Dawn Dawns: Zaklela se Zemlja Raju da se tajne sve saznaju
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 04 Veljača 2021 13:00
Neki dan se, na jednoj društvenoj mreži, pojavila fotografija zapisa u rukopisu, koji je, navodno , napisala Diana Budisavljević, danas, u antifa krugovima, vrlo popularna spasiteljica srpske djece u ondašnjoj NDH.
Nema nikakve sumnje da se ta gospođa, rodom iz Austrije, inače supruga hrvatskog liječnika Julija Budisavljevića, udajom preselila u Zagreb i tu se bavila humanitarnim radom, brinući o spašavanju srpske djece koja su ostala bez roditelja i bila napuštena. Svatko razuman i dobronamjeran, mora joj odati priznanje za ta hvale vrijedna nastojanja.
Činjenica da su joj u tome priskočili u pomoć Hrvatski Crveni križ, nadbiskupski Caritas i Sestre milosrdnice, nikako ne umanjuje njeno humano djelo. Jedino, nekim strukturama te su činjenice vrlo odbojne, pa ih namjerno prešućuju.
Taj objavljeni zapis u rukopisu, sažigom je, na vrhu iznad togaobilježen, da je isti u posjedu Hrvatskog arhiva u Zagrebu ( to bi danas bio Hrvatski Državni Arhiv).
Ništa ne bi bilo zanimljivo, ni intrigantno, da se poruka, odnosno njena zamolba, nakon ljubazne izjave, kako se unaprijed zahvaljuje na susretljivosti, ne završava s riječima:“ ZA DOM SPREMNA!“, a potom slijedi njezin pečat.
U prilogu toj objavi, stoji komentar: “Jeste li znali da je i DIANA BUDISAVLJEVIĆ bila Za Dom Spremna ?
Ni ja. Do danas.“
Zaista, vrlo zanimljivo i vrlo intrigantno.
No, pogledajmo o čemu se radi.
U ovom tekstu,nikako ne možemo tvrditi da je dokument autentičan, niti da nije autentičan. Za ocjenu vjerodostojnosti nemamo takve stručnosti. Ipak, zatražili smo informacije i nešto saznali, ne konkretno o navedenoj humanitarki, nego o tadašnjim prilikama u kojima je djelovala i koje možemo povezati s ovom objavljenom snimkompovijesnog teksta.
Naišli smo na osobu, koja je potpuno sklona vjerovati da je poruka autentična. Na upit zašto, dobivamo objašnjenje.
Naime, jedna osoba je, svojevremeno, bila u mogućnosti da preko osobnih kontakata i kućnih posjeta, nekom starijem gospodinu, kroz prijateljske razgovore, koji su sadržavali priču o njegovoj obitelji, sazna neke nenapisane povijesne istine, a ujedno se osvjedoči o njima.
Tako se dogodilo da je stari gospodin (nećemo ga imenovati), koji je umro još prije tridesetak godina, u razgovorima jednoj osobi, za koju je vjerovao da je prijateljski i dobronamjerno orijentirana, pokazao prilično veliku korespondenciju svog pokojnog oca. Njegov otac je bio Hrvat muslimanske vjeroispovijesti i kao visoko obrazovan čovjek (arhitekt) bio uključen u strukture ondašnje vlasti kao visoki službenik u Ministarstvu graditeljstva, dok je supruga njegovog oca i njegova majka, bila je Hrvatica katoličke vjeroispovijesti. Stari gospodin je jako uvažavao tu činjenicu i uvijek bi oko Božića naglašavao da on slavi „ jer mu mama ima Božić“.
Kuća je bila u elitnijem kvartu grada, na tri etaže, prostrana, s velikom okućnicom. U prizemlju je živjela stara gospođa, koja je nekada bila zaposlena kod obitelji kao domaćica. U 2. Svj. ratu izgubila je i muža i sina, pa su je ostavili da živi u dijelu kuće, čak i kad više nije mogla ništa raditi. Stari gospodin je bio na prvom katu. Nikad se nije ženio, nije imao ženu ni djecu, živio je sam.
