Andrija Jamometić 5.dio
- Detalji
- Kategorija: Dragan Hazler
- Objavljeno: Subota, 18 Prosinac 2010 17:43
Pismo XXXI. NALOG jednom neimenovanom skupljaču apostolskog novca za isplatu novaca Ivanu Ochtelu
Rim, 4. V. 1482.
(Kop. Cod. II. III. 256 fol. 227, Nacionalna biblioteka u Firenzi.)
Pozdravljamo ljubljenog sina...!
Šaljemo u te krajeve Germanije ljubljenog sina Ivana Ochtela, našeg pouzdanika, zbog nekih naših poslova i poslova apostolske stolice. Ako te što bude tražio, želimo da mu priskrbiš novac i u drugome pomogneš, a mi ćemo kasnije narediti da se novac pošalje na Tvoj račun.
U Rimu, 4. V. 1482. – 11. god. pontifikata.
Pismo XXXII.
SIKSTO IV Salvu Casetta
Rim, 4. V. 1482.
(Adresat treba čitavom redu dominikanaca dati upute da rade na uhićenju Andrije Jamometića)
(Kop. Cod. II. III. 256 fol. 228, Nacionalna biblioteka u Firenzi.)
Generalu reda dominikanaca!
Pozdravljamo dragog sina...!
Doznali smo da nadbiskup od Krajine u krajevima Germanije mnogo govori protiv nas te javno prenosi napade na našu čast i čast ove Apostolske svete stolice. Znamo kako je do sada zloupotrijebio našu čovječnost i dobrotu. Podnosili smo njegovu nesmotrenost i izdaju. Naredili smo da se oslobodi zatvora, u koji je zaslužio da se smjesti zbog svoje ludosti i zlodjela, u nadi da će doći pameti i da se ne će usuđivati iz dana u dan nizati i činiti nova zla na sramotu nadbiskupskog dostojanstva i na zao primjer i sablazan za mnoge. Stoga hoćemo i Tebi strogo nalažemo pod kaznom ekskomunikacije široka značenja, da odmah svima provincijalima i priorima provincije, samostana i pojedinih mjesta Tvoga reda u Njemačkoj, u kojima isti nadbiskup navodno boravi ili će se dogoditi da tamo svrati, u naše ime zapovijediš i pod istom im kaznom narediš, da istoga nadbiskupa bez oklijevanja uhite i zadrže u zatvoru i u željeznim okovima te da ga ni na koji način ne odpuste bez naše specijalne naredbe, već da smjesta pismeno ili nas ili Tebe obavijeste da su to izvršili, obvezujući ih i opminjući u pravi čas, da se pri njegovu uhićenju služe opreznošću i marom, kako njegov otrov i njegova zaražena priroda ne bi mnoge druge zarazila.
U Rimu, 4. V. 1482. – 11. god. pontifikata.
Pismo XXXIV.
SIKSTO IV bratu Emeriku od Kemela (Reda male braće)
Rim, 4. V. 1482.
Druga breva: Neka prije svega ishodi da Andrija Jamometić bude bačen u neki privatni zatvor.
(Kop. Cod. II. III. 256 fol. 228’, Nacionalna biblioteka u Firenzi.)
Pozdravljamo ljubljenog sina...!
