Kružni tok vlasti ili fašizacija Hrvatske
- Detalji
- Kategorija: Činjenica
- Objavljeno: Utorak, 11 Srpanj 2017 19:04
Kružni tok vlast je sustav koji radi na principu krivnje i straha. Žrvanj koji nas neprestano melje pod teretom krivnje iz prošlosti i straha od budućnosti. Sadašnjost nam namjerno čini neizvjesnom i tragičnom. Jer krivnja nadasve paralizira. Ona demotivira. Ubiva volju za svakom vrstom bilo osobne ili društvene kreativnosti.
Strah ne samo da je u službi opće društvene destrukcije, već se kaže da on oduzima bar jednu polovinu snage čovjeku, dok drugu daje neprijatelju. Ako sve to stavimo u okvire sadašnjeg izbornog zakona (udbaški perpetuum mobile) dobijemo skoro tridesetogodišnju rotaciju dvaju političkih (obje udbo kriminalne) frakcija u obnašanju vlasti. Zemlju determiniranog kaosa (planski nered). Društvo trajnih i nepomirljivih podjela kojima je za cilj blokirati bilo kakve političke, društvene, gospodarske, socijalne ili pravosudne reforme. Dobijemo političku bipolarizaciju i društvenu feudalizaciju Hrvatske. Tu ne zaboravit ni to da je Tuđman još 1971.g. javno izložio grube konture tada još budućeg nacionalnog raja, oživljavajući tri državotvorne konstante: vojsku, svećenstvo i plemstvo. Tako da je je fudalizacija Hrvatske danas postala stvarnost, a prića o stališima, koju su gospoda drugovi do danas VJERODOSTOJNO uredili, na žalost naša gruba realnost.
Kako je gotovo logično da takvo stanje nezamislivo prolazi bez verbalnog delikta, recimo i to da je ono u komunizmu bilo najbolje sredstvo za držanje naroda u pokornosti, a u demokraciji je to po svemu najbolji način da zločin izvršen riječima prođe nekažnjeno. Međutim, hrvatski problem nije samo u verbalnom deliktu kao takvom ili u njegovom povratku na velika vrata. Temeljni problem je u tome što smo mi kao društvo iz jednostranačja prešli u sustav višestranačkog jednoumlja. Naravno uz dodatnu činjenicu da je mentalni komunizam u Hrvatskoj ne samo preživio, nego je doslovno postao jedina mjera za mjerenje demokratizacije cijelog društva. Naime, tu su poštapalicu partijski teoretičari gotovo sedamdeset godina rabili u funkciji sprječavanja svakog oblika demokracije i tu se na žalost sve do danas ništa bitnog nije promjenilo. Dapače, komunizam bio, komunizam ostao. Jer mase tada ka ni sad jednostavno nisu bile sposobne za istinsku demokraciju. Oni se pod mudrim rukovodstvom režima i stranačko-partijskih teoretičara, a uz pomoć sverežimskih čuvara i totalitarnih očuvatelja svenarodne vlasti za demokraciju odgajaju i osposobljavaju postupno. U naravi stvari demoNkratizacija i anti-fašizam ostali su pak sredstva za sprečavanje slobodnog društva i svakog oblika demokracije, posebno meritokracije, sve do dan danas. Posljedice toga su da narod demokraciju ne zna, a po svemu ni želi konzumirati. Tko i što za to snosi krivicu i odgovornost ?
NELUSTRIRANA žgadija preobućenih komunista i promašena tj. neostvarena de-komunizacija, a što im je poslužilo kao uvod u današnju fašizaciju društva. Jer komunizam i fašizam su po mnogočemu srodni pojmovi. Na tu je činjenicu još davno uputio vrsni prevoditelj sa ruskoga, sada već umirovljeni profesor Filozofskog fakulteta Radomir Venturin koji je genijalno rekao „Kada su u KPSS-u skinuli kape, ostao je samo SS“.
Komunizam, boljševizam, nacizam i fašizam su kao najveća živuća svijetska zla mutirala. Stopila se u sadašnji KORPORATIZAM. Njega pak kreiraju militantni neoliberali. Prvoborci liberalnog kapitalizma za koje je jedan od njihovih sponzora, G. Soros rekao "komunisti su moji najbolji demokrati." Uz činjenicu da upravo to komunističko ali i psihološko nasljeđe generira većinu naših problema, danas za posljedicu imamo doslovno zastrašujuće razmjere militantnog neoliberalizma. Stanja za kojeg što je još najgore, DOSLOVNO sve odnarođene stranke jednoglasno tvrde kako ono nema alternative.
Uzmimo samo za dobar TRANZICIJU, a što ona u stvarnosti predstavlja i kad je gotova? Tranzicija znaći preuzimanje državnih i društvenih dobara od strane nadnacionalnih kompanija, a gotova je kad država ostane bez strateških dobara ! Tranzicija se pak u režimskim medijima predstavlja kao pozitivan proces promjene iz totalitarnog društva u demokratsko. Međutim istina je da se radi o fašizaciji društva. Najbolji vidljivi primjer se recimo očituje u razlici vođenja ekonomske politike od političke ekonomije. Ekonomska i prije svega socijalna politika ima regulatornu ulogu, a kod političke tj. fašističke ekonomije centar moći nije i ne mora biti država, već politička stranka ili neformalna skupina, koja nameće pravila političke ekonomije u smislu investiranja i raspodjele sredstava i izvlačenja profita koji se ne vraća državi, a time ni poreznim obveznicima. Ekonomski fašizam nastoji isključiti šire slojeve društva dajući inicijativu i gotovo monopol privatnom kapitalu (pojedincima), koji zauzvrat imaju obavezu služenja političkim interesima i centrima moći. Najveće žrtve ekonomskog fašizma su sindikati i radnička klasa, a uništenjem sindikata i isključivanjem radničke klase iz lanca donošenja odluka, uspostavlja se diktatura centara moći. Sve to služi samo jednoj svrsi, potpunoj političkoj dominaciji, a što je zapravo uvod u KORPORATIZAM ! Paralelno sa fašizacijom Hrvatske ali i ovom činjenicom, jedna od po mome uvjerenju točnijih definicija fašizma je ona od J. Gruppa koji kaže da je to "spoj jake neizabrane vlade i korporacija", a u taj se opis gotovo savršeno uklapa euRopska unija”. Čudi li onda još koga kad vidi poplavu veleizdajničkih i korporativnih zakona u Hrvatskom saboru, a pogotovo donesenih u zadnje vrijeme. Od Zakona o koncesijama, lex Agrokora, CETA i TIPP, GMO itd., a sve pod krinkom iplementacije tj. usklađivanja sa Direktivama EU. Ako znamo da se preko 75% zakona usklađuje sa Direktivama EU onda se nameće sasvim logično pitanje. Ima li Hrvatska uopće potrebu za tim i takvim saborom, čemu atribut hrvatski i po čemu smo mi uopće država ? Nije li možda na to pitanje dao znakovit odgovor britanski veleposlanik još 95. g. kad je na upit Papinskog nuncija o viziji hrvatske budućnosti za 20 godina, rekao Hrvatske tada više neće ni biti.
Dakle, ne samo da danas sa opravdanom zabrinutošću trebamo duboko svijesno razmišljati o rasprodaji i pitanju opstojnosti hrvatskog naroda i države, već i prije svega o činjenici da je na djelu fašizacija Hrvatske.
Winston Churchill - "Fašisti budućnosti bit će anti-fašisti."
ČINJENICA
