Lustracija ili frustracija
- Detalji
- Kategorija: Činjenica
- Objavljeno: Srijeda, 30 Listopad 2013 18:11
Nije ovom narodu nikada bio problem samo zlatna politička telad pa ni oligarhije u kojima se tako pomno odabrane i elitističke vrste uzgajaju . Gori i pogubniji sindrom od idolopoklonstva je kvaran i kukavički sluganski mentalitet što takvim spodobama omogućava politički uspon i gotovo neograničenu zlouporabu moći. Balkansko idolopoklonstvo isklesano tisuć godišnjim sužanjstvom, lizanjem stražnjica i ljubljenjem gospodarevih stopala, timareći konje u balkansokoj štali uz ono "veži konja tamo gdje gospodar kaže" izučilo ih je pragmatičnom oportunizmu do perfekcionizma.
U kraljevstvu slijepih jednooki je lopov kralj.
Sjeća li se tko još liderskih Izjava jednog Ive Sanadera.
- Ne dozvoljavam nikome da voli Hrvatsku više od mene.
- Oluju razvoja i silovitu borbu protiv korupcije pod motom 'Želimo Hrvatsku čistih ruku i jasnih računa'.
- Javnu pohvalu u Oxfordu kako je nacionalizam u Hrvatskoj sveo na bezopasnu mjeru.
- Osobno i stranačko razmišljanje o LUSTRACIJI . "U Europu se ne može ići sa nacionalistima koji forsiraju LUSTRACIJU, radi svoje FRUSTRACIJE."
Trodioba vlasti tako voljenih i nelustriranih struktura danas leži na krivosuđu, kriminalnom sustavu i kolopletu lopova gdje svatko svakoga bez obzira na političku opciju, drži za međunožje, ucjenjuje, te stišče i popušta po dnevno političkoj potrebi. Ovisno o volji i ciljevima još uvijek regionalnih djelatnika udbe i njihovih balkanskih nalogodavaca, te neizostavno njihovih anglosaksonskih pokrovitelja.
Starčević je rekao "Tko se kruhom naroda hrani ima narodu računa davati." Međutim, sorta tako odnarođenih vlastodržaca i močnika nije od naroda pa stoga nije ni za narod. Oni zapravo, što je vidljivo iz suđenja za organizirani kriminal, uvelike ovise o mediokritetima, ulizicama i poltronima. Zato im je danas postalo društveno prihvatljivo kada recimo jedan Barišić, torbar s oprosnicom u džepu, mirno i gotovo bezbrižno kaže "ja sam to sve smislio i žao mi je". Papir, za razliku od čovjeka, ipak sve trpi. Ako ktome ima još i gotovo uzvišeni naziv poput "oprosnica" ili jednako milozvučni "pokajnik" tj. lopov cinkaroš, onda bi pljačka nama frustriranima trebala valjda biti snošljivija. Jer njima je to ipak bilo samo ulaganje u bolju budućnost bez nacionalizma.
Anacionalni pohod za koji bivši HDZ-ov i Vladin glasnogovornik izjavljuje kako su kupovali Hrvatski list jer je on zamislite, ultra desničarski.
I kada se pitamo tko nam je to danas izokrenuo vrijednosni sustav i sva moralna mjerila, vjerujem da bi odgovor bio, upravo taj i takav polusvijet. Takvi po Starčeviću slavoserbi, čovjećuljci i nule, u današnjim okolnostima predstavljaju stupove društva dok čestit i pošten svijet u jednoj takvoj političko društvenoj močvari uglavnom ostaje pasivan. Nijemi promatraći ili tek samo nešto manje glasni korektiv.
Priča o mediokritetima kaže "ako nečija glava izviri iz mase samo za pedalj, sva su oružja uperena u tu glavu, koja se mora skratiti prema mjeri ostalih, prosječnih. Upravo to odudaranje od prosječnosti, a što je vidljivo i iz slučaja Marka Franciškovića, pokušava se danas u javnosti čak prikazat kao opče prihvatljivo mišljenje i čak nekakav društveni problem.
Ulizice? "To su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost."
A poltroni? "Poltroni su đubre na kojemu rastu sva zla ovoga svijeta." (Mešo Selimović).
Kada se tako umreženoj strukturi poslušnih mediokriteta ,poltrona i ulizica, kojima je najvažnije parazitski se uvaliti u strukture vlasti, postavu standardi i kriteriji na razini jednog premijera ili predsjednika države, kao što je to slučaj u Hrvatskoj, onda to znaći samo jedno. Krasti, lagati i varati mogu gotovo svi. Nema limita, niti ograničenja. Za nikoga. Zgoreg, te sitne duše u borbi za vlastiti status na hijerarhijskoj ljestvici jednog očito kriminalnog sustava u svojim lokalnim sredinama postaju nositelji pa čak i izvršitelji tako odnarođene vlasti. Postaju paravlast, hrpa lokalnih močnika. Zapošljavaju i nagrađuju zaslužne i korisne, a sude i kažnjavaju kritičare i neposlušne, proglašavaju i obilježavaju potencijalno opasne. Odobravaju, predlažu, mešetare i rade sve ono specifično jednoj političkoj farizejštini. Raspolažu informacijama i postaju sukreatori, operativci bez kojih odnarođeni režim ne može funkcionirat. A kako se opravdano kaže da je informacija moč, nerijetko i sami usmjeravaju ili vode državnu politiku. Uz sebe po nepisanom pravilu vežu i čitavu vojsku niže rangiranog polusvijeta; poslušnike, kokošare, podrepe i dr. Zapravo najgore od najgoreg.
Zbog toga se borba za bolju i demokratsku Hrvatsku ne vodi isključivo i nužno na državnoj razini nego prvenstveno u svojim malim sredinama, lokalnoj zajednici i napose unutar stranačkim organizacijama. One se prije svega moraju demokratizirati i sprovesti lustriraciju u vlastitim redovima jer bi tako vjerujem otpalo ako ne sve, a onda bar najveći i najgori dio tih političkih pečinara. U suprotnom, sve stranačke organizacije, posebno one koje drže domoljubnim, a koje za to nemaju snage ili htijenja i nisu ništa drugo nego demagozi i manipulatori. Lažni glasnogovornici bez pokriča.
Samo nužno potrebna količina malih dijela može donijeti velike promjene.
ČINJENICA
