Operacija Rašeljka
- Detalji
- Kategorija: Činjenica
- Objavljeno: Srijeda, 06 Rujan 2017 19:04
Uvijek sam se pitao zašto javnost, pa ni sami dragovoljci-branitelji, ne znaju ništa o operaciji Rašeljka. Motiv mi je istovremeno bila i jedna druga gotovo nevjerojatno zanimljiva stvar. Činjenica da tek sada, 26 godina nakon tih ratnih djelovanja, spoznajem pravu istinu. Ponukan tim spoznajama evo par riječi o toj malo i gotovo potpuno nepoznatoj operaciji HV-a.
BIti u pravo vrijeme na pravom mjestu i napraviti pravu stvar !?
Članak 23.
U ratnom stanju građani imaju pravo i dužnost sudjelovati u obrani u skladu s ovim Zakonom.
Pravo iz stavka 1. ovoga članka građani mogu ostvariti samo ako se uključe u obrambeni sustav.
Evo dakle jednog od brojnih primjera iz 90tih kad sam i sam povjerovao da je napokon došlo pravo vrijeme za demokratizaciju hrvatskog društva i stvaranje hrvatske neovisnosti. Da je recimo pravo mjesto bilo biti upravo na jednom od brojnih hrvatskih ratišta. Da je napravit pravu stvar sasvim logično podrazumjevalo biti za dom spreman. Međutim, nakon protoka vremena čovjek izgkleda shvati pravo značenje onog “do zadnjeg trenutka biti na pravoj strani, od zadnjeg trenutka na pravoj strani”.
Uvijek sam se pitao zašto javnost, pa ni sami dragovoljci-branitelji, ne znaju ništa o operaciji Rašeljka. Motiv mi je istovremeno bila i jedna druga gotovo nevjerojatno zanimljiva stvar. Činjenica da tek sada, 26 godina nakon tih ratnih djelovanja, spoznajem pravu istinu. Ponukan tim spoznajama evo par riječi o toj malo i gotovo potpuno nepoznatoj operaciji HV-a.
Naime, nakon što mi je ratni suborac i prijatelj u jednom razgovoru spomenio obljetnicu oslobađanja svog rodnog grada Drniša, tako sam i ja njemu ispričao svoje iskustvo vezano za njegov pad i taj dio bojišnice. Kako smo u to vrijeme bili organizirani isključivo dragovoljno i kao takvi prethodno već bili u nekim borbenim zadaćama, došla je obavijest da se svi dragovoljci, naravno koji to žele, mogu dragovoljno prijaviti za tzv. "prvu hrvatsku ofenzivu" na Knin. Od nas pedesetak pripadnika moje dragovoljačke postrojbe "Putalj" javilo se nas dvanaest. Kao sastavnica 114, br. pod zapovjedništvom pok. A. Čatlaka i naše kaštelanske grupe pod zapovjedanjem pok. A. Dadića otišli smo u jednu od svojih prvih borbenih zadaća.
Anegdota koju sam mu tada ispričao je zapravo slijedeća. Krajem kolovoza 91. autobusima smo svi zajedno krenuli u zaleđe Drniša, Pakovo selo. Čekajući na sami polazak u tu najavljenu akciju spavali smo u staroj školi zajedno s jednim dijelom dragovoljaca Dugopolja i Žrnovnice, a vrijeme smo provodili uvježbavanjem i odmorom. Sve do tog spornog događaja koji je uslijedio, a u kojeg je danas neupućenima zaista teško povjerovati. Čak bih rekao riskantno pričati, a da ne ispadneš gotovo smiješan ili lud. Dakle, sjedeći ispred jedne gostione u Pakovu selu, pored same ceste ispijali smo piće i začuli trešnju i brujanje teške mehanizacije. Uskoro je na samo par metara od nas prolazila kolona srpskih tenkova i transportera koja se izmještala u vojarnu Žitnić. Onako svi skupa naoružani i uniformirani gledali smo se međusobno i ne znajući tko je od nas bio zbunjeniji. Ipak do okršaja i bilo kakve reakcije tada nije došlo. Iz današnje perspektive zvući rekao bih gotovo kao znastvena fantastika.. ali bilo je zaista tako. Naravno, ono što je bitno da su neki za razliku od nas ionako znali što kroz koji dan tek slijedi.
