Dawn Dawns: Pupovac ZET-ovac i ostale bajke
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 04 Listopad 2018 17:00
Neki dan smo mogli pročitati kako se vječni saborski zastupnik i priljepak svake vlasti, Milorad Pupovac, mučio u svojim studentskim danima i boreći se za život, radio svakakve poslove, pa je čak vozio i tramvaj. ??????? Ova informacija je istinita upravo toliko, koliko i posprdni post koji kruži društvenim mrežama, da je isti Pupi, još kao mali, ubijen u Jasenovcu. Od ustaša, naravno. Ali, nekim čudom, evo ga i dalje u Saboru.
Dnevnom listu koji prenosi priču, odavno je opala čitanost u hrvatskom puku, a ovakav članak, odgovara stilu dosadašnjih srozavanja.
Između ostalog, u tekstu stoji :" Zanimljiva crtica iz života mu je i da se za vrijeme studija financirao radeći razne poslove, pa i vozeći tramvaj."
Eto, baš iz prve ruke, imam točnu informaciju da studenti nikad nisu radili kao vozači tramvaja. Studenti su mogli samo „drapati“ karte, tj. biti kondukteri, što znači da je ova priča o nekakvom vozanju tramvaja, sasvim izmišljena. Vozač tramvaja, mogao je biti samo stalni radnik u ZET-u, s položenom vozačkom F kategorijom.
Sigurno u Hrvatskoj ima još dovoljno bivših studenata koji su se uzdržavali za vrijeme školovanja radeći gdje god su stigli, pa i u ZET-u drapajući karte. Svi oni dobro znaju da studentima nije bilo moguće voziti tramvaj.
Pa i svaki onaj, koji bi imalo razmislio, morao bi doći do zaključka kako je nemoguće da gradski prijevoznik ZET, prepusti nekom brucošu svoj milijunski vrijedan vozni park i nekoliko stotina tisuća svakodnevnih putnika. Nelogično i sasvim nevjerojatno.
Izmišljanje priča za reklamne potrebe određenih osoba i skupina, odavno je postalo uobičajeno. Zato se svaki čitatelj mora vrlo kritički postaviti prema informacijama ako ne želi biti „provozan“. Ovaj put tramvajem.
Ta, naizgled naivna pričica o vožnji tramvaja, govori puno o Pupovcu, te potvrđuje da i svim ostalim njegovim pričama ne treba vjerovati, jer su satkane od samih neistina. Ovo je samo još jedna potvrda o tome.
Saznali smo i to da je Pupovac, već početkom devedesetih godina bio fizički ugrožen od Velimira Bujanca, koji ga je, kako smo obaviješteni, na nekoj tribini naudarao šakama (?!?!), a da i ne spominjemo što je sve, taj isti nastavio raditi sirotom Pupiju, čak tri puta tjedno, od kako je smislio TV-emisiju „Bujica“. Nadamo se i očekujemo komentar „nasilnika“ u nekoj od sljedećih emisija.
No, šalu na stranu. Priča o vožnji tramvaja, iako zvuči naivno, jednako je vjerodostojna, kao i sve ostale njegove priče, a ima ih puno, počevši o ugroženosti Srba u Hrvatskoj, o ratnoj razmjeni nesretnog dr. Šretera, Jasenovcu i hrvatskoj genocidnosti i mnogim drugim vješto iskonstruiranim optužbama protiv Hrvata.
Stara tema, zapravo njegov „ceterum censeo“ o „genocidnim Hrvatima“ dobio je nastavak u najnovijoj priči s dolačkog placa o atentatu na njega, limunom i hamburgerom!?!? Tko bi to sve progutao!?
Nakon završene tehničke škole, njegov studij lingvistike na filozofskom fakultetu, pokazao se vrlo korisnim za njegovu današnju djelatnost.
Dobro je čitati o Pupovcu i njegovim dogodovštinama, jer se ovakvim napisima, kako lucidno zaključuje jedna facebook komentatorica: „Ljudima samo još više otvaraju oči.“, dok druga komentatorica traži pojašnjenje i pita: “Je li vozio tramvaj prije nego su ga likvidirale Ustaše u Jasenovcu,kao maloga "dečaka?“
Iz mnoštva komentara, izdvajam ova dva, jer kratko i jasno pokazuju što ljudi misle o njegovim izjavama i svim silnim izmišljotinama. Što bi rekli komšije preko Dunava:“ Čitamo te, bre Pupi, k'o Veselu svesku.“
Iako nije vozio tramvaj, ipak je, za svih ovih godina, dobro izvozao hrvatsku javnost i svoje partnere u vlasti, osobito svoje „suho zlato“ Plenkija, pa koliko god se ovaj trudio ostaviti dojam da je on, što bi Englezi rekli prvi ministar, tj. predsjednik vlade, svima je jasno vidljivo da je on tek prvi iza Pupija.
Iako prozvana hrvatskim Andersenom, Pupovčevim pričama nije dorasla niti naša slavna autorica bajki, Ivana Brlić- Mažuranić. On je prestigao oboje, pa i više od toga. Pupi je svojevrsni barun Münchhausen – poznati lik iz priča, koji je prepričavao najveće izmišljotine i nitko mu u tome nije bio ravan. Takve je aktivnosti i običaje, s temom o četničkom pokretu ,još 1961. godine, opisao i objasnio upravo Dobrica Ćosić u svom romanu 'Deobe'.
Da je kojim slučajem golub, kojih je uvijek mnoštvo oko placa, onako u preletu, ispod svog repa, ispustio na Pupovca, ostatke svog ručka, valjda bi svi režimski mediji odmah prenijeli kako ga je ptičjim drekom napala ustaška pernata avijacija. Koja je potajno trenirana za tu svrhu. A policija bi žurno pokrenula istragu. To bi bio još jedan u nizu sigurnih dokaza njegove vječite ugroženosti, od koje je napravio vrlo unosnu djelatnost.
Kako vjerovati osobi, koja nit svoje mladenačke, studentske dane ne opisuje s iskrenošću.
Više nije važno smisliti priču „koja drži vodu“, nego što god kome padne na pamet, samo da je za Hrvate optužujuće, odmah se na sva zvona objavljuje u medijima. U tu svrhu postoji silna mašinerije, koja je u pogonu već cijelo jedno stoljeće.
Ova pričica o vozaču tramvaja, naizgled, ne osobito važna, još je jedna potvrda o Pupovčevim nedobronamjernim izmišljotinama, kojima nas godinama obasipa, dok istovremeno troši milijune „ustaških kuna“ na svoj lagodan život i antihrvatsku propagandu.
Zato, ako želite saznati sve što nije istina, samo poslušajte izjave Milorada Pupovca.
Dawn Dawns
