King Kong i ostali majmuni
- Detalji
- Kategorija: Činjenica
- Objavljeno: Petak, 04 Listopad 2013 11:01
Hdz zna..."Karamarko je odbacio optužbe za revizionizam povijesti dajući do znanja da treba napraviti razliku između zločina počinjenih za vrijeme totalitarnog režima u Jugoslaviji i u suvremenoj Hrvatskoj. Naime "zločini nastali nakon 90-tih godina su uglavnom procesuirani, a počinitelji otkriveni, tvrdi, dok se o ubojstvima prije tog vremena odlučivalo u državnim institucijama.
Zbog toga se boje da će Perković otkriti jednu zapovjednu vertikalu. Tada će pasti maske s drugih ljudi. Znat će se tko je bio Tito, past će neki idoli, a past će i pravo svjetlo i na SDP."
O komunističkim zločinima iz doba jugoslavenskog režima postoje službeni i javni podaci. Također neprocesuirani ali bar su istraženi, utvrđeni i dokumentirani. To na žalost nije slučaj sa zločinima i ubojstvima počinjenim od 1990. do 2000., kako to navodi g. Karamarko jer ista niti su procesuirana, a niti su počinitelji za njih ikada odgovarali, mada se prema neslužbenim podacima dolazi do brojke o 47 žrtava tadašnjeg sustava. Dapače, počinjena su pod zaštitom državnih institucija čiji ih režim štiti do danas. Sudeći i po samoj izjavi osnivača vojne obavještajne službe brigadira Dragutin Frančiškovića da je po njegovim spoznajama Josip Perković uključen u 16 političkih ubojstava iz devedesetih bilo bi dobro otkriti i tu zapovjednu vertikalu, a s njima i odgovorne tvorce, jednima slučajne, drugima banana države. Meni lijepe naše, kako to reče moj suborac, države idealnih preduvjeta ali nikakvih uvjeta.
Npr. Miroslav Tuđman je demantirao da je Josip Perković bio njegov savjetnik ali je da HDZ nema razloga 'štititi' Josipa Perkovića za njegova djela do 1990., HDZ može i treba ga 'štititi' za ono što je radio od svibnja 1990. (Hrvatski tjednik, 6. srpnja 2013.).
Što je to onda Josip Perković radio od 90. i spadaju li u te i takve djelatnosti navodi iz pisma kolegama u Beograd u kojemu između ostalog stoji: "Mi smo do sada u ovome ratu obavili svoj dio posla. Hrvatska Stranka Prava je dotučena. Fašisti HOS-a su završili tamo gdje im je mjesto, od Paradžika pa nadalje. Kod Hrvatskog Državotvornog Pokreta ista je stvar, od Mira Barešića pa nadalje."
Sdp može
Ministar pravosuđa Miljanić : "S ovoliko godina koliko imam nisam razmišljao o komunističkim zločinima. Znao sam da su oni postojali i bilo mi je to grozno, ali mislio sam da su ti ljudi kažnjeni. Kada sam došao na ovu poziciju shvatio sam da se zločinci 20 godina skrivaju. Odlučio sam to promijeniti. Otvorili smo pitanje kojim se nitko nije želio baviti 20 godina. Ova situacija je iznjedrila upravo to - naše suočavanje sa zločinima."
S obzirom da je njegova partija politički sljednik jednog totalirističkog uređenja i u velikoj mjeri izgrađena na krvarini, progonu i svekolikom (duhovnom, fizičkom i materijalnom) zatiranju svega onoga za što smo se u Domovinskom ratu borili ali očito ne i potpuno izborili, ovakve izjave već tradicionalno p(r)okazuju svo licemjerne odnarođenih elita. Međutim gotovo se savršeno uklapaju u sliku bahate i anacionalne politike kontinuiteta njegove partije kao i mentalni sklop jednog kokošarskog predstavnika pravosuđa u istoimenoj tzv. kukuriku vladi.