Međutim, moja je anegdota tada izazvala brojne polemike i to kod izuzetno časnih ljudi. Dragovoljaca, branitelja ali i dobrih poznavatelja tog dijela ratišta, koji su upravo na tom istom mjestu samo dva dana nakon tih događaja doživjeli pad i okupaciju Drniša. Nakon toga uspostavili i crtu obrane. Ono što je bitno istaknuti, radilo se o najdužem obrambenom potezu koji se održao nepromjenjen sve do operacije Oluja i samog završetka rata. Problem je međutim bio u tome što se na brojne upite ni sam nisam mogao sjetiti i objasniti neke stvari i pojedinosti tako da sam morao kopati po ratnim dnevnicima i svojim sječanjima. Po svemu onome što odavno nastojim zaboraviti. Najvažnije što mnoge stvari nisam znao ni tada, a ne bih vjerojatno znao ni do danas, da nije tih spornih dan, dva, zbog kojih sam se potrudio saznati istinu, a onda je kao svoj mali doprinos prenijet u ovom članku.
Naime, u Pakovom selu smo ostali do 14. 9. 91.g. kad smo napokon dobili zapovjed za polazak u tu akciju. Kako smo je onda nazivali "prvu hrvatsku ofenzivu" za oslobađanje Knina. Pošto smo bili u zajedničkom autobusu sa dragovoljcima iz Žrnovice, a kojima je na isti dan zaprijetila ugroza iz Draćevca i njihove Raketne baze u samom mjestu, došla je nova zapovjed od Petra Šimca. Tada na dužnosti zapovjednika obrane Dalmacije, da se taj autobus odmah okrene i hitno vrati nazad u blokadu Draćevca i obranu Žrnovnice. Iako već duboko prijeđen sam grad Drniš kao i njegova tada skoro potpuno napuštena okolica vratili smo se kako bi smo 16. rujna sudjelovali u oslobađanju Raketne bazu u Žrnovnici. Međutim, na isti je dan službeno pao i grad Drniš. U Kruševu je tada, a što mnogi zabaravljaju pala i prva žrtva Domovinskog rata u Dalmaciji. Tu je 3. 8. 1991. poginuo vojnik Nikola Đalto iz Prozora, a od te pogibije pa do kraja 1992. nastala je nelojalna i gruba konkurencija u mrtvozorničkoj službi o tome tko će prevesti više poginulih pripadnika HV-a. Uz velike žrtve s hrvatske strane i masovna zarobljavanja ipak se na kraju uspjelo postavit crtu obrane Sedramić - Pakovo selo - Unešić za koju je važno naglasiti da nikad nije pala. Mi smo se pak na to ratište opet vratili i od polovine 12. mjeseca u sastavu 141.br. i držali položaje Vršine-Baljci i i Strunje- Crni vrh.
Ono što je u našim komentarima i sječanjima pak bilo sporno i što meni osobno zvući zaista nevjerojatno je to da ni sam sve do nedavno nisam znao detalje same akcije pa ni to pod kakvim se stvarnim nazivom ona vodila. Dakle, ono što sam tek naknadno saznao da se zapravo radilo o operaciji pod nazivom Rašeljka. Prijedlog zapovijedi za realizaciju te operacije Rašeljka, uz određene primjedbe, odobren je u Ministarstvu obrane RH. Prema broju angažiranih snaga, veličini teritorija od Vrlike do Masleničkog mosta i postavljenim ciljevima, operacija Rašeljka je bila najveća operacija HV-a i MUP-a u Dalmaciji u 1991. godini. Zato je vrijedno o tome nešto malo više kazati. Jer iako sam bio svjedok i direktni sudionik iste, činjenica da ovaj primjer na najbolji mogući način govori o tome koliko je nekima na početku DR-a trebalo jako malo i koliko su istovremeno bili spremni toliko toga dati. Iz čega onda i proizlazi bitna, a danas na žalost često zanemarena razlika između nas dragovoljaca i branitelja DR-a.
