Plenkanje
- Detalji
- Kategorija: Činjenica
- Objavljeno: Subota, 04 Veljača 2017 19:04
Ratne igre ili PLENKANJE. Za uvod kazati da sam kao operativac, predavač, instruktor i jedan od dugogodišnjih zapovjednika za temeljnu, završnu i specijalističku obuku ročnih vojnika u Središtu za odgoj i obrazovanje vojnika (SOOV) bio protivnik ukidanja obveznog vojnog roka. Sada kad se ukinuo apsolutno sam protiv ponovnog uvođenja. Zašto ? Zato što je MORH kao gotovo nijedna druga hrvatska institucija doslovno i temeljito provela obrnutu lustraciju.
Na zahtjev NATO-a umjesto režimski podatnih pod/oficira JNA riješio gotovo svih dragovoljaca DR-a. Sada bi se pak našu djecu slalo u ruke bivšim KOS-ovcima i udbašima, te njihovim slijednicima, koji su od HV-a napravili svoje privatno OPG. Ne samo da bi tim činom dali svrhu njihovom vlastitom parazitizmu, već bi i dodatno opteretili državni proračun. Naravno uz prateći dekor nove generacije uhljeba krenili bi u novu pljačku već opljačkanih i do kosti oguljnih poreznih obveznika.
Uzmimo za primjer samo sustav obrazovanja RH za kojeg se godišnje izdvaja 1,3 milijarde kuna. Činjenica da danas u Hrvatskoj još ima škola koje rade u čak tri smjene, a po čemu je RH jedinstvena u Europi. Podaci ukazuju da bi se u nekim državama moguće i našlo škola u kojima se još grije na drva, ali u Hrvatskoj ih ima sigurno. Podaci također govore o velikom broju učenika i vrlo je visokoj koncentraciji ugljičnog dioksida u učionicama gdje je više djece od preporučenog broja, dok je u mnogo škola Hrvatski zavod za javno zdravstvo pronašao vlagu i plijesan. Mnogo je i učenika putnika - 85 tisuća osnovnoškolaca i 62 tisuće srednjoškolaca. Također su stručnjaci Ministarstva obrazovanja završili analize i otkrili da je u Hrvatskoj najmanje 17.000 gladne školske djece, a UNICEF je izračunao da ih oko 60.000 živi ispod granice siromaštva. Oko 20% ukupne populacije mladih u Hrvatskoj, koja broji oko 800.000, u povećanom je riziku od siromaštva. Dok je stopa nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj među najvišima je u EU – nezaposleno je 115.000 mladih.
Nasuprot tome za MORH je planirano povećanje državnog proračuna sa 4,2 na 6,6 milijardi kuna. Zrakoplovi o kojima se odluka treba donijeti do kraja ove godine koštat će porezne obveznike oko dodatnih milijardu i dvjesto ili tristo milijuna eura. Moguće uvođenje vojne obuke još dodatnih 300-400 milijuna kuna. Javnost još očekuje i nacrt novog Zakona o braniteljima koji proračun još više baca u nebo.. itd. itd. Prema raznim nacrtima, a bilo ih je više, u Zakon bi trebali ući i pripadnici HVO-a. A oni bi, prema jednom od nacrta novog Zakona, trebali imati sva prava kao i branitelji HV-a. Od mirovina, invlidinina, stambenog zbrinjavanja, vozila do prava na opskrbnine i ortopedska pomagala. Prema nekim računicama i okvirnim procjenama, samo ta bi stavka proračun opteretila između dvije i četiri milijarde kuna.
