Kad je bal, nek' je maskenbal II (prvi dio)
- Detalji
- Kategorija: Vera
- Objavljeno: Nedjelja, 09 Veljača 2020 13:00
„Od svih obmana, samoobmana je jedna od boljih.“
“Prije je bilo bolje”- nema dana a da to ne čujemo. Bilo od poznanika, od prijatelja, bilo od susjeda, na ulici, na tržnici ili u kavani…
A to tako traje, skoro punih 30-ak godina.
Zato, svima onima kojima je bilo bolje i ljepše u onoj njihovoj, a nama danas, hvala dragom Bogu, i bivšoj, kada im ovdje nije dobro-jer su ovdje samo po zadatku-onda neka idu tamo gdje će im biti bolje i gdje su za djelovanje i dobilinaputke. Ali, neka onda ostave i sve ono što su stekli u ovoj HRVATSKOJ, njima tako mrskoj.
„A, mladi neka ne vjeruju tim njihovim lažima! Da bi saznali kako nam je nekad „bilo lijepo“, neka u jednu prostoriju u koju ne će ulaziti deset dana, ostave računalo, kao i svako prijenosno- kako oni kažu- laptop, TV iz svake sobe, svu modernu kućnu opremu, svu IN garderobu poznatih marki, luksuzni auto ili bilo kakav auto oca i majke, zaključaju ga pa ključ sakriju, neka deset dana ne jedu ni banane, ni mlijeko, ne piju kavu, ne idu u kafiće i kavane, ne koriste stroj za pranje rublja, neka sve peru na ruke sapunom u kućnoj izradi, neka otpišu i stroj za pranje posuđa, neka deset dana rade u vrtu jer će samo tako moći jesti svježe povrće, pa onda odu hraniti svinje i koke, jer drugačije ne će moći jesti meso, pa nek nabave i plave kute za školu- jer nisi mogao nositi ništa drugo- pa neka onda bace u smeće sve nove i stare cipele koliko ih sada imaju, i ostave samo jedan par koji će nositi narednih tri-četiri godine, neka se pozdrave s maturalnim, sa zimovanjem i skijanjem, s izlascima....
I ima tu još milijun malih i velikih stvari koje bi se morale uraditi da bi se vidjelo koliko nam je nekada bilo „lepo“. A ja, ima još nešto! Umjesto odlaska na more ili planine, trebalo bi se pripremiti i za „dobrovoljne radne akcije“ ( iako nam ni danas ne bi to bilo zgoreg), na kojima se grade pruge.
„DOBROVOLJNO, naravno!!!
Jer su se onda gradile pruge nepostojećeg „bratstva i jedinstva“, a danas bi se mogle graditi i one naše- POSTOJEĆE HRVATSKE,
HRVATSKE ZA SVAVREMENA“
(komentarprenesen s jednog internetskog portala).
„O, KAKO NAM JE NEKADA BILO LEPO!!!“, viču i urliču drugovi antife.
Pa, iako ta olinjala fraza nema nikakvog pokrića niti neke logike, uvijek nam se to perfidno podastire, ne baš cijelo vrijeme, ali s vremena na vrijeme.
No, nažalost, i sada nam nameću slične i skoro iste mitove i bajke. I sada bi htjeli nekakvu, Bože im oprosti, socijalističku demokraciju koja je, gle čuda, propala davnih dana, svugdje po bijelom svijetu. Čak i kod njihovih vrlih prijatelja liberala iz Velike Britanije koji su se oslanjali na socijalizam, tamo negdje 1979. u vrijeme premijerskog mandata Jamesa Callaghana,koji su onda, kao takvi, neslavno propali i nestali s političke scene njihove kraljevine.
Ali, evo i nas sada-tu negdje-tu gdje i jesmo. A već jesmo, po svemu sudeći, dobro zagazili u njima dragi region. Zahvaljujući našim „poštenim, umnim i domoljubnim političarima“.
ATuđmanu su se, potkraj devedesetih, podsmjehivali kad je upozoravao na opasnost povratka Hrvatske u jugoslavenske okvire.
