Bog i Hrvati
- Detalji
- Kategorija: Činjenica
- Objavljeno: Subota, 12 Listopad 2013 17:11
Nema te pokore koju ne može pobijediti odgovarajuća količina ljubavi
Demokratske promjene 90.tih u domovini uvjetovale su novonastale okolnosti i događaje u hrvatskoj dijaspori širom svijeta. Sjećanje mi tako ni danas ne napušta jedan zanimljiv, znakovit i zapravo prepričan događaj. Kada su u Australiji predstavnici hrvatskog kluba uz rukovanje i buket cvijeća, došli kod predstavnika jugoslavenskog (svi porijeklom Hrvati) kluba sa željom za svehrvatskom pomirbom i spajanjem ta dva doma u jedan (nacionalni).
Jugoslaveni su tad demonstrativno bacili cvijeće i pljunuvši ih odbili bilo kakvu pomirbu. Međutim, iako s određenim vremenskim odmakom, ta se domoljubna inicjativa na kraju ipak ostvarila ali kao u Hrvatskoj i dalje pod dominacijom onih koji su je tada najmanje željeli.
Čemu to zapravo upučuje? Pomirenje, oprost, dobronamjernost i domoljubnost uvijek dolaze iz srca onih koji najviše vole, odnosno koji u dobroj vjeri istinski ljube. Zašto onda isti i to obično na zasadama svojih krščanskih, domoljubnih i zapravo ljudskih vrijednosti, ostaju kao oni koji su kraju poniženi i prevareni i je li to zaista tako. Kažu da se vječni rat vodi između zla i onih koji su na svijetu ne bi li iz njega izvukli što veću korist i s druge strane dobra tj. onih koji su tu zato da život na Zemlji učine što ugodnijim za sve ljude. Dakle takva spoznaja ili pak samo dojam pod ovom kapom nebeskom zapravo i ne bi trebao biti ništa novo.
Samo kada dva tipična obrasca jedne danas lažne pomirbe postanu primjerom današnje hrvatsko političke zbilje, prevarit ili biti prevaren, onda bi ih svaki dobronamjernik i hrvatski domoljub trebao dobro preispitati. A zatim se za budućnost u dobroj vjeri ispravno odrediti. Naš odgovor uvijek zavisi o tome što kao političku zbilju želimo. Kratkoročno, politički pragmatizam i LAŽ koju narod želi čuti ili dugoročno, dosljedna i vjerodostojna politika temeljena na ISTINI.
O takvoj je politici otac domovine A.Starčević odavno bio jasan "Oci naši zvahu politiku caricom svih znanosti i umijeća, majkom mudrosti, učiteljicom zakona, sponom, vezom, vrutkom sreće čovječje itd, najmilijim imenima, kod nas ju mnogi, ako ju ne može crnjim imenom okrstiti, zove čedom pakla (kurbom, zlom...)" , te zaključuje "da bi zemlja već davno bila postala rajem kad bi stoti dio stranke onoga truda, što je uporabljen nehotice i neznalice za ljude otupiti i osiromašiti, upotrijebile za prosvijetliti ih i obogatiti". Zašto je to danas tako?
Jer sva je današnja politika sinergija zla kojom upravlja isključivo udba s pozicije moći i njihov režimski karusel anacionalnih pragmatika, odnarođenih politikanata, društvenih parazita, kriminalaca, zločinaca, nepotističkih uhljeba i opčenito mrzitelja. Oni vode kratkoročnu politiku s dugoročnim posljedicama. Zašto? Jer pošten i čestit puk radeći otklon od te i takve izrazito prljave politike ostavlja sve veći prostor upravo glupanima i svekolikom zlu. U narodu slomljenog duha, uškopljenih i neslobodnih ljudi tada su največe žrtve zapravo generacije koje tek dolaze i mladi ljudi koji po svojoj prirodi sve žele sada i odmah. Za dugoročnu je politiku pak potrebna strpljivost i trpljivost, ljudi koji vole i na pravdi Boga ne boje se ničega, a misli im i djela teže istini. Iznad svega borba i neprestana aktivnost koja poput svega ostalog mora biti nasljedna, dio pozitivne tradicije i ostavštine hrvatskih predaka. Sveta vrijednost Domovinskog rata.
