Bespuća povjesne zbiljnosti !
- Detalji
- Kategorija: Činjenica
- Objavljeno: Petak, 01 Prosinac 2017 18:02
Nasuprot tome Tomislav Jonjić recimo navodi jučer, a posebno danas, iznimno znakovit podatak o tome kako Vlada nije željela snositi niti troškove kopiranja dokumentacije potrebne za obranu Praljka i ostalih u Hrvatskom državnom arhivu. Naime ta institucija je tada naplaćivala jednu kunu po stranici, čak i do 70 posto više nego što je, primjerice bila cijena u gradskim zanatskim kopirnicama
F. Tuđman : "Odlazak naših ljudi u Haag znak je ne samo dosljednosti nego i jakosti naše međunarodne politike. (listopad 1997. g., izjava za medije)
"Mi ne možemo tražiti da poglavari Srbije dođu na Haški sud. Ako bismo vodili takvu politiku, mogla bi nam se obiti o glavu." (svibanj 1996. g., sjednica Predsjedničkog vijeća)
Činjenica je da su sve parlamentarne stranke osim HSP-a 1996. god. izglasale Zakon o suradnji s Vraškim sudom i slijedom toga snose odgovornost za svako doživljeno poniženje i štetu našeg naroda, koji su proizašli iz te sramotne suradnje.
Praljak je, pokoj mu duši, priznavao ovaj sud, a time i njegov pravorjek kakav god. Dapače, oslonio se na pravo i pravdu, te politički stav Hdz-a i onih koji su ga otpratili na aerodrom za Haag. Vjerovao je u svoju mudrost i inteligenciju, što ga je na kraju dovelo tu gdje je.
V. Šešelj recimo nije. Dapače, ovo je bila njegova obrana : "vi svi pripadnici sekretarijata haškoga tribunala možete samo da prihvatite da mi popušite kurac. Jebem vam mater svima…." i sada je pak slobodan.
Ranije je čak i obavjestio Haški sud da, ukoliko ga odluče privremeno pustiti na slobodu, ne prihvaća nikakva ograničenja, osim onog da neće napuštati teritorij Srbije. Takvim postupkom Haaški sud i međunarodna javnost ponovno su i svijesno rehabilitirali četničku politiku Srbije što je tada bio vrhunac pravno-političkog cinizma Haaškog suda, a ovo sada je već tragedija i vrhunac apsurda.
Kada je pak riječ o financiranju suda, neovisan međunarodni kazneni sud morao bi se, po mišljenju struke, financirati isključivo iz proračuna Ujedinjenih naroda. Međutim, Haaški sud dosad su isključivo financirale vlade nekih država i privatne korporacije Time-Warner, Discovery Products, Institut Otvoreno društvo Georgea Sorosa, Rockefellerova obitelj, United State Institute of Peace, Carnegie fondacija i drugi, što je još jedan u nizu dokaza da je Haaški sud bez presedana u civiliziranom društvu i da je kao takav napustio sve humane stečevine prava kao znanosti stjecane stoljećima i ne može se nikako smatrati neovisnom pravnom institucijom već privatni Sorosev sud. Kanadski odvjetnik Cristopher Black o Međunarodnom sudu u Haagu dao je vlo lijep prikaz o nelegalnosti suda i njegovoj pristranosti, što je lijepo izloženo u "Hrvatskom listu" od 20.07.2001..Čak i ovu analizu mora raditi kanadski, a ne recimo hrvatski odvjetnici i političari.
Haški sud je Sorošev, a isto tako i civilno društvo koje se hrani iz njegovog korita ali i veliki dio hrvatske Vlade koji ih postavlja na čelo orgaizacija za zaštitu ljudskih prava. Dakle, kreatori DR-a kao i svih ratova, u ovom slućaju samo privode kraju davno započetu priću. Oni koji znaju njen sadržaj, nastanak i namjenu zapravo se i nemaju čemu čuditi, najmanje šokirati. Jer sve je to davno napisano; uvod, zaplet, vrhunac, rasplet i zaključak.
Pođimo samo od činjenice kooperativnosti hrvatskih vleizdajnika u slobodnom čeprkanju i odnošenju dokumenata od strane engleskih i inih tajnih službi. Naime, neselektivno i podanički se haškom tužiteljstvu poslalo 8 metara dokumenata i pri tome se javno hvalilo. Već poznat i to da je su u tih 8 metara, (jedan pun šleper), poslali i originale dokumenata koje su prethodno "specijalni timovi" krivotvorili, a što je očito zabavilo i samo tužiteljstvo. Toliko da su Srbe nazvali kurvinim sinovima, a Hrvate još gorim, "podlim kurvinim sinovima". U Den Haagu su se toliko sprdali sa hrvatskim DRŽAVNIM TAJNAMA i korespodencijom hrvatskih tajnih službi, da su čak iz tužiteljstva i javno pripoćili kako je hrvatska Vlada dala i VIŠE NEGO JE ZATRAŽENO. Nasuprot tome Tomislav Jonjić recimo navodi jučer, a posebno danas, iznimno znakovit podatak o tome kako Vlada nije željela snositi niti troškove kopiranja dokumentacije potrebne za obranu Praljka i ostalih u Hrvatskom državnom arhivu. Naime ta institucija je tada naplaćivala jednu kunu po stranici, čak i do 70 posto više nego što je, primjerice bila cijena u gradskim zanatskim kopirnicama.
Zar samo ta činjenica nije jučer, danas ali i sutra, sama po sebi sasvim dovoljno ? Čemu sada to političko seciranje i silovanje još ono preostale zdrave pameti u Hrvata. Čemu i kome više serviranje naknadne pameti i selektivne istine ? Jer kako i što god bilo, sve ono što se o njemu znalo i do sada mislilo, sve sada postaje potpuno nebitno. Ono što je jedino bitno i što će vjerujem ostati zabilježeno kao povijesna činjenica da se ovdje u svakom slučaju radi o rijetko časnom činu.
Najžalosnije će zapravo tek sada biti slušati te beskrajne analize svih onih dežurnih i prijetvornih jebivjetara i licemjera. Žgadije koja je jedva dočekala njegovu smrt kako bi mu nangrobu mogla napisati koji epitaf..
Deja vu !
Željan Jurlin