Govorili su da su to njegove opsesije,bez utemeljenja u stvarnosti.
Tek danas vidimo koliko je bio, kao političar dalekovidan i mudar, u odnosu na svoje suvremenike. Jer, danas je, nažalost, skoro svima u Hrvatskoj, postalo skoro normalno da je u velikoj većini medija, barem polovina vijesti iz tzv. regiona. A za to vrijeme, Hrvatski političari, i oni lijevi i oni desni, kao mantru ponavljaju kako je ”hrvatski interes da Srbija što prije uđe u EU”.
Te tako ispada kako Hrvatska, hrvatska kultura i tradicija, postojisamo zato, da bi se što prije zbratimila i ujedinila sa srpskom. U bratski i drugarski savez.
I sve ono što nije na tom tragu, proglašava se kamenjarskim, ognjištarskim, nazadnim, manje vrijednim i gura na margine.
–To ti je, moja Lucija, već odavno znano. Iste su to note, ista melodija. I isti dirigenti. Kao i u vrijeme Juge. Još im samo nedostaje „bratstvo i jedinstvo“, pa da sve bude…isto kao prije.
–Ma, pusti ih! Puste su im to snovi, moja Monika! Jer je i naša drugarica Peović (jedna od jedanaest kandidata u utrci za predsjednika), isto kao i oni engleski liberali iz 79. na čelu sa Callaghanom, „plesala samo jedno ljeto“.
–Ne brini ti za nju! Dočekala je ona, ovih dana, svojih pet minuta. Njen rodni grad je postao prijestolnica kulture.Pa nam je kulturacvjetala na sve strane.
Zato su se i upućivali pozivi, svima i svakome, na tu kulturnu svetkovinu iliti svetkovinu kulture, a posebice rođenim i probranim Riječanima. Jer će samo oni, tako kažu (što se i vidjelo po ushićenim licima nazočnih), shvatiti svekulturnei drugarske poruke upućene građanima slavljeničkog grada.
Jer, drage moje Hrvatice i Hrvati, Rijeka nam je grad tolerancije i multietičnosti, otvoren grad, grad koji prima sve ljudeotvorenog srca. Naravno one koji misle i osjećaju kao i oni.
A to se najbolje vidjelo, po onome što su nam oni i predočili. Od zastava bivše Juge, zvijezda petokraka, himne bivše nam države-gdje se miješalo bratski- i srpski i hrvatski, i sloveni i slaveni, pa se ondaširilo i proširilo- sve do Bella ciao. Da se valjda netko, ne daj Bože, ne bi uvrijedio što je zapostavljen i izostavljen.
I svi su kulturnjaci iz grada, okoline, regiona i šire, tu bili predstavljeni. Od prvoga do posljednjega.
Ipak mi je, moram to iskreno reći i priznati-iz dna srca i duše-nedostajao Let3.
Nedostajao mi je onaj njihov avangardni izgled, njihov futuristički nastup s pratećom glazbom i proizvedenim zvukovima, uz paljbu čepova iz njihove pozadine tj. njihove stražnjice. Sigurna sam kako bi to fasciniralo i „vascelo“ gledateljstvo, i ostavilo, zbog cjelokupnog umjetničkog dojma i kulturnih dosega, neizbrisivi trag u sjećanju nazočnih gledatelja. Ipak, oni nisu, na njihovu sreću, ostali uskraćeni. Jer, tu je bio nazočan kao voditelj, jedan od njihovih vrsnih i vrhunskih članova.
Ipak, mora se priznati, što jest-jest: Sve, sve je taj dan u Rijeci bilo vrhunsko i na visokom nivou.
A tek prateća im glazba!? Nemam riječi!
Milina za uši.
Tu se sviralo, pililo, rezalo, režalo, oštrilo, tupilo, lupalo, bubnjalo, drečalo, bečilo, ječalo, vrištalo i zvonilo… Pa se sve to skupa stopilo u pravu simfoniju bratstva i jedinstva iliti Operu industriale.I svi su tzv. lijevi intelektualci bili oduševljeni i ushićeni, onim viđenim i doživljenim.