Glede HV-a široj javnosti relativno nepoznat podatak o tome kako se čak 18 milijuna dolara bacilo u vjetar i to samo zbog neispravanog radarskog NATO sustava, koji je potom poslan na modernizaciju u Švedsku. Ako se svemu pridoda obuka, popravci i rezervni dijelovi, cijena mu se penje i do četrdesetak milijuna dolara. Zatim pitanje mehanizacije i još uvijek nerješena efera tzv. slućaj Patria ili recimo najnovija s doniranim NATO oklopnjacima. Neispravna MRAP vozila koja se u Afganistanu inače uništavaju i prodaju u staro željezo. Pa mornarica koja patrolira u austro-ugarskim brodovima i kupuje finsko smeće. Pa afera MIG-ovi i HR rakoplovstvo kojem zrakoplovi padaju poput muha. Ili još gore odlazak zrakoplovnog kadra, čije je stvaranje dugoročno trajniji i teži proces od kupovine samih zrakoplova. KOV koji se uglavnom bavi obavljanjem komunalnih djelatnosti. Sve to u vrijeme dok u ladicama MORH-a stoje ne desetke krivičnih prijava vezanih za kriminal u HV-u. Samo USKOK županijskom sudu u Zagrebu protiv njih nudi čak 543 dokaza za počinjeni kriminal. Iz dijela samo nekih analiza proizlazi kako je iz džepova hrvatskih poreznih obveznika tijekom proteklih godina “izbijeno” najmanje 600 milijuna do 1 milijardu eura, odnosno više od 4,5 milijardi kuna za nabavu nepotrebnih, neiskorištenih ili manjkavih sredstava, opreme i objekata u vojnom i prometnom sektoru.
Dakle, afere na polju obrane, iz kratke analize razvidno kako je upravo za promašene vojne “ciljeve” potrošeno oko 3,7 milijardi kuna. MORH-a na sudovima vodi oko 4000 radnih sporova, od kojih polovica otpada na potraživanja zaposlenika koja bi mogla koštati preko 100-tinjak milijuna kuna. Pitanje što bi tek pokazala ona dublja. Paralelno sa svim tim događa se i pronevjera 5 mil. kuna i uništavanje dokumentacije u VSOA-i. Na što u MORH-u odgovaraju kako zakon o službi u OS RH NE PREDVIĐA stegovne mjere. Tako recimo za nestanak Plana obrane RH u uredu Zorana Drče, isti zbog navedenog propusta u Plenkovićevom mandatu biva čak i promaknut.
Bitno je takođe ukazat i na brojne druge činjenice, koje prethode ukidanju obveznog vojnog roka. Znaći do 2008.g., obuka je bila gotovo nikakva. Jutarnje postrojavanje je tiho i po nepisanom pravilu postupno, a zatim i potpuno nestalo. Ostalo je tek folklorno dizanje hrvatske zastave i himna, a i to ne svagdje. Čak se i nakon ukidanja ročnog sastava kadeti, kao budući djelatnici, nisu više odazivali na jutarnje postrojavanje. Zapravo su ga bojkotirali i sasvim otvoreno odbijali. Što zbog opće neodgovornosti i potpunog izostanka vojne stege, a što zbog jednostranog kršenja ugovora i to na svim razinama od strane MORH-a. Nedostatak materijalnih sredstava (sapuna, wc papira itd.), jako loše i nedostatne ishrane, odjeće koja se nosila na pranje kući itd. U svakom slučaju postoji nepisano pravilo koje kaže ako hoćeš vidjeti stanje bilo koje vojske na svijetu pogledaj jutarnje postrojavanje. Ako pak hoćeš vidjeti stanje u nekoj državi pogledaj vojsku i policiju.
Jutarnja tjelovježba je također potpuno izostavljena i svela se na osobnu i najčešće slobodnu volju. Djelatni sastav je pak i sam stručno deficitaran, tjelesno potpuno zapušten, pretil i uglavnom bez ikakve motivacije. Godišnje i periodične provjere tjelesnih sposobnosti na svim razinama se ne provode nikako ili bar ne po standardima. Službeno ocjenjivanje se krivotvori, a dokumentacija o tome i službeno potpuno lažira.
Tečajevi prve pomoći i ostalih vojnih znanja svedene su tek na besplatnu uporabu radne snage. Najčešće se radilo o održavanju zapuštenih objekata, a nerjetko i radovima na privatnim objektima pojedinih djelatnika. Zbog čega su i do danas u ladicama ostale nerješene brojne kaznene prijave i tužbe.
