Kradljivci budućnosti
- Detalji
- Kategorija: Činjenica
- Objavljeno: Nedjelja, 20 Listopad 2013 17:11
Vjerujem da ljudi u velikom broju uvijek vide ono što žele, slušaju ono što im odgovara, a rade ono što im je najlakše. Međutim, radi li se nužno o manjini ili pak većini? Upravlja li našom sudbinom manjina ili većina i tko nam zapravo krade našu budućnost?
Hrvatska je kao suverena država nastala 1991. legitimnom voljom većine svojih državljana, a ove Gospodnje 2013. predana u ruke euRopske unije voljom manjine. Takva odluka u narodu svakako izaziva brojne političke i sve druge uzročno posljedične efekte jer iako donesena legalno nema, a niti će u daljoj budućnosti imati za demokraciju nužan legitimitet. Tu je također potrebno nadodati i to da istinske promjene dolaze proporcionalno volji i težnji pojedinca, skupina ili naroda za slobodom koja se nikada u svojoj povijesti nije ostvarivala izdajništvom isto kao ni prosperitet naroda sluganstvom.
Dakle, tko nam zapravo kreira i nameće manjinsku volju na lokalnoj i državnoj razini? Rekao bih uglavnom tzv. stranke. Kako? Nacionalnom nelustracijom, nepostojanjem i neprovođenjem unutarstranačke demokracije, te lažju i manipulacijom nad vlastitim članstvom. A zašto? Radi interesa pojedinaca, grupa i na kraju stranačkih korporacija u službi neoliberalnih profitera i globalne patokracije.
Za primjer navodim jedan od brojnih sastanaka koji mi takvo razmišljanje potvrđuju. Riječ je o prošlim izborima u jednom većem gradu Splitsko dalmatinske županije. Na nadasve domoljuban upit može li određena politička opcija podržati nezavisnog kandidata za gradonačelnika odgovor stranačkog čelnika je bio negativan. Na obrazloženje kako se radi o jako uglednoj i poštenoj nestranačkoj osobi u svojoj sredini, vjerniku i branitelju Domovinskog rata, kojeg podržavaju gotovo sve liste osim tada vladajučeg hdz-a odgovor je bio "NE, to nije u stranačkom interesu". Slijedi(o) je upit. Ako znamo tko je čestit i pošten, tko je i što za našu sredinu, bilo na lokalnoj ili državnoj razini najbolji, te ako sva naša nastojanja na kraju i počinju od temeljne aktivnosti na dobrobit ljudi svoje lokalne zajednice, tko može reći NE. NIJE U INTERESU STRANKE.
I može li se onda kao istinitom prihvatiti nedavno pročitana i jako diskutabilna teza "Birači su vjerniji svojim strankama nego Domovini." Kome su zapravo vjerne tzv. stranke ako nisu narodu, a od naroda izabrane. Radi li se tada doista o političkim "strankama".
Ili se zapravo radi o profitabilnim, korporacijskim pa i kriminalnim organizacijama, dioničarskim društvima ili zavodima za uhljebljivanje, financiranim iz državnog proračuna koje se između sebe glođu jedino za vjećničke i ine naknade, odbore, ili ukratko i pojednostavljeno rečeno, za profit.
Sigurno je samo jedno. Te i takve organizacije precjenjeno je danas nazivati političkim strankama. Posebno njihovo mešetarenje i gotovo legalni kriminal nekakvim stranačkim ili opče društvenim radom, kada je danas sasvim jasno da i udruga za potkivanje žaba ili bilo koja navijačka skupina ima jači kodeks od tih tzv. stranaka. Tamo gdje nema demokracije, gdje ne postoje nacionalni ni opče društveni interesi, gdje se ne priznaje rad i ljudske vrijednosti, gdje politikanti i destruktivci svoj pupkocentrični svjetonazor ili grmobergerski karakter prikrivaju lažju i prevarama htjelo bi se doći u/na vlast. A tada se itekako mora biti svijestan toga da ma koliko neki mislili kako se dotaklo dno, nije. Uvijek od lošeg ima gore.
Na kraju nije suvišno nadodat ni činjenicu da je taj nezavisni kandidat pobijedio zahvaljujući hrabrim i dosljednim pojedincima jer su odlučili radit na dobro svoga puka, a ne isključivo "stranačkih" interesa. Istina je pronašla svoj put, a poruka iako za neke "opasna" ipak je bila glasna i jasna. IMA NAS kojima je Domovina važnija od strančarenja, a protiv zla se MORA i MOŽE.
Ne može se Bogu molit, đavlu služit.
Kako zlo nikada ne dolazi samo tako se i kriminal gotovo sinergijski veže na udbašku djelatnost. Što mi je vjerodostojan svjedok svehrvatskog udbašenja zorno opisao " Udbu iznad NOVCA i svega ostalog zanima MOČ i TRAJNA VLAST. Da bi se to osiguralo jednima se trebaju stvariti zakonski uvjeti za kriminal i pljačku, a drugi bi ga kontrolirano dopuštali, te sankcionirajući selektivno i po potrebi iz toga stvarali dalje preduvjete. Naravno da oteto, opljačkano i pokradeno u jednoj takvoj odnarođeno izdajničkoj konstrukciji i dalje ostaje u logističkoj tranziciji udbaško hrvatske zbilje.
Primjera je na žalost bezbroj, a dobar primjer takve teze je nedavna afera u HGK. Zar itko pametan može povjerovati da se 32 mil. kuna može izvući neopaženo. I to na čelu osobe koja iza sebe vuče rep tako brojnih afera da na kraju svega izlazi sve bogatija. Ne vjerujem. Dapaće, vjerujem da se to sa pozicija moči dopušta određenim pohleonicima, do određenih iznosa, u određenom vremenskom periodu i do/za određene potrebe. Tada se sve izvlaći iz ladica i rabi za "njima" puno veče interese. Stvara se kružni tok vlasti i koloplet ozakonjenog zločina bez posljedica gdje je narod samo koletaralna i usputna žrtva.
Jednima "banana" , a drugima "slučajna" država. Svejedno. Oni nam kradu budućnost jer kad nje nema tada laži i opsjene gode, a o prošlosti samo se sanja. Jesmo li mi Hrvati već doista postali išta drugo doli sanjara !
ČINJENICA