A o „oduševljenju“ našega velikog Zajca (zbog zlouporabe njegove opere), koje bi uslijedilo da je kojim slučajem živ, da i ne govorim.
E, da je kojim slučajem živ…
Ali, našlo se, mora se priznati, na sve to izvedeno, i mnoštvo ljubomornih. I mnoštvo kritičara i mnoštvo kritika. Ali, nazočni znalci i znalci ocjenjivači, znali su im, onako multi-kulti, odmjereno i kulturno... odmjeriti. No, ne ću reći kako i s čime, jer nije kulturno.
GLAS NARODA
•E sad će u obnovljenom Titovom brodu "Galeb", galebar Vojko zvani "ambrela" i gostom si Radetom Šerbedžijom te kulturnjacima iz riječkog kazališta i Rudanicom da se voza na račun državnih obveznika, od Rijeke pa sve do Golog otoka, da upozna svijet sa crvenom zvijezdom petokrakom te njenom učinkovitošću. Posljedice nebitne.
•Za ovakvo s.anje toliki novci? I nitko neće odgovarati za izdaju, provokaciju i sramoćenje Hrvatske države. Zašto je država, ako je uopće to uradila, odobrila održavanje te budalaštine? Tko je odobrio budžet? Jesu li oni uopće normalni? Što to tamo vrijedi da toliko košta? Gledala sam prvih po ure, malo više, pa mi se zamračilo ispred očiju od muke. Pa, jesmo li mi stvarali državu za ovu debilariju koju oni zovu umjetnost? Jesu li oni sigurni da znaju što je umjetnost? Jer, avangarda ima i lijepih i kvalitetnih djela, ali za ovo nemam niti jednu lijepu riječ, osim…sramota.
•500 milijuna kuna od toga 350 milijuna od građana.
Zato, svim podržavateljima pitanje…zašto? Grad koji nema odgovarajuće kolodvore, koji ima ruinirane zgrade, grad koji je ostario, grad s najvećom stopom iseljavanja u Hrvatskoj, demografskim slomom (dva puta više umrlih nego rođenih) je nažalost na putu potpunog uništenja. A vlastodršci, na čelu sa Kim Kum Obijem, sebe su i svoje namirili.
•Oduvijek je tako bilo u našoj "naprednoj Rijeci", samo sada to zna cijeli svijet i cijelo naše okruženje.
–Baš lijepo! Zar ne, Lucija? Tako je sadapred nama cijela godina dana za naše kulturno uzdizanje. Samo se nadam, da će naš vrli gradonačelnik Rijeke, nakon svega što je radio, grabio i gradio, tijekom prethodne četiri godine, na kraju dobiti ne samo još koje kilo više, nego i nešto drugo osim torte u obliku, ne ću ni sada reći čega-bilo bi nepristojno i nekulturno služiti se takvim nekulturnim izričajem- baš sada kada je naša Rijeka postala centar svekolike europske kulture, a njenkulturni lučonoša, tj. gradonačelnik Rijeke, dobio visoko priznanje, od te iste europske intelektualne i kulturne elite.
–Pa, valjda je to i zaslužio, moja Lucija!?
–U pravu si! Zaslužio je. Radio je, radio… Svi se, zato,na njega trebamo ugledati! Pa onda zornopokazaticijelom svijetu, kulturno i europski:
KAKO NAM JE PRIJEBILO LIJEPO.
Ma, koga briga za Hrvatsku i Hrvate!? Koga briga za hrvatsku kulturu, povijest, tradiciju? Koga briga!??? Treba isticatijugo zastave, postavljati zvijezde i pjevati pjesme partizanske.
Treba ispirati mozak naivnim i bedastim Hrvatima.
Jer, ponovljena laž nekoliko puta, uskoro postaje i općeprihvaćena istina. Dobro to znaju naše antife pa nam zato i bacaju prašinu u oči.
„Danas ništa ne valja.
Prije je bilo sve krasno i bajno“.
A, da bi sve to što govore i rade bilo manje vidljivo, najprije se sve to mora zamagliti, pameđu običan puk bacitiponeku kost razdora.
Nastavlja se....
Vera Primorac
