Dawn Dawns: Posljednja odluka Haškog suda pokazala svu bijedu ove tvorevine i domaćih političara
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 02 Prosinac 2017 19:01
Šestorica optuženih, ostavljeni su da se brane sami i da sami plaćaju odvjetnike. General je, morajući dokazvati nevinost, napisao čak 18 knjiga o Domovinskom ratu, koje su mogle biti i nekakav izvor prihoda za potrebe obrane. No, Plenkijeva ljubimica Obuljen, proglasila je te knjige šundom , pa je Praljak morao platiti državi PDV gotovo pola milijuna kuna. Sve to uz financiranje svoje obrane
Nakaradni politički sud u Hagu, ovom je ponovljenom presudom „hrvatskoj šestorki“ pokazao da je, kako reče general Mijo Jelić, upravo taj sud „udružena zločinačka organizacija“.
Ta, politička organizacija zvana Haški sud, završila je svoj zločinački pothvat protiv Hrvatske i Hrvata kao najveće žrtve, nastojeći umanjiti zlo agresora i ujednačiti krivnju zaraćenih strana.
Haški suci, najprije ubiše istinu, a time prouzročiše i tragičan kraj generala Praljka.
Ovakav neviđeni nemoral i silnu nepravdu, častan čovjek nije mogao podnijeti, on koji je podnio veliki teret rata, žrtvujući sebe za dobrobit svog naroda ali i svih drugih civilnih žrtava.
Takvom čovjeku, spram kojega su, u svakom pogledu inferiorni, moralno i intelektualno, politički ljigavci bez karaktera, izrekoše osudu, ne prihvaćajući argumente istine. Oni kojima nije bitna istina i pravda i koji se ne stide svojih laži.
Ova haška nakazna tvorevina, politički je sud koji donosi isto takve političke presude. Već i sama dugotrajnost suđenja od skoro petnaestak godina, predstavlja mrcvarenje optuženih i zapravo je kazna prije izrečene kazne. Čak i oni koji su na koncu oslobođeni, pretrpjeli su takvu prethodnu kaznu i nitko se u tom sudu nije zapitao niti posramio što su tim ljudima i njihovom obiteljima, uništili toliki period života. Besramno i nemoralno. Niti nije predviđena mogućnost naknade štete zadržanima u pritvoru. Sud nema baš nikakvu odgovornost za svoj rad i postupanje.
Šestorica optuženih, ostavljeni su da se brane sami i da sami plaćaju odvjetnike. General je, morajući dokazvati nevinost, napisao čak 18 knjiga o Domovinskom ratu, koje su mogle biti i nekakav izvor prihoda za potrebe obrane. No, Plenkijeva ljubimica Obuljen, proglasila je te knjige šundom , pa je Praljak morao platiti državi PDV gotovo pola milijuna kuna. Sve to uz financiranje svoje obrane.
Da bi se Hrvate još više ponizilo, za izricanje ove nepravedne presude, odabran je datum 29.11., dan drugog zasjedanja AVNOJ-a i nekadašnji Dan republike SFRJ . To nije nimalo slučajno, već predstavlja poruku upućenu jednako okrivljenima i svima nama.
Za ovu smrt, krivnju snose mnogi, posebice iz bivše i sadašnje vlasti u Hrvatskoj, koji su izdali Slobodana Praljka i ostale Hrvate u Hercegovini.
Među najvećim krivcima za ove događaje prednjače Mesić i Pusička, Oni su svojim kontinuiranim veleizdajničkim ponašanjem, najviše skrivili ovakav ishod. Njima se u blaćenju pridružio i Mesićev nasljednik Josipović, spodobe Teršelić i Pupovac, jugokomunisti iz partije SDP i svaka vlast od 2000-te godine do danas.
Bivši predsjednik države Stjepan Mesić, odavajući državne tajne i dilajući transkripte svim zainteresiranim neprijateljima Hrvatske, te lažno svjedočeći u Hagu, jedan je od najvećih krivaca za ovu tragediju, a također njega dostojan nasljednik Ivo Josipović, ogovarajući i pljujući vlastitu državu u gostima kod neprijatelja i svud kamo je stigao. Sramotno, nemoralno i nedostojno čovjeka.
