Pravaštvo - nema predaje, nema izdaje

Pin It

Pravaštvo je najstariji i jedini autohtoni hrvatski svjetonazor zasnovan na pravu, a po riječima i djelu Oca Domovine, temeljen na ISTINI. Za pravaše iznad svega način življenja. G. Kunek u svome prilogu točno navodi jako bitan podatak o hrvatskim strankama prava, a koje u prijevodu na engleski, ime stranke prava prevode sa ''party of right'' ( stranka ''desničara'') umjesto ''party of law'' (straka prava). To izvorno nepoznavanje Starčevićanskog nauka svakako je sramotno ili ako je krivotvorenje tada još gore, ono je izdaja.

Dr. Ante Starčević bio nacionalni socijalist vrlo liberalnih i izrazito modernih političkih stavova. Pravaštvo je nastalo kao hrvatski narodni pokret i gledajući sa socijalnog aspekta politike onda je pravaštvo lijevo, kada su pak u pitanju ljudska prava i slobode onda je liberalno, a po nacionalnom pitanju je desno. To su poznate činjenice koje se danas paraleno sa zatiranjem pravaštva, uzimajući ga realno političkom opcijom, žele promjeniti , iskriviti i prilagoditi interesima onih koji ga sustavno i sistematski zatiru.

Uz poznato političko limitiranje pravaštva na 5%, lažna percepcija o njima kao intelektualno i duhovno ograničenim nazadnjacima, primitivcima i servilnim desničarima dugo se u javnosti gradila. Naravno po zadaći bivših komunista i neoliberalnih slugana koji na nehumanoj, bolesnoj, štetnoj i totalitarnoj ideologiji neoliberalizma i neoliberalnog kapitalizma gledaju kao na sustav za kojega svi zajedno i partijski složno tvrde da nema alternative.

Pri tome mnogi svjesno zaobilaze činjenice, a time često i ne slučajno zlorabe nauk dr.A. Starčevića i E. Kvaternika. Zaboravljaju se časna imena Matoša, Šufllaya, Kovačića, Kumičića, Ujevića, Kranjčevića, Harambašića, Galovića, Prodana, Budaka, Pilara, Oršanića i dr. Ali to bi biblijski rečeno već bio Stari zavjet. Vratimo se na Novi.

Problemi počinju od obojstava (Paradžik), progona i otimačine HSP-a. Od tada pa do danas svi istinski pravaši imaju samo jednu te istu želju. UJEDINJENJE. Međutim permanentna kontrola i nazočnost udbaških suradnika i lažnjaka to jednostavno ne dozvoljava. Najbolji i najeksponiraniji primjer je svakako organizacija R. Tomašić u Splitsko dalmatinskoj županiji. Ideja svepravaškog ujedinjenja, a sa pok. Bušićem svehrvatskog, bila je osnova na kojoj se brzo došlo do 7,5% s tendencijom rasta. Tada se uklanja Zvonko, zabranjuje primanje novih članova, stavlja HSP-a u rang sa SSDS-om i zabranjuje koaliranje, te raspušta gotovo kompletna županijska organizacija, a sve ne bi li se došlo na nalogodavcima odgovarajućih 0,5. Zašto? Radi kršenja statuta i drugih razloga članstvo dolazi se pred R.Tomašić i postavlja opciju: oko 1000 članova i dužnosnika ili jedan pojedinac. Oni odabiru jednog pojedinca. Zašto? Jer tako moraju? A zašto moraju? Tu su zapravo odgovori na SVE i SVIMA onima koji uporno p(r)ozivaju na zajedništvo. Pri tome kriveći za nesposobnost i zablude žrtve, a promičući lažne glasnogovornike i grobare. A tih sada već i oko 1500 ljudi teško će biti ponovno uvjerit i animirat. Osim upornih pojedinaca večina tih prvenstveno Domoljuba ostat će razočarana i politički rečeno trajno izgubljena. Rekoše mi jednom kako najviše udbaša i njihovih suradnika ima u pravaškim opcijama jer što bi oni radili u jednom hns-u ili sdp-u. I da se vratim na početak. Zašto bi inače udba i čitav karusel umreženih anacionalnih izdajica počinili sva ta ubojstva, progone, otimačinu, podjele i razdor. Žalosno ako se ta udbaška krvarina kao davno započet proces zatiranja jedine nacionalne ideoligije izrazito državotvornog nauka danas pokušava privesti konačnom cilju, a time joj naći opravdanje pa i čak svrhu.

Parazitski karakter i svoje lihvarske sinekure maskirati DOMOLJUBLJEM, a pupkocentrični svjetonazor STARČEVIĆANSTVOM, nije gospodo PRAVAŠTVO.

Bogu se molit, đavlu služit nije, pohlepna i licemjerna gospodo, BOGOLJUBLJE. Imovina nije isto što i domovina, niti se može nazivati DOMOLJUBLJE. A smatram da ni ona "nekome metak, nekome imetak" također ne može govoriti o ČOVJEKOLJUBLJU.

Hrvatskoj svakako treba svepravaško ujedinjenje, međutim ne i udbaški kišobran. Treba nam prije svega domoljubno ZAJEDNIŠTVO zasnovano na jasnom nacionalnom političko-gospodarskom programu (lustracija). Ujedinjeni pravaši i sve domoljubne stranke, kao treča opcija, koje će sve zajedno srušit udbaško-komunistički bastion HSDPZ. Istina koja će pobjediti laž.

Najbolji način na koji se možemo zaštititi od lažne nauke i lažnih učitelja jest poznavanje istine.

 

ČINJENICA