Upoznavanje i rukovanje s osnovnim oružjem, te upoznavanje s ostalim naoružanjem je prestalo davno prije ukidanja samog obveznog vojnog roka i to zbog nedostatka materijalnih sredstava, ali isto tako educiranih instruktora. Isto se u još većoj mjeri odrazilo na provedbu gađanja, koje je u potpunosti skinuto s ionako reduciranog i rekao bih potpuno unakaženog plana i programa obuke.
Vojna topografija, snalaženje na terenu i čitanje karata apsolutno se nije provodilo osim ako se nije radilo o nalaženju i trgovanju svih vrsta narkotika koje je po vojarnama bilo više nego li bilo gdje drugdje. Saznanja zbog kojih su se na svim razinama zatvarale oći, uši ali na žalost i usta.
Svladavanje prepreka, vježbe na poligonu bile su apsolutno nepoželjne. Čak su se i spriječavale jer nedaj Bože da se nekoga vidi kako radi pa da onda nekome drugome recimo padne na pamet ideja da bi to možda mogli radit i ostali. Jutarnja kava (ostalo), čitanje tiska, odmor od pretjeranog odmora i tzv. "ubijanje oka" su, uz nasljeđeni srpski credo "ne talasaj", postali sastavni dio svakodnevnog vojnog folklora. Tu svakako treba naglasiti i još jedan presedan. Taj da je HV jedna od rijetkih vojski na svijetu koja sve do danas nema svoj vojni KODEKS. Slučajno?
U tim i takvim uvjetima je niti malo slučajno isprovocirano oslobađanje vojne obveze i sve brojnije civilno služenje uz prigovor savjesti. Odnosno sve se više ukazivalo na potrebu stvaranja profesionalnog i dragovoljnog služenja vojnog roka. Vraćati sada stvari na početak značilo bi danas samo jedno. Davanje svrhe nečemu što je odavno izgubilo sve atribute suverenosti. Zapravo samo nastojanje novog uhljebljivanja s krajnjom potrebom za globalnim, ne hrvatskim interesom i prije svega NATO mesom. Još licemjernije kada izjave i objašnjenja dolaze iz usta ratnih profitera i dezertera poput jednog Plenkovića ili Vlade u kojoj ih bar pola nije služilo vojni rok.
Pa upravo je Andrej Plenković oslobođen služenja vojnog roka i to iz zdravstvenih razloga zbog, kako tvrde iz Vlade, urođene anemije. Dok je Mario Plenković kao pričuvni major JNA i iskusni partijski operativac regrutirao na stotine medijskih vojnika, junior je eto bolovao od anemije. Onda se u DR-u pretpostavljam radilo o prigovoru savjesti ili pak o sukobu interesa. U svakom slućaju politika tog euRopskog birokrata i komunističkog gojenca i u novostvorenoj hrvatskoj državi ostaje i dalje anemična. U tom pogledu gora čak od mrtve lignje i lučonoše Josipovića. Jedino gdje izleda unosi bar malo prokrvljenosti je kad govori o osnivanju tzv. Povjerenstva za suočavanje s prošlošću. Svrhom koju tumaći ko "osudu režima od 41.-45., dok će režim poslije 45. - 2017. na trezven način analizirati." Što to uopće znaći ? Štititi i dalje Trg zločinca Tita kao svoju zadnju stranačko partijsku utvrdu. Posljednju crtu obrane i hsdpz-ov anti - fašistički "no pasran." Jer uvoditi petokolonaše i četnike u Vladu RH ili među euRopske pučane.. biti protiv starohrvatskog pozdrava ZDS.. protivit se LUSTRACIJI i Rezoluciji 1481 izdanom u Strasbourgu kojom Vijeće Europe još je 2006. osuđuje zločine totalitarnih komunističkih režima.. krivotvorit povijest, rasprodavat sadašnjost i krasti budućnost, a pri tome i to upravo mladima govorit kako oni po njemu ne smiju zaboravit RAT koji, za istinu od strane VNJ, zapravo nikad nije ni proglašen.. to je TRAGIČNO. Dokaz da u ovakvoj Hrvatskoj nije toliko loše, a da još uvijek ne može biti gore.