Rado bi se družio s mlađim ljudima, jer su stariji imali svoje obitelji i bili zaokupljeni njima. Stari samac se nije uklapao među njih.
Zato bi rado primio na druženje nekog od pozvanih gostiju. Onima koji su pokazali zanimanje za njegove priče, osim svog dnevnog boravka, ponudio bi i razgledanje susjedne sobe. U toj drugoj sobi, stajao je očev radni stol, a njegova ladica je bila prepuna pisama. Jedva se zatvarala od te količine posloženih pisama, pa se moralo rukom dobro pritisnuti da bi se njihova visina smanjila i da bi se ladica mogla zatvoriti. Bilo je zanimljivo pregledavati ta stara pisma.
Većina tih pisama su bila poslovne naravi, upućena od raznih službenika, kojima je ovaj bio nadređeni,te su sadržavala izviješća o poduzetim radnjama i tijeku izvršavanja dobivenih naloga. Jedan dio pisama sadržavao je prijateljske, privatne poruke.
Zanimljivo je da su sva pisma završavala na sasvim poseban način, kakav mlađe generacije nisu imale prilike vidjeti. Ranije smo viđali završetke u pismima npr. „puno pozdrava“, šuplju floskulu „vita jela, zelen bor, molim brzi odgovor“, pa sve do „smrt fašizmu ...“
U ovim pismima, koja su gotovo redovito, barem u početnim velikim slovima bila pisana tzv. krasopisom, odnosno uljepšanim slovima s načinjenim zavijutcima gore i dolje, umjesto klasičnog pozdrava, stajao je završetak:
„Uvijek Vaš, za dom spreman!“, a potom bi bio dodan vlastoručni potpis.
Slijedom toga je nekako bilo shvatljivo da je u ono vrijeme to bio sasvim normalan i uobičajen način komuniciranja. Zato vjerujemo da je i D. Budisavljević, kao supruga liječnika, također rabila ovakve uljuđene načine pozdravljanja. Zato smo skloni povjerovati u vjerodostojnost objavljenog teksta.
Ostaje dojam da to nikome to nije smetalo u ono doba.To je jednostavno bio općeprihvaćen domoljubni trend. Sasvim je vjerojatno da je ugledna gospođa,supruga jednog poznatog liječnika, rabila ovakav uljuđeni pozdrav u svojoj pismenoj komunikaciji. Ne mogu antife toliko sakrit, koliko istina može procurit, jer „istina je voda duboka“, a voda prodire silovito i svuda.
Antifama će to biti vrlo bolno saznanje. Za to postoji Pantoprazol, klasični lijek za smanjenje prekomjerne proizvodnje želučane kiseline, koju će im generirati ova istina.
*
Također treba dodati, da smo, još puno prije objave navedenog teksta, saznali priču jednog sina,jednog hrvatskog siročeta. On je također, u isto vrijeme, u tom ratu i poraću, u dobi od samo deset godina, ostao bez oba roditelja, koji ne umriješe zbog starosti, nego zbog silne neimaštine i njome prouzročenebolesti.
O njemu nitko nije brinuo, nije bilo gđe. Budisavljević ni sličnih dobrotvora, bio je vječno gladan, krastav i jadan, ali od rođenja naviknut na težak život i neimaštinu, taj mališan gena kamenih, uspio je preživjeti.
Diana Budisavljević je bila istinska dobročiniteljka i to nitko ne treba dovoditi u pitanje, pa ni onda kad bi se, istine radi, trebalo uzeti u obzir da u svom humanitarnom radu, nije bila sama, nego je imala svesrdnu pomoć ondašnjih legalnih hrvatskih dobrotvornih institucija, pa sve do kardinala Stepinca.
Sve vas, uz ljubazan osmjeh, pozdravljam, pozdravom Diane Budisavljević - ZDS!
Dawn Dawns
