Dawn Dawns: Kafansko veče - Arena Zagreb (28.12.2023.)
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 30 Prosinac 2023 13:00
Već tradicionalno, nehrvatski mediji u RH, kakvi su gotovo svi, slavodobitno pišu na „dan poslije“ da je Arena u ZG, postala najveća "kafana na Balkanu", uporno forsirajući Balkan i balkanski mentalitet u Hrvatskoj, pa tako s posebnim apetitom izvješćuju svoje čitateljstvo o najnovijoj balkanizaciji hrvatskog životnog prostora.
Ovakva medijska uzurpacija, najveće je, ne samo medijsko, nego i estradno poniženje svakog Hrvata i svakog drugog dobronamjernog i lojalnog građanina RH. Već u naslovu stoji taj teški primitivizam , kojemu je, na žalost, sklon velik broj stanovnika Zagreba i da se ne lažemo,jednako tako ivelikog dijela naših susjeda iz okolnih bivših yugo republika.
Ovakvi performansi i ovakva događanja, sve su češći u RH, pa čak i u glavnom gradu svih Hrvata, a što predstavlja teško i preteško ponižavanje hrvatskog naroda.
Našem časnom dragovoljcu domovinskog rata MPT, godinama se priječi i ne dopušta pjevati u svojoj domovini, za koju se hrabro i požrtvovno borio u ratnim danima, bio spreman i poginuti ako treba, a kojekakvim fufama čije ponašanje na sceni i svud naokolo, više sliči na koketiranje s prostitucijom, pa još i gorim opisom - s dokazanom neprijateljsko-četničkom orijentacijom. Njima se „otvaraju se sva vrata“!?!
Već sam nazivovog nemilog događaja: Kafansko veče - Arena Zagreb (28.12.2023.) u hrvatskoj metropoli, kako kažu: uz pratnju mega kafanskog orkestra - prestrašno je i ponižavajuće za svakog Hrvat, a trebalo bi biti i za svakog civiliziranog EUropljanina.
Taj naziv ovog neprimjernog događaja pokazuje da organizatori, a isto tako i publika i razni „obožavatelji“ ovakve nakaradne manifestacije, niti poznaju hrvatski jezik i gramatiku, niti ih je briga za to. Iako je hrvatski jezik imperativ! Mora biti poštovan kao službeni jezik u RH za svakoga! Njih to nije briga, a jadna i anemična vlast, nemajući ni malo dostojanstva, niti ponosa, od samog dolaska na vlast, deficitarna u pro hrvatskim osjećajima, ne reagira na ovo vrijeđanje.
U hrvatskom jeziku večer je imenica ženskog roda, a ne srednjeg, kako to oglašava primitivna organizacija tog nemilog događanja u ZG Areni,,a „kafana“ (kod nas bi rekli : birc, birtija) dobila je naziv prema biljci, i njenom plodu, koja izvorno raste u Etiopiji u njenoj pokrajini Kafa, po kojoj je dobila ime.
Danas, od plodova te biljke, ljudi,gotovo svugdje u svijetu, spremaju svakodnevni, uobičajeni napitak,. U Hrvatskoj se taj napitak naziva kava, a ugostiteljski objekti, koji nude takav napitak, odavno se nazivaju“kavana“. Jedna od najstarijih i najpoznatijih je Gradska kavana u Zagrebu, na samom Trgu bana Josipa Jelačića.
Već sam naslov tog nemilog događaja usred hrvatske metropole, jasno je pokazao svojim nepismenošću i nepoštovanjem hrvatskog književnog jezika i gramatike o kakvom se performansu radi.
Najveću balkanski primitivizam dolazi nam u glavni grad naše domovine, ne prvi put, već višestruko, sve češće i nudi nam svu „raskoš“ svog, odavno poznatog, teškog yugoprimitivizma.
Nijemci su pred neku godini, vrlo jasno rekli, što misle o tome. Jednom kratkom rečenicom u nekom novinskom tekstu, opisali su ovu tzv. glazbenu pojavu, nazvavši je pravim imenom: MusikfürIdioten (u prijevodu: glazba za idiote).
Ne poznajem nikog od „slavnih izvođača“, koji nastupaju u Areni,svaki od njih mi je potpuni „nomennescio“, ili kratko rečeno –pojma nemam tko su ti likovi.
Lake note s još lakšim tekstovima i uobičajeno, krajnje neprimjerenom garderobom za nastupe,primjerenije su nekim kućama,s crvenim svjetlom.
Dok muški likovi, svojim prepoznatljivim stilom zavijaju k'o prerijski kojoti, te nazovi, slavne „ cajkepevaljke“ već desetljećima vriskaju, poskakuju i dreče bezveze izgovarajući nesuvisle tekstove svojih pjesmuljaka a istovremeno, vulgarno pokazuju svoje sise u predubokim dekolteima, sve češće i guzice, nastupajući u donjem vešu, nekakvim korzetima i sličnomoblekom, koja jeza sve normalne ljude neprimjerenointimno rublje nošeno u javnosti.
