Dawn Dawns: Nepremostive razlike između nas i došljaka čine našu propast

Pin It

Taj  „veliki ratnik“, „veliki vojskovođa“, proslavljen dezerterstvom u vrijeme Domovinskog rata,  kojemu je kemijska olovka, jedino oružje, što ga je ikad  imao u svojim rukama,  dok bi potpisivao  Istanbulsku konvenciju, Marakeški sporazum i slične perverzne dokumente, osmišljene od dekadentnih politika, čiji sadržaj je sasvim suprotan željama svakog zdravog hrvatskog čovjeka i građanina, danas bi slao hrvatske ljude u neke tuđe ratove.

Svojim ulizivačkim ponašanjem EUnijskoj perverznoj kamarili, zlorabeći svoju funkciju kroz dva mandata, Hrvatskoj i njenim žiteljima, činio je i čini i dalje, više štete, nego bilo koji drugi političar od 2000-te godine do danas. 

Srećom, zapuhali su neki novi vjetrovi, pa egocentrik konačno stiže do kraja svog antihrvatskog puta.

Zahvaljujući njegovu antihrvatskom djelovanju, stotine tisuća naših mladih, kvalitetnih i školovanih ljudi, iselilo se u druge zemlje, a za uzvrat nam dovlači ovamo najgori nepismeni ili polupismeni šljam, bez ikakvih ili vrlo sumnjivih kvalifikacija, svi  iz kojekakvih azijskih i afričkih vukoyebina.

Tako smo dobili hrpu biciklista koji mahnito jure okolo s plavim i žutim, prljavim torbama, raznoseći, tj. dostavljajući hranu, a usput, kako smo vidjeli snimku, zapišavajući hodnike u našim zgradama.

Dobili smo i poštare koji ne znaju pročitati ime i adresu primatelja, pa ostavljaju pošiljke gdje stignu, onako otprilike, neke naguraju u bilo koji sandučić, neke samo bace na hrpu u ulazu u zgradu ... 

Dobili smo taksiste koji ne poznaju grad, niti znaju koristiti GPS, ne govore hrvatski, ne govore engleski, pa se ne mogu niti sporazumiti kamo točno trebaju odvesti putnika. Uz to su im vozačke sposobnosti vrlo upitne, kao i sama vozačka dozvola. O tome nas je osobno izvijestio Stijepo Bartulica, za Svi Svete, kad ga je jedan takav diletant dovezao do Mirogoja, a vožnju završio tako da je skoro pogazio policajca.

Imamo i građevinske radnike, tako „stručne“, da se svako malo ruše skele pod njima, ili oni padaju s njih. Pitam se, kakve će to biti građevine koje takvi majstori naprave???

Gledamo prodavače i blagajnike u trgovinama, ili konobare u kafićima, koji ne znaju ni beknuti na hrvatskom jeziku, a u kontaktu su s kupcima. Navodno, neki znaju ponešto engleski (?), ali makar to i bila istina, to domaćem čovjeku ne treba ništa značiti. Zar smo spali na to da u svojoj domovini moramo kupovati kruh i mlijeko na engleskom, ili da u kafiću moramo kavu  naručivati na engleskom?

Ostali smo šokirani, svi koji smo vidjeli kratki video u kojem je prikazan rad „skladištara“  kod jednog domaćeg proizvođača kruha. Taj lik gura neprodani kruh u velike plastične gajbe, a onda... valjda da mu bolje stane, gazi nogama taj kruh, na opće zgražanje svih koji su to ugledali. Taj se kruh inače, suši, melje i pretvara u krušne mrvice, koje služe ljudskoj prehrani. 

Treba napomenuti i to da se ne radi samo o nehigijenskom postupku jednog divljaka, nego jednako o važnoj činjenici da smo mi pretežito kršćansko, katoličko društvo u kojem se kruh posebno uvažava i  daje mu se posebno poštovanje kao osnovnoj hrani ( ...kruh naš svagdanji...).   

Tu privrženost i poštovanje prema kruhu, dobivamo još kao mala djeca. Sjećam se kako me baka pošpotala kad je vidjela da stavljam kruh na stol „naopako“ , tj. donjom stranom prema gore. Odmah je skočila: „Ne! Ne smiješ tako kruh ostavit! To se ne smije radit!“  Bilo mi je tek nešto više od tri godine, ali zauvijek pamtim lekciju.

*

Šokantno je da aktualna vlast ne čini ništa ili gotovo ništa kako bi zaštitila  domicilno stanovništvo od najezde tih hordi koje se nikada neće prilagoditi domaćim pravilima, niti im je to cilj.

 Ono što nam je nadobudno prikazivano i silom naguravano kao progresivno, pokazalo se kao najveća dekadencija.   

Nakaradna umjetna tvorevina eunija, sve je bolesnija i sve perverznija, pa se i sama od sebe već polako raspada.

Hrpe neprilagođenih došljaka opasno narušava naš ustaljeni način života, unose nemir, a sve više i strah kod domaćih  ljudi.

Ne radi se o sporadičnim dolascima pojedinih stranih ljudi, koji bi se iz raznih osobnih razloga naselili kod nas prihvaćajući naš način života, nego o invaziji.

 Ti migranti nam stižu u sve većem broju, donose sa sobom svoje, nama potpuno neprihvatljive navike i običaje. Svojom brojnošću okupiraju i uništavaju naš životni prostor.  

Dvolični i sasvim mahniti, nerazumni političari, ponavljaju glupe floskule kako došljaci svojim dolaskom i naseljavanjem  obogaćuju naše društvo (?).  Pitam se čime to obogaćuju naše društvo?? Primitivizmom, divljaštvom, kriminalom!! 

Upravo su nas počeli „obogaćivati“  napadima i silovanjima mladih curica, čak i starije žene, klanjem i pokušajima ubojstva nevinih građana. 

Vjerojatno je da nas „obogaćuju“ i raznim bolestima, spominje se tuberkuloza ... Kako je moguće da  takvi, bez ikakve kontrole, imaju pristup hrani i ogromnom broju ljudi? Kad je krenulo ono maskirano ludilo, nas su zdrave zatvarali u izolaciju, a njihov zdravstveni status nitko uopće ne provjerava.

Bože, sačuvaj nas od takvog „obogaćivanja“!

Ako se ne trgnemo, a trebali smo već puno ranije, u nekoj bliskoj budućnosti postat ćemo podstanari u vlastitom domu. Nećemo imati što ostaviti svojoj djeci u nasljeđe.

Osvijestimo se, krajnji je čas, ili ćemo svoju jedinu domovinu izgubiti zauvijek. Prokljinjat će nas mrtve kosti naših branitelja, koji dadoše svoje živote za nju.

Sačuvajmo naše vrijednosti od devastacije i sačuvajmo našoj djeci domovinu, kao što su je ranije generacije sačuvale za nas. Pokažimo da smo i mi ZDS!

Dawn Dawns