I iz Tvojih pisama i iz pisama drugih saznali smo, što je učinio nadbiskup od Krajine i kako je nepromišljeno pokušao sazvati koncil. Pohvaljujemo Tvoj trud, da se on u tome zaustavi i pobije. Mislili smo da se on od toga zla već mora opametiti i ostavi ga te da ne će iskorištavati našu blagost i dobrostivost. Ali, kad se (poput psa koji se vraća na svoju bljuvotinu – Proverb. XXXVI, 11 = Priče Solom.) ne stidi dodavati zlo na zlo i svakodnevno se uvlačiti u sve teže nevaljavstva, - pravo je da bude kažnjen zasluženom kaznom i da se kaje za zlo provedeni život. Stoga, iako smo Ti bili pisali da se udaljiš odatle, izvršivši određene druge poslove, ipak hoćemo i naređujemo Ti, da istoga nadbiskupa od Krajine ne prestaneš progoniti – tjerati bilo gdje, te da smjesta pišeš svima gvardijanima i redovnicima Tvoga reda, gdje budeš smatrao prikladnim, da po našoj vlasti i autoritetu, koji njima i svakome od njih podijeljujemo, moraju spomenutoga nadbiskupa jednako tjerati i svakako se brinuti da bude uhvaćen i stjeran u neki privatni i tajni zatvor, te da tamo čini pokoru o kruhu i vodi, zatim da okajava prošle grijehe tako da mu se iz dana u dan smanjuje nešto hrana i piće. Zamoli k tome, kako budu prilike tražile, svu gospodu i svakoga pojedinačno, knezove, župane (glavare pokrajina), barune, plemiće, općine, sveučilišta i kolegije, zatim druge, i crkvene i svjetovne osobe, koje i mi pismeno molimo, da i drugima, kojima to budeš povjerio svom prikladnom naklonošću, savjetom i drugim pomognu i Tebe podupru. Nad tim Ti podijeljujemo puno ovlaštenje.
U Rimu, 4. V. 1482. – 11. god. pontifikata.
Pismo XXXV.
SIKSTO IV. piše Petru od Brunnensteina, prepoštu u Luzernu
Rim, 5. V. 1482.
Jamometić je zaslužio smrt. Uhićenje Jamometića je u ovom trenutku najveća zasluga, koju adresat može javiti papi.
(Kop. Cod. II. III. 256 fol. 231’, Nacionalna biblioteka u Firenzi.)
Ljubljenome sinu...!
Ne ćemo Ti obširno pisati o zločinima i opakom ponašanju nadbiskupa od Krajine, budući da smatramo da ga Ti dobro poznaješ. Bit će dovoljno spomenuti da smo ga mi, iako je nadbiskup zbog njegovih zločina trebali bili kazniti smrtnom kaznom, kako je jasno ustanovljeno iz procesa vođenih protiv njega, ipak na molbe carskog Veličanstva (čiji je on prije bio zastupnik, blagonaklono pustili smo ga iz Anđeoske tvrđave, u kojoj je bio neko vrijeme zatvoren. Našoj blagosti je to više dolikovalo, nego što bi on zaslužio, da bude kažnjen. S nadom smo očekivali da će on iza toga imati bolje namjere i vratiti se zdravoj pameti. Ali, kako se on iz dana u dan usuđuje na sve gora i gora djela te neprestano grdi ovu svetu stolicu i najlažnije stvari posvuda širi, odlučili smo poslati u te krajeve ljubljenog sina Hugu von Hohenlandenberga, našeg pouzdanika, nositelja pisama, koji će Ti sve obširnije iznijeti. Potičemo Tvoju odanost, u koju se mnogo uzdamo, da se na svaki dobar i oprezan način pobrineš da nadbiskup bude uhvaćen, tražeći za to pomoć i suradnju gornje Njemačke (Alemaniae), u koje se svojim gledanjem, a Tvojom pomnjom i nastojanjem uzdam, da će biti uza te, a za samog nadbiskupa naredi da bude uhvaćen i zatvoren kod kojeg crkvenog dostojanstvenika ili da bude predan samom Hugi, a nas poslije pismeno obavijesti. Što oko toga budeš učinio, bit će nam zbog popravljanja spomenutog nadbiskupa toliko drago, da u ovo vrijeme ništa draže ne može nam se učiniti.
U Rimu, 5. V. 1482. – 11. god. ponifikata.
Već iz ove rasprave, napose iz pisama, u kojima je glavnina međusobno obtuživanje jasno se razabire da je spor između Siksta IV. i Andrije Jamometića bio uglavnom osobne naravi, a ne na djelovanju u smjeru raskola Crkve. Štoviše, nadbiskup Andrija Jamometić se svim svojim bićem, znanjem i istaknutim zalaganjem bori za jačanje Crkve, njeno jedinstvo i za obranu, koja joj prijeti izvana od Turaka, a iznutra od nekih nedostojnih ponašanja.
Upravo iz jake ljubavi prema Crkvi Kristovoj, nadbiskup Jamometić je živio i djelovao s visokom dozom napetosti i straha. (nastavit će se!)
Mr.ph. Dragan Hazler