Jednom davno mi je sin neke moje poznanice na sličan moj komentar, rekao: - Pa, ti pojma nemaš, one i nisu za slušanje, nego za gledanje!!! Prema tom komentaru malog znalca, ispada da to zaista nije neka glazba, nego čista pornografija. - Eto, nečije me dijete naučilo važnu stvar.
Sve to drečanje i sispokazivanje usmjereno na sasvim određeni cilj, tj. kako bi izgubljenim, životno dezorijentiranim siromasima digle onaj pali moral u gaćama, pa će takav i tako izazvan, kroz svoje životne frustracije, nagradit pevaljku uguravši joj izvjesni, mukotrpno stečeni iznos novca među sise, samo da bi ih barem na tren dotaknuo i time ispao frajer i muškarčina pred ostalom pijanom družinom.
Danas ni to ne smiju, nego moraju unaprijed platiti po sto i više tih nemilih eura, za jednu takvu seansu dreke i galame za uši, a gole sise, koje im uvijek stoje onako „na izvol'te“ kako bi rekli u Srbiji, ostaju samo za gledanje.
Hrvatska ima dugu i prekrasnu glazbenu tradiciju u svakom pogledu. Zemlja s relativno malim teritorijem i s godinama sve manjom populacijom, ali s velikom raznolikošću u svemu, pa i u glazbi, kroz stoljeća svog postojanja, razvijala je svoju glazbu i glazbenuumjetnost svih svojih mnogobrojnihidentitetskih skupina i tako je dovela do savršenstva.
Nemoguće je da neki poznavatelj dobre glazbe, ne „padne“ pred savršeno uglađenim višeglasjem vokala naših dalmatinskih klapa, tradicionalnih dubrovačkih napjeva, svima dobro poznate stare ličke pjesme „Pjevaj mi pjevaj sokole“ i mnoge slične, međimurske popevke i slavonskog Bećarca, koji su oboje, već stavljeni na UNESCO-ovu listu nematerijalnih kulturnih dobara čovječanstva, a sve zahvaljujući mnogim naraštajima ljudi koji su kroz pjesmu sačuvali svu tu našu, vrlo vrijednu glazbenu tradiciju.
Hrvatski narod, koji je ispjevao takve predivne pjesme, a onda izrodio još mnoge vrsne kompozitore kao što su:(spomenut ću samo neke, a mnogo ih imamo) Dora Pejačević, BlagojeBersa, Emil Cosetto, Bruno Bjelinski, Jakov Gotovac,FranLhotka, Vatroslav Lisinski, Boris Pandopulo,Luka Sorkočević, Ivo Tijardović. Ivan pl. Zajc. ...
Kako i uvijek ...volim istaknuti činjenicu daHrvati, iako malobrojni, oni su veliki narod u svim svojim postignućima kroz trinaest stoljeća našeg postojanja. Nema onog područja, gdje nemamo najbolje ljude na svijetu. Tako je oduvijek bilo u znanosti, umjetnosti, glazbi, danas naveliko u sportu ...
Gdje god smo se pojavili, bilo nas je među najboljima. To me, kao pripadnika ovog hrabrog, žilavog, nepoderivog i umnog naroda, čini ponosnom jedinkom među svima nama.
Ne uzvikuju uzalud svi naši navijači onu poznatu : „Mi, Hrvati!“
I onda ... moram se, po ne znam koji put zapitati: - Zašto mnogi moji Hrvati pristaju biti poniženi od sto puta gorih, bezvrijednih, neznalica? Ili ti koji pristaju na takva poniženja, zapravo i nisu pripadnici našeg etničkog korpusa, nego su izrodi, koji su se namnožili i parazitirajući kao tumori na nekad zdravom hrvatskom tijelu,oni sad ruju, truju i uništavaju sve oko sebe.
Ti nametnici, nesvjesni svoje uloge i djelovanja, ne znaju sudbinu svakog parazita, a ona je ta da svaki, baš svaki nametnik ( parazit) kad konačno uništi tijelo svog nesretnog „domaćina“, na kojem dugoročno parazitira i uništava ga, nužno će i sam skončati svoj nametnički život! Krepat će istog časa, čim svojimzlim djelovanjem ubije žrtvu - domaćina i kad više ne bude imao od kuda crpiti snagu za svoje životne sokove zla koje ga je obuzelo.
A mi, Hrvati, stojimo!
Stojimo uspravno od stoljeća sedmog.Nek' svi vide da nas ima!A ima i nade!
To nisu mogli promijeniti svi agresori kroz povijest, to ne mogu promijeniti ni cajkepevaljke, pa makar svaki dan „pevale“ u ZG Areni.
Mi smo tu i tu ćemo ostati, unatoč svemu i svima.
Zato jer smo uvijek bili i ostali - ZDS!
Dawn Dawns
