Dawn Dawns: Hrvatska nema hrvatske političare
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 13 Siječanj 2018 19:04
U nas je uobičajeno govoriti „naša Vlada“, „naši političari“, „ naši predstavnici“...
Rabeći te pridjeve, često se pitamo: “Zašto naši političari nešto čine ili ne čine? Zašto naši predstavnici ne poduzimaju ovakve ili onakve mjere? Zašto se naši političari ne ugledaju na Orbana?“
Mnogo je sličnih pitanja , a odgovor je jedan, sasvim jednostavan i logičan:“ Zato što oni nisu „naši“. Oni nisu „ hrvatski“ političari. Svi oni pripadaju nekom drugom miljeu u kojem istinsko hrvatsko domoljublje ne znači ništa ili je tek predmet njihovog podsmjeha i izrugivanja.
I bivši i sadašnji predstavnici vlasti, kao da se međusobno natječu koji će više štete Hrvatskoj zemlji učiniti i čije će djelovanje više poniziti i obeshrabriti Hrvate. U tome ih pomažu nehrvatski, točnije, izrazito antihrvatski mediji, koji, ako izuzmemo nekoliko rijetkih domoljubnih portala, jednu tiskovinu i jednu tv emisiju koja nema pristupa HTV-u, predstavljaju jedinstvenu medijsku politiku, usmjerenu na devastaciju svega hrvatskoga.
Toliko su zagadili medijski prostor, da prosječan čovjek, ne razmišljajući puno, naivno nasjeda na poruke koje mu ovi neprestano serviraju. Naravno, to im je i cilj. Veličaju se politički predstavnici, nehrvatskog opredjeljenja, unatoč svojim skromnim sposobnostima i postignućima i dokazano štetnim djelovanjima. Svaka pogreška ili namjerno negativno djelovanje aktualnog političara, ako uzbuni pučanstvo, odmah se, uz pomoć stručnjaka za odnose s javnošću, „ispegla“, a kritika takvog ponašanja popljuje i izvrgne ruglu. Pa, čak, kad su uhvaćeni „s prstom u pekmezu“, uz pomoć stručnjaka za „glađenje“ i medija, to će ponašanje biti opisano kao normalno, razumljivo i prihvatljivo: „Pa, ljudi smo, ne budimo strogi u ocjeni!“
Za takva peglanja političarskog image-a, troše se ogromne sume iz proračuna, dok se narod poziva na doniranje novca za liječenje teško oboljele djece, jer, ... eto, država nema dovoljno sredstava!?
Sasvim je obrnuta situacija, ako se radi o domoljubu, predstavniku ili zagovaratelju kakve prohrvatske opcije. Njega se odmah, na najbrutalniji način nastoji diskreditirati, popljuvati, izvrgnuti ruglu ili u najmanju ruku učiniti smiješnim.
Svaki političar na vodećoj poziciji, već samim izborom najbližih suradnika, jasno pokazuje kakav je njegov odnos spram očuvanja nacionalnih interesa i kakve ideje promovira ili će ih promovirati u budućnosti.
Nakon 2000-te godine i povratka neokomunista na vlast, sustavno se ruše sva postignuća, koja su, u Domovinskom ratu, izborena krvlju najboljih hrvatskih sinova. Pripadnici bivše socijalističke vlasti i njihovi potomci, uspijevaju zadržati mjesto u društvu i privilegije iz bivšeg sistema. Oni svakodnevno rehabilitiraju ideologiju komunizma i ideje koje su u potpunoj suprotnosti s hrvatskim nacionalnim interesima. Tako imamo grozno, krajnje nemoralno i neoprostivo rušenje spomenika poginulim herojima iz Domovinskog rata, uz istovremeno podizanje spomenika jugo komunističkim borcima protiv hrvatskog naroda. Sve se to događa 2017. godine, kad je komunizam, već odavno pao svugdje u civiliziranom svijetu.
Nedavno prikazivanje filma koji ismijava udovice poginulih branitelja, nije jedini takav, ali je zasigurno jedan od najnemoralnijih uradaka ikada napravljenih i uz to još financiran našim novcem, što znači i novcem tih nesretnih žena. Spali smo na to da, u krvlju izborenoj domovini, plaćamo i uzdržavamo svoje neprijatelje. To je rezultat politike onih koji su na vlasti. Nije Plenković bez razloga potjerao Hasanbegovića i postavio na njegovo mjesto neuglednu Obuljen, k tome još opterećenu optužbama za kriminal u HAVC-u. Očito je znao da će ona, svojim djelovanjem, u potpunosti opravdati njegov izbor. Dok će se on zabavljati sa svojom ekipom iz Brisela.
U Hrvatskoj se, već dugi niz godina, ulazak u politiku ne događa zbog ideala i časne želje za služenjem svom narodu, već zbog namjere stjecanja osobnih privilegija, ponajprije onih financijske prirode, a potom i uhljebljivanja sve familije, prijatelja i istomislećih poznanika, pa makar se moralo koalirati i crnim vragom kako bi se sve to postiglo, a onda takvo stanje i održalo.
Upravo nevjerojatna činjenica govori o političarima u Hrvatskoj, ne hrvatskim političarima, jer oni to zaista nisu, što su na višoj poziciji u vlasti, to su veći mrzitelji svega hrvatskog. Drastične primjere te teško bolesne deformacije, predstavljaju dva bivša predsjednika države, bivša ministrica vanjskih poslova, te predsjednici i istaknuti ljudi u mnogim političkim strankama. Uz njih su, od njih odabrani, većina veleposlanika, koji su svoje mandate, od prvog do zadnjeg dana iskoristili za antihrvatsku djelatnost svuda po svijetu.
Svjetlo koje je zasjalo 1991. i vatra koja nas je tad ugrijala, brutalno su ugašeni. Pretvarajući se, baš kao snajka-guja iz priče Ivane Brlić –Mažuranić, ovakve spodobe, potiho gmižući, a sve zbog naše naivnosti i nepažnje, dočekaše svoje vrijeme, te izmigoljiše ispod kamena i opet se na vrh postaviše „da nama komanduju“!!!
Jedino nam preostaje vjerovati da će se, na ovom tmurnom hrvatskom nebu, ipak uskoro pojaviti neka nova zvijezda i svojim sjajem rastjerati mrak koji se spustio na nas.
Izmoren i ponižen narod čeka onoga, koji će ga povesti. Ima li još hrabrih i jakih za provedbu mesijanske zadaće?!
Ima li onoga, koji će konačno, istinski uvesti Hrvate u njihovu obećanu zemlju?!
Sat nemilosrdno otkucava vrijeme, a mi ne možemo više čekati!
Dawn Dawns
