Dawn Dawns: Vuk Vučić uspio Kolindu učiniti svojom ovčicom, a sve nas, stadom bezumnika
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 13 Veljača 2018 17:45
Sve je sad jasno. Tko pita Hrvate jesu li za nešto ili ne?! Važno je da hrvatska, a u biti nehrvatska vlast obnavlja bratstvo i jedinstvo, najprije izgradnjom nekakve pruge, a onda će Srbijanci „doći i izboriti se“. Za što?! Je li to poziv na neku novu srpsku invaziju i što o tome misle Hrvati, na skupu se nije moglo saznati.
Ne htjedoh unaprijed govoriti o predsjedničinoj odluci da ugosti komšiju četnika, kako ne bi ispalo da joj svi podmećemo nogu. Ipak, od samog početka, nije mi se svidjela ta ideja. Kaže izreka: koga zmija ugrize i guštera se boji. Ne trebamo mi imati straha, iako Vučić nije gušter, nego zmijurina anakonda. No, uvijek je prijeko potreban veliki oprez, kad god su komšije u pitanju.
Od davnina je poznato njihovo bizantinsko ponašanje i djelovanje, a pamtimo i njegov ratnohuškački govor u Glini na temu “Karlovac, Virovitica i Ogulin su srpske zemlje” od kojega se ne odriče ni danas.
Već na samom početku susreta, predsjednica je u svom govoru dobrodošlice Vučiću, toliko puta spomenula manjine, da bi se moglo zaključiti kako zemlja Hrvatska, ne postoji zbog Hrvatskog naroda, nego zbog kojekakvih manjina i da su upravo one prioritet, a ne Hrvati. Zar je to državnički govor predstavnika svog naroda, osobito pri ugošćavanju predstavnika države agresora, koja se još nije ni ispričala, a kamo li podmirila štetu koju je prouzročila svojim zlodjelima protiv Hrvata i Hrvatske?
Srpski tisak se raspisao o Vučićevu posjetu Zagrebu, te nedavno održanoj izložbi o Jasenovcu u središtu UN, kao velikim pobjedama Srbije, a mi smo trebali vjerovati kako će nam Vučić donijeti dokumente o masovnim grobnicama hrvatskih branitelja i civila, koji neizravno kompromitiraju Srbiju i dokazuju njene zločine u Domovinskom ratu. Dogodilo se upravo suprotno.
On je donio sa sobom na desetke uvezanih spisa i matičnih knjiga iz Dvora na Uni, o Srbima, nestalih tijekom VRO Oluja, pa uspio Kolindu iznenaditi i zbuniti, jer se očekivalo da će donijeti podatke o pobijenim Hrvatima koji se još uvijek vode kao nestali i čija sudbina je loš nepoznata. Na ovoliku političku drskost nitko u Hrvatskoj nije bio spreman.
Opet su Hrvati ispali naivne guske u magli, dok Srbi nastavljaju falsificirati povijest prema svojim željama i potrebama.
Koliko god govorila da se politika vodi razumom, ovaj poziv u posjet četniku Vučiću, nije ispao osobito razuman potez. Narod koji još nije zaliječio svoje rane, majke i udovice, koje još nisu dobile tijela svojih poginulih sinova i muževa, nisu zaslužili da ih krvnik ponižava usred njihove domovine za koju su njihovi najbliži dali svoje živote, i da njegove zastave vijore usred hrvatskog glavnog grada, a on vrši smotru hrvatske počasne garde, postrojene njemu u čast(!). Pritom je slaba utjeha da je usput morao slušati pjesmu „Mi smo Garda hrvatska“.
Kolinda je, još uvijek ranjenoj domovini, očito prema naputku vanjskih sila, priuštila još jedno poniženje. Ako je već morala udovoljiti vanjskom pritisku, jednako tako se morala, uz pomoć savjetnika, osigurati da ne ostanemo ovako isprovocirani i poniženi. No, s obzirom kakve savjetnike ima, dobro smo i prošli. Zapazili smo na dočeku i Matu Granića, čije je lice, kao pun mjesec, sijalo od sreće, u trenutku rukovanja s Vučićem.
Nitko ne dvoji da Vučić nije bio oduševljen dolaskom, to se vidjelo po njemu, ali je on tu situaciju maksimalno iskoristio u svoju korist i korist Srbije. Kolinda je primila velike golčine na svom terenu, jer smo zemlja bez jasno određenih nacionalnih prioriteta, pa time i s nedefiniranom vanjskom politikom, a Plenkovićeva vlada, svojim ponašanjem, daje takvoj bezličnosti ogroman doprinos.
