Hrvatska na raskrižju demo(n)kracije
- Detalji
- Kategorija: Činjenica
- Objavljeno: Srijeda, 20 Studeni 2013 10:11
"I najgorča istina je bolja od najslađe zablude". Vukovarski mimohod potvrdio je realnost koju mnogi ne žele vidjeti. Hrvatska je danas duboko podijeljena država . Zbilja koja se nasuprot svih nedemokratskih radnji više ničim ne može sakriti pa ni uljepšati. U izdajničkom odnosu institucionalne protunarodne politike nasuprot težnje i volje hrvatskog naroda, žrtvom je postala ISTINA i LJUBAV, temelji naše vjere. Lažna pomirba poput oprosta bez isprike daje svoje otrovne plodove.
Rezultati te po mnogima izrežirane i od početka osmišljenje ali u svakom slučaju ciljane i dobro organizirane prijevare, svakim danom postaju sve vidljiviji. Na jednoj se strani našao hrvatski narod, a na drugoj pohlepni udbašako komunistički oligarsi, njihovi pripuzi i pupkocentrični slugani. Politička kopilad koja državotvornu ideju nije htjela, prihvatila ni doživjela kao čin ljubavi i vjere već kao neželjeno dijete nad kojim po svaku cijenu treba izvršiti politički abortus. Međutim, Vukovar nam je ponovno pružio nadu pa i mnoge odgovore. Pomirbu i zajedništvo treba stvarati u onom večem dijelu hrvatskog naroda gdje je ono potrebno da bi se demokratski dostojno i u miru živjelo. Ne nužno i u onom dijelu kojemu bi ono poslužilo samo kako bi narodom vladalo.
Pok.Tuđman neupitno ostaje predsjednik pod čijim je vodstvom i zahvaljujući ideji svehrvatske "pomirbe", ostvaren tisućljetni san. Međutim, ako je po svemu takva pomirba bila lažna, onda je i današnja stvarnost ostvorena na prijevari. Nju je na doktrini balkanskog krvosljednika i udbaške profesije "zavadi pa vladaj" dodatno učvrstio veleizdajnik Mesić. Na koncu je preuzeo Josipović s onom današnjom i naročito među zadnjičarima zastupljenom new age varijantom "izjednaći pa navlaći." Ako je suditi po onoj kako se u narodu kaže, da sve ono što dobro ne započne ne može dobro ni završiti, onda će ovaj završetak biti tragičan. Pitanje samo, za koga?
Još je davno Nietzsche kao zasigurno dobar poznavatelj zla ustvrdio, kako su za osvajanje vlasti potrebne tri stvari: pohlepa, zavist i mržnja, i to tim redoslijedom. Pohlepa za novcem izvor je svega zla, a u kršćanskoj se tradiciji ona još tumaći i matricom, korijenom svih ostalih grijeha. A upravo se te osobine danas pokazuju kao tri ne/moralna stupa hrvatske službene politike.
Problem je tim veći što ovoj vladajućoj oligarhijskoj eliti kao sljednicima udbo komunističkog totalitarnog jednoumlja, demokracija nikada nije bila dio njihovog svjetonazora i političkog djelovanja.Ti osvajaći vlasti kao ne/izvršitelji demokratske volje naroda demokraciju ne prihvaćaju. Oni je jednostavno ne sprovode niti je žele izvršavati jer njihov je mentalni sklop boljševički i antidemokratski. Ishod tome je svakako i nedomokratičnost unutar vlastitih stranačkih organizacija. Puno malih diktatora za velika nedjela.
Jedan od važnijih, a lakše shvatljivih razloga u dijelu naroda je ne postojanje demokratske tradicije. Stoga je nisu naučili konzumirati ili se za nju boriti, a ktome im svakako ne ide u prilog ni ljudska glupost ili današnji društveni idiotizam razvijen gotovo do kmetskog sindroma. Jer kako drukčije protumačiti primjer u kojem jedan od elitnih predstavnika i ne/izvršitelja narodne vlasti poput Vidoševića gazi preko leševa dok gaženi izjavljuje "poznavao sam ga..bio je tako pristojan čovjek, uvijek je fino pozdravio". Žgadija fino gazi, a gaženi zahvalni na tome što ih oni još i fino pozdrave.
Dvoglava neman sadašnju demo(n)kraciju zlorabi. Oni je danas po mnogo čemu u javnosti predstavljenim, DAJU ili kao u slučaju referenduma DOPUŠTAJU. Daju je prividno, dozirano, isključivo i populistički. Zapravo po svojoj kratkoročnoj ili pak dugoročnoj potrebi svjetskih vlastodržaca. Dopuštaju je neslobodnima; slabićima, idiotima i sluganima.
Mnogi upravo zato sve češće zazivaju rušenje toga i takvog društveno nakaradnog lažnog sistema i to svim sredstvima.
Slične ali ipak dvojbene postavke sam nalazio i u djelima Opus dei gdje kažu da je u borbi protiv zla sve dopušteno pa i korištenje istim sredstvima kojima se služi zlo.
Naprotiv tome vjerujem da bi se ovome trebalo suprostaviti ne svim, već demokratskim sredstvima. Jer zamjeniti jedno zlo drugim je doktrina višestranačkog jednoumlja, čije je temeljno polazište uvijek bilo i jest zlo. Totalitarna vladavina odabranih umjesto izabranih, gdje uspon na lijestvici političkih bezkralježnjaka ovisi o njihovoj savitljivosti ili moralno duhovnom siromaštvu pojedinih oligarha. Ili gdje se u konačnici status vlasti kao potvrda dobiva brojanjem, a ne glasovanjem. Dobar primjer tome su i izborna pravila po kojima neovisne liste nemaju ista prava kao recimo stranačke/partijske organizacije. Strankama koje u nekim lokalnim sredinama uopče nemaju svoje članstvo nije nikakva prepreka sudjelovati na izborima ili u plačenim odborima samo zato jer oni za razliku od neovisnih lista koje moraju skupiti broj potpisa proporcionalan mjestu izbora, imaju stranački pečat. HSDPZ uz to što je ugradio čitav niz zakonskih odredbi u pravima na izborni monopol i materijalnu korist ima još i uhodane mehanizme kontrole, provedbe i ishoda. Tako su neki njihovi članovi u nadzornim i glasačkim odborima ne samo dočekali mirovinu već nepotistički i gotovo nasljedno svoja mjesta prepuštaju članovima rodbine. Takvom se rotacijom i dogovornom dem(n)okracijom zlu ne suprostavlja.
Demokratiziraciju društva može donijeti samo demokratizirana stranka ili direktna, neposredna demokracija ulice kao najizvorniji i najstariji oblik demokracije. Sve ostalo su zablude i manipulacija ili još puno gore od toga.
Jedan od gorih oblika manipulacije je kad ljudi u granicama svoga shvaćanja misle da rade za sebe ili svoju ideju, dok u granicama svoga neshvaćanja zapravo rade za onog tko zna, može i razumije puno više, a sve to najčešće i upravo na društvenu ili svoju vlastitu štetu.
ČINJENICA
