11. god. pontifikata.
Pismo XXVI.
SIKSTO IV. piše stolnom kaptolu u Baselu
Rim, 27. IV. 1482.
Prepoštu i kaptolu Crkve u Baselu
(Kop. Cod. II. III. 256 fol. 212, Nacionalna biblioteka u Firenzi.)
Pozdravljamo ljubljene sinove...!
Budući da nadbiskup od Krajine ne prestaje krajnje lažno govoriti o apostolskoj stolici, zloupotrebavljajući našu humanost – a oslobodili smo ga tamnice i naredili da se obustave procesi upereni protiv njega, zbog kojih je zaslužio najtežu kaznu – pišemo časnom bratu Baselskome biskupu, da ga uhvati i zadrži u tamnici, dok drugo od nas ne bude naređeno, ili da u naše ime piše drugim biskupima da to učine te samog biskupa uhite, ako budu čuli da se nadbiskup od Krajine nalazi pod njihovom jurisdikcijom. Stoga ako sam biskup Baselski ne bi bio tamo, vi nastojte zdušno i brižno izvršiti naređenja i potrudite se da se isti nadbiskup uhiti, da bi, što nije mogao blagošću, naučio kaznom da se uzdrži od takovih akcija.
U Rimu, kao gore, 27. IV. 1482. – 11. god. pontifikata.
Pismo XXVII.
SIKSTO IV. gradu Baselu
Rim, 27. IV. 1482.
(Grad Basel bi trebao podržati biskupa i stolni kaptol pri izvršenju papinih zapovijedi.)
(Kop. Cod. II. III. 256 fol. 212, Nacionalna biblioteka u Firenzi.)
Pozdravljamo ljubljene sinove...!
Pisali smo neke stvari bratu biskupu i ljubljenim sinovima, prepoštu i kaptolu crkve Baselske o grijesima – zločinu časnog brata nadbiskupa od Krajine. Ako bi se dogodilo da spomenuti biskup i kaptol za izvršenje naših naredaba u ovoj stvari budu tražili – molili vas, potičemo u Gospodu vašu odanost da u interesu naše časti i časti apostolske stolice nastojite njima biti naklonjeni i pomoći im.
U Rimu, kao gore, 27. IV. 1482. – 11. god. pontifikata.
Pismo XXX.
SIKSTO IV. svima duhovnim i svjetovnim moćnicima
Rim 4. V. 1482.
(Kop. Cod. II. III. 256 fol. 212, Nacionalna biblioteka u Firenzi.)
Pozdravljamo zajedno i pojedinačno sve crkvene dostojanstvenike i svjetovne vladare te ostale odličnike bilo crkvene ili svjetovne, kojima ova pisma stignu!
Uvjereni smo da je svima poznato, kolikom smo humanošću i strpljenjem podnosili mane i grijehe Andrije, nadbiskupa od Krajine. Iako je on u Rimu, u našoj Anđeoskoj tvrđavi bio zadržan te po parničkom postupku protiv njega formiranom trebao biti kažnjen najtežom pa i smrtnom kaznom, ipak smo se nadali da će se on moći vratiti zdravom razumu i opametiti se. Pustili smo ga dobrostivo na molbu carskog Veličanstva. Sada pak, uviđajući da je on po ovoj našoj dobroti postao još više drzak te mogao govoriti protiv nas i protiv časti ove svete stolice (a sve je to podpuno lažno i proizlazi iz njegove nepromišljene i opake drzovitosti) odlučili smo poslati Ivana Ochtela (Ioann Ochtel), našeg pouzdanika, koji će vam ovu stvar obširnije iznijeti, potičući vas i strogo tražeći od svih vas zajedno i pojedinačno, da zbog našeg ugleda i časti, zbog časti i ugleda Apostolske stolice, koju taj izdajnik prezire, nastojte našem pouzdaniku Ivanu pomoći naklonošću, savjetom i drugim, kako bi se nadbiskup Andrija uhitio i utamničio, dok drugo ne bude od nas naređeno. To će nama u svrhu opomene i popravljanja toga nadbiskupa biti toliko milo da nam ništa milije ne ćete moći učiniti
U Rimu, 4. V. 1482. – 11. god. pontifikata.
Mr.ph. Dragan Hazler