Sve suprotno tome govorilo bi zapravo da je više Hrvata izgubilo Jugoslaviju nego što je dobilo Hrvatsku.
ZAŠTO LUSTRACIJA
Kaže se s razlogom da je ne provedena lustracija temeljna kočnica ozdravljenja i sazrijevanja hrvatskoga društva, jer bez pranja nema higijene, a bez higijene nema zdravlja. U ovom današnjem sustavu izvrnutih mjerila, u jednom rekao bih kontinuirano anacionalnom, antidržavnom, izdajničkom, kriminalnom i sluganskom procesu o zdravlju najviše govore upravo licemjeri koji su nam donijeli ili još uvik donose samo bolest i pokoru.
Zato Željko Kekić službenik SDS-a i tjelohranitelj Josipa Boljkovca u vrijeme stvaranja Hrvatske države danas javno kaže:
"Problem je kod vas idealista što ste poput rijeka pokretali hidrocentrale ali brzo ste se razočarali, povukli, a na vaše mijesto došli su moje kolege udbaši, koji se nikada ne razočaraju i ne umaraju. Ne kaže se uzalud "Nije politika za svakoga". Ona je zanat u kome je najvažnij timing (vrijeme), povuči pravi potez u pravo vrijeme.
"Mi smo se borili za novac i vlast, a Vi za državu i ideale. Vi imate državu i ideale, a mi kapital. Nas zapravo to, u svakom sustavu, jedino zanima."
"Danas Hrvatsku nemaju oni koji su se za nju borili, nemate ju Vi koji ste za nju robijali, niti je imaju domoljubi. Hrvatsku imaju oni koji je nikada nisu htjeli, a to su moji kolege udbaši, koji su se uknjižili na Hrvatsku, kao na svoj posjed, s vlasništvom 1/1."
Ajme ti nama kad knjiga pravda silu a nasilnici knjige pišu. (Aralica)
Istina da je ideja pomirbe bila ključna u stvaranju hrvatske države isto kao i to da je ona u narodu sveprihvačena ili svjetonazorski zastupana od još Luburića, Bušića pa do Tuđmana. Međutim, činjenica da je ona ne samo nikada ostvaren, nego čak izokrenut proces i u svojoj suštini zlorabljen upravo od onih koji hrvatsku državu nikada nisu voljeli, a prema tome nisu imali ni ljubavi potrebne za realizaciju same ideje. To što nam se dogodilo jednostavno se zove prijevara. Međutim jeli to danas i najveći problem, a po budućnost domovine i hrvatskog naroda ono najgore?
Ili je to zapravo nešto drugo. Mentalni sklop jednog nadasve zlog, nasljeđenog režimskog sustava i zagovornika danas nam nametnute KULTURE NEKAŽNJAVANJA. Kao domoljubi, dragovoljci i branitelji borili smo se za neovisnu Hrvatsku, državu prosperiteta i demokracije. Dekoracija višestranačkog jednoumlja i KULTURA NEKAŽNJAVANJA koju nam danas serviraju odnarođene vlasti nisu, a niti se mogu smatrati vrijednostima Domovinskog rata. I zato je neprovedba LUSTRACIJE bila ne samo prijevara nego prvenstveno poruka. DAVANJE LEGITIMITETA zlu i zločinu. Tako da uz sve ostale izokrenute moralne vrijednosti i sama (VELE)IZDAJA postaje opče prihvatljiva zbilja pa čak i društvena vrijednost. A onda i samo tada moguć je dolazak na vlast političkih spodoba koji nam donose neku novu pravdu i pravednost, kojom poput luciferovih lučonoša crvene hrvatsku zajedno s obrazima hrvatskog puka. Uz to truju, kupuju i lome duh naroda.
Kada u jednom kriminalno izdajničkom kolopletu sva počinjena ubojstva i izvršena pljačka u konačnici dobiju svoj unutar državni legitimitet, a ulaskom u euRopsku uniju i međunarodni legalitet, onda to šalje jasnu poruku kako su svekolikom zlu vrata širom otvorena. Tada je i vrijeme da se svi konačno upitamo i ODREDIMO. Ima li Hrvatska htijenja za slobodom ili snage i vremena još jednoj izdaji, laži i razočarenju. I može li je/nas spasiti itko drugi osim onih koji je vole više od vlastitog života.
"Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti, da se ne razotkriju djela njegova."
ČINJENICA