Raščišćavanje prošlosti i procesuiranje zločina je svakako prioritet bez kojega demokracija u budućnosti baš i nema velikih izgleda. Međutim sumnjam da će ono bitno utjecati na ISTINU pošto je udba kadrovski umreženija, logistički jača i materijalno bogatija nego u doba komunizma, a u čijem sustavu već vjerno služe krvosljednici 2. i 3. generacije. Međutim, ono što bi mu kao ministru pravosuđa trebalo biti bitno i o čemu je svakako trebao razmišljati i znati je interpolova tjeralica, te sedam njemačkih uhidbenih naloga protiv nekadašnjih visokopozicioniranih suradnika jugoslavenske Udbe; Zdravka Mustača, Ivana Lasića, Josipa Perkovića, Borisa Brnelića, Brune Smokvine, Ivana Cetinića i Marina Modrića.
Ni međunarodne igre globalnog interesa i dominacije tajnih službi između engleske i njemačke diplomacije ne može promjeniti žalosnu domaću političku realnost da se o nekima likovima poput Mustaća, koji je bio hijerarhijski nadređen Perkoviću, šuti i dalje. Što je još gore, gdje se progoneći lisicu štiti krupna zvijerad. Udbaški vlakić na čelu s tri izdajnička kralja hrvatske diplomacije; Manolić, Lončar i Mesić.
Suština obečanja sadašnje i svake buduće vlasti trebao bi biti povrat opljačkanog iz pretvorbe i privatizacije čija vrata širom otvara upravo slučaj lex Perković. Njegov udbašluk nije toliko važan samo zbog saznanja o počinjenim zločinima koliko zbog saznanja o pljački državnog dobra i kriminalu iz pretvorbe i privatizacije, a koji će bez toga ostati po svemu na naplatu i našim nerođenima.
HSDPZ=SHDZP
Dobroslav Paraga je još u Hrvatskom Saboru 27. 3. 1993. tražio odgovornost i otkrivanje istine o atentatima na članove stranke i nerazjašnjena ubojstva hrvatskih domoljuba, pravaša i pripadnika HOS-a u Hrvatskoj i BiH. Ne odgovoranje na već dvadeset godina star upit jednog saborskog zastupnika i svepartijska šutnja vladajućih struktrura, uz tek koju povremeno izgovorenu laž, traje i dalje.
Do tada nam gotovo cijela kontaminirana nomenklatura vlasti, od političke oligarhije pa do megalomanske administrativne (nepotističke i poltronske) uprave ostaje zarobljenik nečiste prošlosti kojoj će vladajući (HSDPZ ili SHDZP) režim u budućnosti i to u bescjenje, moći kupovati njihovu odanost i svepartijsku pokornost.
Nasuprot tomu hrvatskom narodu ostaju tek zablude o mogućnosti izbora između zla i goreg u čijoj je pravoj naravi pojam "manjega zla" zapravo potpuno iracionalan i lažan. U STVARNOSTI razmjeran je količini dobroga između asocijalno lijevih i anacionalno desnih komunista.
Jedna od činjenica koja to jasno potvrđuje je LUSTRACIJA. Koliko se god predstavnici tzv. oporbe trudili prikazati kako oni uz svu izdaju i počinjeni kriminal ZNAJU ili pak sadašnje vlasti da oni rade ovo što (ne)rade samo zato što to MOGU, jedni i drugi u svojoj bahatosti zapravo više nemaju potrebu sakrivati svima očito, vlastitu nesposobnost. Dapaće, uporno šuteći o lustraciji jasno pokazuju da oni svi zajedno, jednopartijski i jednoumno, neprestano lažu. I zalud tad svi heroji što povijest pišu ako nam izdajice istinu brišu.
Razmišljanje je oduvijek bilo vrlo rijetka povlastica slobodnih i neovisnih ljudi!
ČINJENICA