Kažimo dakle nešto o ciljevima i zadaći te u javnosti gotovo nepoznate operacije HV-a. Poznato da su pripadnici ZNG-a i HV-a tada bili slabo naoružani, a dijelu odgovornih zapovjednika, kao i vojnika, nije baš bila prihvatljiva ideja napuštanja hotela i odlaska na ratište u Dalmatinsku zagoru, Sinj i Drniš, zaleđe Šibenika, Biograda i Zadra. Ipak uz potrebu opremanja topništvom i sredstvima za protuoklopnu borbu i protuzračnu obranu, te drugim oružjem i opčenito naoružanjem, postojala je velika potreba da dio prognanika i naoružanih vojnika napusti smještaj u hotelima. Dakle, uz činjenicu da je te brojne i uglavnom naoružane izbjeglice trebalo potjerati iz hotelskog smještaja, treba naglasiti činjenicu da su ratovat na kraju otišli uglavnom oni koji poput nas nisu branili isključivo svoje kuće, niti su bili izbjeglice smještene u hotelima.
Glede boravka pripadnika ZNG-a i HV-a u hotelskim naseljima Resnik, Solaris, Vodice, Crvena luka, Zadar i drugima, on je pružao privremeni smještaj i prehranu, dok su stega, obuka, brojni posjeti rodbine, supruga, djevojaka, prijatelja, političara pa i znatiželjnih građana, remetili rad na jačanju borbene sposobnosti, vojne organizacije i zapovijedanja. Pored toga bilo je izuzetno važno da se s mekog hotelskog smještaja prijeđe na vojnički život na otvorenom prostoru i da se vojnici počnu pripremati za sveukupne uvjete života i rada u vojnoj organizaciji i u ratnim uvjetima. Uz stalno upozoravanje na to što vojska radi u hotelima ukazivalo se i na potrebu presjecanja svih kopnenih komunikacija koje su iz Zadra, Šibenika i Splita vodile prema središtu pobune srbo-četničkih snaga u Kninu. Pošto su pobunjeničke srbo-četničke snage kontrolirale taj dio Dalmacije, a snage JNA i policije praktično nisu poduzimale ništa, u stvarnosti svi zajedno: pobunjenici, JNA i policija uspostavili su vojnu organizaciju, način zapovijedanja i uskladili međusobnu suradnju. S druge strane, snažne vojne baze, ustanove, zapovjedništva, postrojbe, zapovjedna mjesta, tehnički kapaciteti i skladišta ostali su na obalnom rubu i otocima, i to u Splitu, Divuljama, Solinu, Rogoznici, Šibeniku, Sinju, Zadru, Žirju, Visu, Korčuli, Šolti, Lastovu i u Pločama. Praktično, snage 9. korpusa u Kninu i pobunjeničke srbo-četničke snage mogle su se krajem srpnja i početkom kolovoza 1991.g. bez većih teškoća spojiti sa snagama JNA u primorskim dalmatinskim gradovima i na otocima.
Stoga je po tvrdnjama planera operacije Rašeljlka postojojala "neprekidna dvojba: što raditi !?"
Odgovori, a ujedno i osnovni cilj operacije Rašeljka bio je da snage HV iziđu iz gradova i naselja i da svojim boravkom u Vrlici, Drnišu, zaleđu Šibenika i Zadra, te u Kruševu, na platou između Karina i Obrovca, a u samoj blizini Benkovca, razdvoje snage SAO Krajine i snage JNA u primorskim gradovima. Borbenim djelovanjem snaga HV-a i MUP-a u Dalmaciji, nastojat olakšat i bar malo oslabiti pritisak JNA na naše snage u Slavoniji. U određenoj povoljnoj situaciji bilo je predviđeno da snage HV upadnu u SAO Krajinu i prekinu cestovnu komunikaciju Knin-Obrovac, Knin-Benkovac-Zadar.
Krajem srpnja 1991. Šundov je otišao u Zagreb gdje je u Zapovjedništvu ZNG RH obrazložio plan operacije Rašeljka. Uz određene primjedbe i prijedloge Rašeljka je prihvaćena i odobrena.
