Dawn Dawns: Imamo li razloga očekivati nešto pozitivno u 2019. godini? Ima li drugog puta za nas?
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 10 Siječanj 2019 13:00
U novu kalendarsku godinu, Hrvatska je, izmučena i ponižena Plenkovićevim političkim iživljavanjima, ušla s vrlo slabašnom ili gotovo nikakvom nadom u boljitak. Već naveliko razočarani i obeshrabreni stanjem u društvu, mnogi se Hrvati pitaju: “Ima li drugog puta?“ Ima! Uvijek ima! Pa, ako ga i nema, treba ga stvoriti!
Baš kao što se u zimsko praskozorje, prvi jutarnji prolaznik probija kroz snježnu prtinu, ostavljajući za sobom utabanu stazu za one, koji će za njim proći, tako i mi moramo iznova stvarati svoj put. Predvodnik nam mora biti iskusan, snažan, iskren i nepokolebljiv domoljub. Onaj koji neće, podložan tuđim sugestijama, slabašan premišljati i zastajkivati. Svaka pogreška i kolebanje, u ovo teško vrijeme donosi propast. Onaj, bez dovoljne čvrstine i jasne vizije, ne treba ni stajati ispred naroda.
Hrvati silno trpe Plenkovićeva neprijateljska orgijanja oko uvođenja štetnih i nastranih pravila nametnutih iz sve bolesnije EUnije i podnose nebulozne posljedice njegove vlasti, koju nisu izabrali. On je svojim dolaskom, izbacio sve one koji su dobili daleko najveće povjerenje birača kroz ogroman broj glasova, a potom ušao u kojekakve koalicije s ljudima i strankama, koje se nisu potvrdile na izborima, a nemaju ni približan svjetonazor , kakav je, do njegova dolaska, bar formalno predstavljao HDZ i s kojima ga veže jedino zajednička želja za vlašću i privilegijama koje im takva vlast omogućuje. Naravno, sve to na teret hrvatskog čovjeka i bez obzira na svakovrsni nemoral, pa i kriminal, kojim se poslužuju da bi i dalje zadržali tu perverzno sklepanu vlast.
Zasad nije imao nikakvih ozbiljnijih prijetnji, koje bi poljuljale njegovu poziciju. Tako mu, nije konkurencija ni najveći trgovac među političarima, koji s ogromnim zagrebačkim proračunom, može kupiti koga hoće. S trgovcem se da trgovati, pa ni to neće biti problem.
Neke, prohrvatske, domoljubne opcije, odavno su, raznim kupovinama, lažima i podvalama, rastrgane, usitnjene i izvrgnute ruglu. Od njih više nije za očekivati bilo što korisno, osim za njihove predstavnike. To im je postala jedina svrha.
Mnogi se zabrinuto pitaju, a što sad? Ima li rješenja i kakvo bi ono bilo?
Svaki se izlazak na ulice pokazao potpuno neuspješnim, jer bi se organizatori, pod pritiskom Plenkijeve vlasti, još prje okupljanja, zaklinjali u nepolitičnost njihova skupa?!?! Na taj način su pripremali prosvjednike, uvjeravajući ih da će, samo nepolitičnošću, ostati dostojanstveni?!?
Kako nekakvo nepolitično prošetavanje, može poslati političku poruku vlastodršcima i jasno pokazati da se puk ne slaže s njihovom politikom?! Što ima dostojanstveno u toj glupavoj ideji o nepolitičnosti?! Kakav je efekt postignut, vidjeli smo nakon velikih skupova. Nikakav!
Odavno su Hrvati osjetili na svojim plećima da se, prema onoj staroj istini, ne moraju baviti politikom, ali će se politika uvijek baviti njima! No, ipak, mnogi to niti do danas nisu osvijestili u svojim glavama. Zato, po želji vlastodržaca s kojima se ne slažu, i dalje odlaze na „mirne i dostojanstvene“ nepolitičke skupove!? I sve tako, dok mnogi, posebno mladi ljudi, odlaze iz zemlje.
Na ovu „ponosnu“ apolitičnost, sigurno se treba još puno puta vraćati i upozoravati naivno hrvatsko pučanstvo, kako bi ono u konačnici osvijestilo prastaru istinu, još iz Periklova doba, a koja poučava da, makar ti ne bio zainteresiran za politiku, to nikako ne znači da politika nije zainteresirana za tebe.
Od svih mogućih mirnih rješenja, jedino koje bi moglo polučiti željeni pozitivan rezultat u smislu promjene ovog bolesnog stanja je - masovni izlazak na izbore ili neki novi referendum o izbornom zakonu, koji neće predstavljati samo sitne kozmetičke, već stvarne i potpune promjene, te biti po uzoru na onaj svenarodni referendum iz svibnja '91.,kad je, od 83,56% izašlih birača, njih čak 94,17% glasalo za samostalnost.
Kad bi Hrvati, takvom ogromnom većinom, plebiscitarno, potvrdili svoj zahtjev za promjenama, stvorili bi uvjete, u kojima ni APIS, niti bilo tko drugi, ne bi mogao naštimati, ni ukrasti dovoljno glasova, da rezultat bude po njihovom.
Jedino tim načinom, da se čitav hrvatski narod očituje, možemo prekinuti ovakvo stanje koje nam svaki put donese vlast koju nismo ni željeli ni birali. Zato bi se Hrvati trebali odreći izborne apstinencije i nametnutog razmišljanja da svojim glasom i onako ne mogu ništa promijeniti. U to ih nehrvatski mediji neprestano uvjeravaju pa je izlaznost na izbore uvijek izuzetno niska.
Drugi način bi zahtijevao previše krvi, a to svakako treba izbjeći, jer krvlju je hrvatska zemlja obilno natapana u ovih posljednjih, za nas osobito nesretnih, sto godina.
Već dugo se događa da su, ne samo one novonastale, već i najveće hrvatske povijesne stranke, zbog neprimjerenog djelovanja svojih današnjih čelnika, teško kompromitirane na sve moguće načine. Čak im je i njihovo povijesno ime ukaljano, ponašanjem vodećih ljudi. Tu sudbinu su doživjeli najprije pravaši, za njima „seljaci“, a HDZ se, uz pomoć Plenkovića i njegovih ljudi, upravo vraća svom partijskom blizancu.
Ovdje se ne radi samo o sramoćenju i ponižavanju neke stranke i ideje koju je zastupala, već o sramoćenju i ponižavanju cijele hrvatske političke povijesti.
U takvim uvjetima, njihovo članstvo bi moralo, ozbiljno promisliti o svom vodstvu i onemogućiti nastavak takva ponašanja. U suprotnom, i sami snose odgovornost za one, koji u svojim nemoralnim postupcima, čak niti ne pokušavaju sakriti koliko preziru i stranku i narod, kojeg navodno zastupaju.
Zbog ekscesa, na nedavno, pod izgovorom Badnjaka, održanom političkom derneku i prouzročenog izjavama, o bratimljenju s njegovim ubojicama, od strane nedostojnog mu nasljednika i sam Stjepan Radić se mora okrenuti u svom grobu. Nitko nema pravo toliko blatiti hrvatsku povijest, njene slavne ljude i njihova povijesno potvrđena postignuća.
Hoće li nam i ova godina proći jalovo, kao i prethodnih, gotovo dva desetljeća, moramo odlučiti sami.
U zadnje vrijeme je primjetno kako sve više aktualnih političara pušta bradu. Pitam se, je li to nekakva nova moda, nestašica žileta ili politička poruka?!
Dawn Dawns
