Politika prljavih ruku
- Detalji
- Kategorija: Činjenica
- Objavljeno: Nedjelja, 22 Travanj 2018 19:03
Što gore, tim bolje ! Zvuči li vam to poznato, i je li možda logično i normalno da tako razmišlja netko tko voli svoju državu i narod ili općenito ljude ? Kažu naime da što prije dođemo do dna, brže ćemo doći u priliku početi se dizati. No je li to baš tako jer kako vidimo od zla gore, čini se da u Hrvatskoj dna nema.
Dapače, postali smo žrtve institucionalnog kriminala, taoci zločinačkih udbo kriminalnih organizacija, pradomovina vele/izdajica i sustav negativne selekcije te obrnutih vrijednosti. Zemlja iz koje su glasni iz društva potjerali tihe, imućni iz politike siromašne, divlji iz crkve pitome, uhljebi s posla radišne, a podobni iz države sposobne. Jednom riječju postali smo zemlja determiniranog kaosa lišena morala i svake odgovornosti. Država slučaj u kojoj samo kriminalci, izdajice i uhljebi plivaju kao ribe u vodi. Rupa bez dna !
Država koja ne samo što prolazi svoju katarzu, već po svemu zapada u kronično stanje duboke moralne krize. Gospodarska je situacija recimo više manje jasna i to još od famozne pretvorbe i privatizacije pa sve do pljačke totalne rasprodaje. Ekonomijom je već duboko ovladao ekonomski fašizam, korporatizam i militantni neoliberalizam kao sustav za kojega gotovo sve parlamentarne stranke u glas tvrde da ono nema alternative. Političko bi stanje također već svima trebalo biti potpuno jasno jer prelazak iz jednopartijskog u sustav višestranačkog jednoumlja, a bez lustracije, doveo je do režimskog bipolarizma i feudalizacije društva. Situacije u kojoj danas dvije udbo kriminalne frakcije ostvaruju beskonačan kružni tok svoje političke moći. Demokratske krivotvorine i političke obmane u kojoj demokršćane lažno predstavlja anacionalni Hdz, socijaliste asocijalni Sdp, a narodnjake odnarođena oligarhijska klika Hns-a. No posebno pitanje što je tu sa hrvatskim čudoređem. Duhovnim, političkim te općenito javno društvenim ili ljudskim. Svejedno jer činjenica da je moralna kriza u svakom pogledu najgora i najteže izlječiva kriza, i za razliku od svih ostalih kriza, kod nje ne vrijedi pravilo što gore to bolje. Dapače, što se dublje zapadne to je u svakom slučaju teže izaći i stoga samo dva recimo danas aktualna primjera nemorala ali i političkog licemjerja.
Hrvatsko krivosuđe od Fumića do Bajića
Nakon pune tri godine Cvitan prvi puta daje izvješće o svom ne/radu i što je znakovito pred skoro praznim saborom. Jedino što je iz njegovog izvješća zanimljivo je izjava : "Ne volim o tome govoriti, no procjena je policije da je ugrožen moj život, da je naručeno moje ubojstvo i to iz dva izvora i zato se štiti mene i moju obitelj.“ Ovo mrtvo hladno kazati u hrvatskom saboru u sklopu izvješća, a da sve ostane na tome je malo kazati sramota. Zapravo to samo upućuje na činjenicu da je državni odvjetnik zapravo u kućnom pritvoru, i to upravo od strane onih s kojima bi se DORH trebao baviti. Valjda zato svoj rad i ocjenjuje uspješnim jer eto živ je. Naravno to kloniranje rotirajućih sverežimskih čuvara se nastavlja i dalje tako da on sada postaje zamjenik njegovom bivšem zamjeniku, a ravnatelj DORH-a njegov zamjenik. Reklo bi se udbo kriminalni perpetuum mobile, a znajući da se u ovom nakaradnom sustavu nikada i nigdje ne dolazi bez poduže repice, onda ne daj Bože krenuti u razmišljanje i propitivanje s koje je strane ucjenjiv.
Zemlju su izdali oni koji su zastavu ljubili, a ne palili.
Hrvatski četnik V. Šešelj je zapalio zastavu ? Čemu čuđenje u svijetu ako se zna da su četnici i fašisti odlukom srpskog parlamenta ustavnopravno izjednačeni s partizanima i antifašistima. Naime, 2004. g. Narodna skupština Srbije izglasala je zakon u kojem je izjednačila prava pripadnika četničkih postrojbi s partizanskim borcima uključujući i pravo na boračku mirovinu radi njihovog "anti-fašističkog djelovanja" tijekom 2. svjetskog rata. Time je legaliziran zajednički „antifašizam“ boraca za srpsku stvar.“ Zar to nije puno veći presedan o kojem bi javnost trebala govoriti. Međutim, o tome ne govori gotovo nitko ništa, čak ni na dan antifašizma. Dapače, tu i takvu Srbiju i tzv. RS (republiku genocidnu) izraslu na zločinima naša država ne samo uvažava u međudržavnim odnosima već prihvaća i pomaže joj u pristupnim pregovorima za EU. Prihvaća jurisdikciju i monitoring GREVIO u kojemu su, i to kao nečlanice, predstavnice zemalja agresora (Srbija i Crna Gora). Dapače, zajedničkim ulaskom u Klub europskih pučana, koalicijom sa Pupovcem i Sdss-om, Hdz-ova Vlada danas svojom unutarnjom ali i vanjskom politikom zauzima jasna pročetnička stajališta. Zar u tome smislu hrvatsku javnost ne bi puno više trebalo zabrinuti nedavno puna dvorana Lisinski i svačani doček četniku Vučiću, od recimo tog isceniranog Šešeljevog performansa u Beogradu i što je zapravo veći problem, i je li taj navodni diplomatski incident uopće problem Srbije ili Hrvatske ??? Zar nije i nedavni napad na Aleksandru Jerkov, zastupnicu Demokratske stranke u parlamentu Srbije, došao upravo od Vučićeve stranke. Međutim, Hdz kao i obitelj europskih pučana o tome vrlo glasno šuti.
Zar nije činjenica da je sam zločinac Šešelj uhićen u jesen 91. u Belom Manastiru i potom pušten. Protiv njega je podignuta i optužnica 2002.g. u ŽDO Vukovar (dopunjeno 2007.g.), a 92. je pravomoćno osuđen u Osijeku na četiri i pol godine zatvora, a 98. ŽDO Osijek donosi rješenje kojim se OBUSTAVLJA kazneni postupak.. potom čak i gostuje na Osječkoj TV Bujici, a na kojoj je niti malo slučajno direktor bio sadašnji savjetnik predsjednice udbaš Mate Radeljić. Isto kao što ga niti malo slučajno u bivšoj Jugoslaviji nije branio i udbaš V. Šeks. Zato što bi se reklo na Istoku sve po starom, na Zapadu ništa novo, na Balkanu uvijek isto ili što bi najbolje rekao Churchill : „Na Balkanu uvijek treba tinjati mala vatrica kako bi mi mogli zagrijati ruke“
Očito da bi se ti svjetski jebivjetri mogli zagrijati netko mora voditi politiku prljavih ruku te ostati krvavih hlača, ali i prljavog obraza jer izdaja se uvijek servira hladna i ide u paketu.
ČINJENICA