Vesna Pusić iz četničke loze Anđelinovića, je svojim zločinačkim ponašanjem dala ogroman doprinos ovom nemilom događaju, govoreći, čak u Hrvatskom Saboru, gnjusne laži, da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH, a potom kao ministrica vanjskih poslova, ponavljajući tu laž, oblajavala vlastitu državu svud po svijetu.
Nije se mogla suzdržati niti u vrijeme smrtne agonije generala Praljka, nego je zlurado u tim trenutcima javno, na HTV ponavljala svoju tezu o zločinačkom pothvatu, te zlurado izjavljivala: „Ne znam zašto su svi uzrujani, presuda je epilog loše politike iz 90′-ih.“ Zaista je potrebna ogromna doza nemorala da se čovjek blati i u smrtnom času.
U tim trenutcima, njoj se i njenim stavovima priklonio i propalica Perner. Neka se svi njegovi birači srame, ako srama imaju.
Nakon tog nesretnog čina, čovjek lažnog imena i lažne nacionalnosti, Beus Richembergh ( alias Emir Tahirović) protivi se minuti šutnje govoreći: „Samoubojstvo je izvršio pravomoćno osuđeni ratni zločinac.“ Ne srami se, jer srama nema.
Kao i mnogi drugi branitelji prije njega, General Praljak nije mogao podnijeti nepravdu. Ratne su strahote svi podnijeli i donijeli pobjedu domovini, ali su im nakon toga nepravda i ponižavanje bili nepodnošljivi u tolikoj mjeri da su digli ruku na sebe.
Svi koji su ga poznavali govore da je general bio veliki čovjek. Zasigurno i jest.
Nakon što je izdan i napušten od političkog vrha, onih čija je dužnost bila pružiti mu svu moguću potporu, pravnu, moralnu, materijalnu i koji su mu uskratili svaki oblik te potpore, branio se sam, a kad haški krvnici nisu priznali dokaze, odlučio se na sokratovski odlazak – njegov suicid u sudnici izraz je protesta protiv nepravde koja je učinjena ponajprije njemu, a time i cijelom hrvatskom narodu.
Ovakav politički sud, samo je još više povećao razdor i pojačao netrpljivost između tri naroda. Nakon ovih događanja, ideja o nekakvom pomirenju još dalja i nestvarnija.
Koliko je sucima bilo stalo, nakon višegodišnjeg iživljavanja nad optuženicima, da završe izricanje presude baš na taj dan AVNOJ-evskog stvaranja Jugoslavije, koja je hrvatskom narodu donijela samo zlo, i koliko su nečasni, pokazuje i njihovo hladno i uporno nastavljanje rada u tragičnim okolnostima, ne obazirući se na smrt čovjeka pred svojim očima, smrt čovjeka koju su izazvali svojom nepravednom osudom.
Prisutni tvrde da je general umro još u sudnici, a sud daje lažne izjave kako je umro kasnije u bolnici. Sve same laži. I ta laž pokazuje karakter suda, zapravo, na Titov rođendan, ad hoc sklepanog političkog tijela, koje od samog osnutka bira za svoje postupanje kojekakve jugo datume. To nikako ne može biti slučajnost, time nam je politička organizacija slala poruke, koje Hrvati vide tek sad.
General Praljak je svoju agoniju povodom nepravde odlučio završiti Sokratovski, ispijajući otrov, umro je u sudnici Haškog suda s krikom: “Slobodan Praljak nije ratni zločinac!”
Odmah nakon nemilog događaja, proglašavajući sudnicu mjestom zločina, haški inkvizitori su nesvjesno priznali svoj zločin.
Ova će presuda biti na vječnu sramotu samom sudu i svim njegovim sucima učesnicima u ovom duboko nemoralnom činu.
A tebi, hrvatski mučeniče, neka ti je vječna slava!
Počivaj u miru i neka te čuvaju anđeli.
Dawn dawns