Svojim osnovnim dokumentom i njegovim prilozima Rašeljka je ukazivala zapovjednicima svih zapovjednih razina na način i potrebu izrade ratnih dokumenata za borbena djelovanja.
Za vojne teoretičare, povjesničare i sve zainteresirane sudionike Domovinskog rata u Dalmaciji tijekom 1991. g. operacija Rašeljka i njezin nastavak pod nazivom Dolac, raščlambom borbenih djelovanja od strane većeg broja njezinih sudionika i vojnih stručnjaka, detaljno je analizirana i ocijenjena sa svih gledišta. Dokumenti s analizom i ocjenom Rašeljke nalaze se u MORH-u. Međutim, analiza i ocjena nije poznata iako je važno kazati da je ona bitno utjecala na tijek rata i cjelokupno stanje u HV-u u Dalmaciji.
Kako god, bitno je kazat da su prema kasnijim saznanjima, dokumenti Rašeljke sa svim prilozima bili na stolu pukovnika Ratka Mladića u Kninu i to 24 sata nakon njezina potpisivanja u Zagrebu. Tako da ujedno s tim slijedi i moj zaključak. Da je na početku tog nikad proglašenog rata, zločincima s jedne ali i druge strane, bilo izuzetno važno odmah na početku podrezat ono što je po njima bilo najsilovitije i najsrčanije. To su bili dragovoljci od dragovoljaca, oni koji su tada rekao bih ciljano poslani u svoju prvu veću ratnu zamku. Jednu od mnogih tijekom DR-a.
Danas je pak žalosno da ti isti dragovoljci branitelji i to kao vjerujem najčasnija i najrodoljubnija skupina ljudi koja je izborila hrvatsku državu, nije sposobna zaštititi ni samu sebe, a kamo li vrijednosti Domovinskog rata. A zašto? Jer ih u velikom dijelu zastupaju neodgovorne i moralno upitne osobe. Iz tog su razloga ti tzv. režimski branitelji postali najtraženija i lako kupljiva roba, a kad domovinu ne zastupaju oni koji je najviše vole, onda su vrata zlu rekao bih širom otvorena.
Činjenica da je, uz stradanje oko 400 pripadnika koji su časno položili svoj život za obranu Hrvatske, HOS isto kao i pozdrav ZDS, službeno priznat i registriran u državnom uredu. Nepobitno da je DR ujedno bio i antifašistički, a HOS isto kao i pozdrav ZDS dio temeljnih vrijednosti Domovinskog rata. Dakle, ako se u 2. svj. ratu taj starohrvatski pozdrav i kompromotirao, onda se u DR rehabilitirao. Kao takav više ne može biti predmet bilo kakve rasprave, a kamo li podlijegat tzv.povijesnom povjerenstvu ili nekakvoj reviziji. Zapravo biti predmetom nepomirljivih podjela kojeg je stvorila i stvara upravo udba i isti oni protiv kojih smo se u DR borili. Samo ih na žalost nismo lustrirali, a time ni stvorili preduvjete za demokratizacijom ili meritokracijom hrvatske države. Stoga danas i nemamo uređenu, već duboko sređenu, gotovo spaljenu zemlju. Lijepu našu denacionaliziranu, desocijaliziranu, raseljenu, opljačkanu, podjeljenu, kriminaliziranu i feudaliziranu. Sustav negativne selekcije i obrnutih vrijednosti u kojoj je od svega jedno kvalitetno i temeljito provedena obrnuta lustracija. Zemlju verbalnog delikta ogrezlu uhljebništvom i parazatizamom javne i državne uprave. Jedinog stvarnog izbornog tijela koje svakoj administrativnoj i obnašajućoj vlasti služi kao vlastita glasačka mašinerija. Jamac svekolike moći. Stranačko parijska farma čije korito iznutra treba zadovoljit napojem u vidu poreza na nekretnine, a izvanka kompromisnom rasprodajom općeg dobra. Država koja jede i služi sama sebi, a ne svom narodu i državljanima koji u njoj žive.. situacija gdje je najveći problem rekao bih baš taj da malo tko i gotovo nitko za ništa zapravo nije spreman. Nitko osim možda onih sa "šarafcigerom".
Za dom spremni !
ČINJENICA