Iako je potpuno jasno da je susret morao biti odrađen, da je do njega moralo doći, svakako je za zamjeriti što nije puno bolje i lukavije pripremljen, pa bi se moglo obraniti od srpskih podvala.
Također je dobro što je, u organizaciji generala Željka Sačića, upriličen prosvjed protiv Vučićeva dolaska, tek da se jasno da do znanja kakvo mišljenje imamo o njemu i srpskoj politici uopće. Srbija je, po svom starom običaju, odmah krenula u napad s lažima, pa je već nakon Bujančeve emisije u kojoj je gostovao general Sačić i najavio prosvjed protiv Vučićeva dolaska, njihov tisak primitivno pisao o, zamisli sad, „ustaškom generalu za kojeg Hrvati priznaju da je polupismena gluperda“.
Hrvati dobro misle o svojim braniteljima, a više je nego neukusno i jadno, za čovjeka s diplomom pravnog fakulteta u Zagrebu (ne iz Banja Luke) i znanstvenim stupnjem magistra kaznenopravnih znanosti, izjaviti da je polupismen. Međutim, kad to dolazi iz Srbije, onda se treba shvatiti kao veliki kompliment, jer upravo je polupismenim mrziteljima važno samo pljuvati, kako bi svoj jal i bijes umirili.
Razgovori su potrebni, to je sasvim jasno. Hrvatska predsjednica je imala puno toga za upitati, od sudbine nestalih, povrata opljačkane imovine, plaćanja ratne odštete, no ona je gutala knedle dok se Vučić šepurio po Zagrebu.
Na kraju se predsjednica još ispričala srpskoj delegaciji na čelu s Aleksandrom Vučićem ako su doživjeli neku neugodnost prilikom dolaska u Zagreb, misleći očito na prosvjed s Jelačićevog trga, te ustvrdila kako se ovdje radi o manjini, dok većina Hrvata želi razgovore i dogovor, Vučić je odmah pohvalio njeno gostoprimstvo, izjavom kako je ono bilo na 'visokom nivou' . Sve je odmah prenio srpski tisak.
Na posljetku su se predsjednica i Vučić, u Hrvatskoj gospodarskoj komori, na zajedničkom skupu hrvatskih i srpskih poduzetnika, založili za izgradnju pruge Zagreb-Beograd. Mnogima bi u Hrvatskoj bilo daleko draže i primjerenije da se izgradi pruga od Rijeke prema Budimpešti. Uz to se još Vučić obratio srpskim gospodarstvenicima rekavši:“ Nemojte samo da kukate kako Hrvati nešto ne daju, čuli ste predsjednicu, dođite i izborite se, imat ćete podršku hrvatskih vlasti, imat ćete podršku srpske države.“
Sve je sad jasno. Tko pita Hrvate jesu li za nešto ili ne?! Važno je da hrvatska, a u biti nehrvatska vlast obnavlja bratstvo i jedinstvo, najprije izgradnjom nekakve pruge, a onda će Srbijanci „doći i izboriti se“. Za što?! Je li to poziv na neku novu srpsku invaziju i što o tome misle Hrvati, na skupu se nije moglo saznati.
Kao poslasticu na kraju, u Glini je zatražio veću uključenost i više prava za Srbe u Hrvatskoj (???), ustvrdio da su mu rezultati posjeta „više od očekivanog“, a kao odgovor na pitanje o svom poznatom govoru iz Gline 95. god., rekao da od njega, poniznost strah i dodvoravanje nikad nećemo vidjeti.
Nadajmo se da će Kolinda i ostali političari u Hrvatskoj, bar nešto naučiti iz ove izjave. Na rukavu njena kaputa u kojem je dočekala gosta iz Srbije, hrvatskom je glagoljicom pisalo „hrabrost“. Pusti rukave, to u srce upiši, jer samo tako može istinski zaživjeti značenje te riječi.
O ovom posjetu moglo bi se, i sigurno će biti još puno toga napisano. Kad sve skupa zbrojimo, u svezi ponašanja hrvatske strane, moramo se upitati:
Može li jadnije? Ne može, to je bar sigurno!
Zemljo Hrvatska, otvori se i sve nas progutaj!
Dawn Dawns