Samo paralele i usporedbe radi u Srbiji danas ima oko 400 tisuća tzv. veterana koji su sudjelovali u ratovima na području bivše SFRJ (1990.-1999.). I dok se zaduženjima u inozemstvu veća polovica hrvatskog državnog duga danas odnosi se na plaćanje ratnih reparacija srpskom agresoru, kojega je HV pobijedila u obrambenom Domovinskom ratu, dragovoljci i branitelji pobjednici DR-a teško dolaze i do najobičnijih lijekova. Uz registriranih više od pola milijun mnogi žive u siromaštvu i s otetim dostojanstvom na margini društva. Izdani, deložirani i odbačeni od sustava i administartivnih obnašatelja vlasti sačinjenih uglavnom od ratnih profitera i dezertera. Tako je u Baranji nedavno objavljena vijest "U lijes su ga stavili bez cipela jer nije ih imao. Nasuprot tome Hrvatska danas isplaćuje 50.140 mirovina četničkim teroristima koji su se pobunili i ratovali protiv Hrvatske.
Oni, tamo „daleko“, imaju popust od 30 posto na komunalne račune, a slično je i u gradskom prijevozu.
"Hrvatski narod voli Hrvatsku vojsku." Točno, ali istinu o DR- u do danas ne zna ni šira javnost pa čak ni dragovoljci - branitelji, a kamo li mladi na koje se danas pozivaju ti licemjeri. Činjenica da je u tom nikad proglašenom ratu usvojen poseban zakon kojim se pripadnicima JNA koji prijeđu na hrvatsku stranu jamče sva stečena prava (radni i mirovinski staž, čin, stambeno zbrinjavanje i dr.), a prava su zadržali čak i oni koji su napustili JNA, a nisu se htjeli uključiti u postrojbe Hrvatske vojske. Tako smo uz partizanske i udbaške do danas imali i 150 tisuća oficira JNA koji je primao hrvatske mirovine i to uz koeficijent 0,90, dok je hrvatski dragovoljac-branitelj imao 0,40. Ta je pak odredba početkom ove godine ukinuta. Mđutim, realnost je ta da od 1,6 milijuna ljudi koji su zaposleni, oko 65 posto, dakle oko 900 tisuća, zaradi manje od pet tisuća kuna. Dakle manje od prosječne braniteljske mirovine. Od tih 900 tisuća, njih 42 posto radi za manje od 3500 kuna. A to su sve ljudi koji financiraju sva braniteljska pa i povlaštena prava.
Mnogi kada se radi o vojsci ne znaju ni jednu drugu , a po meni ako ne najvažniju, onda bar najznakovitiju činjenicu. Npr. to da je u HV-u i to još u vrijeme obveznog služenja vojnog roka (temeljne, završne i specijalističke) obuke bilo moguće kazat NE tj. odbiti zapovjed, i to uz sočnu psovku, a pri tome proći nekažnjeno. Bez sankcija i bilo kakve odgovornosti !?
Iz toga naravno proizlazi logično i osnovno pitanje: Koga, što i kako se onda u tim i takvim, prije svega vojnim okolnostima, može bilo koga i bilo što vrijedno naučiti, a pogotovo POPULARIZIRATI ?
Jer odgovornost ipak podrazumjeva znat prepoznat pravo i obveze. Zadovoljstvo i cijenu, te izabrati na osnovi te spoznaje, a zatim mirno živjeti s tim i takvim izborom, bez zabrinutosti ili grižnje savjesti. Uz to treba biti duboko svijestan i činjenice da je upravo pojam ODGOVORNOSTI izbrisan i uklonjen iz hrvatskog društvenog života. Što u osnovni i je razlog ove duboke moralne krize iz koje će Hrvatska po svemu jako teško izvući.
Jer bez svijesti o svemu tome ne može biti ni savijesti.
ČINJENICA
