Dawn Dawns: Naš pravi Dan državnosti 30. svibnja 1990.
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 29 Svibanj 2018 17:00
Tog 30.svibnja 1990. godine, održan je prvi višestranački Sabor i time je započeo postupak stvaranja samostalne i suverene Republike Hrvatske. Ova želja Hrvatskog naroda, potvrđena je referendumom na kojem se 94,17% građana RH izjasnilo ZA svoju demokratsku, samostalnu i suverenu državu.
Početkom 2000. godine, 3. siječnja, iznova kreće jugokomunistička diktatura, koja nije prestala do danas, niti pod ovakvim Plenkovićevim HDZ-om. Nedugo po dolasku na vlast najvećeg protivnika stvaranja Hrvatske države SDP-a, već sljedeće godine, Račanova koalicijska Vlada, ukida Dan državnosti 30. svibnja, te, na prvi pogled sasvim nepotrebno određuje novi datum ove proslave na 25. lipnja, ali kad se prisjetimo nekih događanja iz 90. i 91. godine, njihova namjera nam je potpuno jasna. Oni nisu mogli podnijeti taj ogromni domoljubni naboj koji je proizveo oduševljenje u narodu, što su konačno dočekali svoju državu, koja je ujedno i njihov najveći poraz.
I danas se jasno se sjećamo se da su Račan i njegovi komunisti (SKH-SDP), kao protivnici hrvatskog osamostaljenja, upravo tog 25. lipnja 1991, bijesno napustili sabornicu, kad je trebalo glasati za odluku o samostalnosti Hrvatske. Tada je Hrvatski Sabor donio odluku o pokretanju postupka razdruživanja od ostalih republika SFRJ, a koja se temeljila na rezultatima referenduma održanom 19. svibnja 1991.
Taj događaj izlaska iz sabornice, zabilježen je snimkom, koja je tih dana, više puta emitirana na TV, da bi kasnije nestala i više se nigdje ne može pronaći, a prije koju godinu, pojavili su se napisi u medijima kako je SDP-ov izlazak iz sabornice kad je uslijedilo glasovanje o samostalnosti, zapravo povijesna krivotvorina i nije istina !?!?
Ma, dajte, najte!!
Naviknuti smo na svakakve laži od ljubitelja petokrake, pa nas ovo ne čudi. Nejasno je samo kako su mislili ovakvim pamfletima uvjeriti sve one Hrvate koji su svojim očima, te burne 1991. godine, vidjeli taj sramotni izlazak u različitim vijestima, a jedna lokalna televizija, prikazala je to čak nekoliko puta. Ljudi su puno govorili o tom događaju, makar nitko nije bio iznenađen ponašanjem Račana i njegovih komunista.
Dolaskom na vlast oni upravo taj datum proglašavaju državnim blagdanom. Je li to prikriveno slavlje u povodu njihovog odbijanja hrvatske samostalnosti?! Antihrvati su poznati po tome da sve svoje djelovanje, lažima i podvalama, pokušavaju izokrenuti, prikazati kao dobre ili bar dati privid kako oni ni za što nisu krivi. U svakom slučaju, jasno je da ovakva promjena datuma predstavlja njihovu osvetu hrvatskom puku zbog izborene samostalnosti i državnosti, te zbog propasti njihovog socijalizma i njihove Jugoslavije.
Kad se HDZ vratio na vlast, već je bio toliko „detuđmaniziran“ i „dehrvatiziran“ da nije imao ni volje ni snage, vratiti nam natrag naš prvi i pravi Dan državnosti. Već je tad moglo biti jasno da, nekada državotvorna stranka, više nije ono što je bila.
Šteta je napravljena, ponajprije promjenom datuma, a onda još, uz Dan državnosti, uvođenjem i Dana neovisnosti. Tako je postignuto stvaranje zabune o tome što je koji praznik i što predstavlja. Odlično smišljeno od onih koji se nikad neće pomiriti s činjenicom da je Hrvatska država realnost. Ovakvim nametanjem nekakvih novih datuma, postignuto je da te nove praznike nitko ne slavi, a mnogi na upit, niti ne znaju odgovoriti kojim danom se obilježava taj novoproglašeni Dan državnosti i obratno, što se slavi 25.lipnja.
Ipak, svim tim izmjenama i zavrzlamama, nisu mogli izbrisati iz hrvatskog srca taj naš slavni 30. svibnja. On je ostao u sjećanju cijelog hrvatskog puka kao naš jedini, prvi i pravi Dan državnosti.
Zašto pamtimo 30. Svibnja?!
Mnogo nas je, koji se s radošću sjećaju tog velikog 30.svibnja 1990. kad smo svi stajali u ogromnom mnoštvu na Jelačićevom trgu u Zagrebu, dok je Franjo govorio. Tog dana je „rođena“ moderna Hrvatska, a sam taj čin, obilježen je lijepom simboličkom gestom. Pred ushićenim mnoštvom, okupljenim na glavnom gradskom trgu hrvatske prijestolnice, upravo izabrani predsjednik Franjo Tuđman, položio je u zipku, koju je blagoslovio uzoriti kardinal Franjo Kuharić, kruh, pero i zlatni dukat, kao simbole blagostanja, znanja i bogatstva, novorođenoj zemlji Hrvatskoj.
Danas o tome nema spomena, niti se o toj lijepoj gesti govori djeci. Zaboravu su prepušteni najsvjetliji trenutci nedavne hrvatske povijesti. Zašto je tako? Odgovor je jednostavan – jer su antihrvati na vlasti! I sve su beskrupulozniji!
I moja je malenkost dala učešće u veličanstvenim događanjima tog povijesnog dana, pa mi svako sjećanje na njih, iznova puni srce ljubavlju i ponosom, koje smo osjećali u sebi tog velikog i važnog dana. Među prisutnim prijateljima, na Jelačićevu trgu, bilo je i nekoliko nehrvata, koji su se i sami radovali našoj sreći.
Najprije su se oglasila zvona sa Zagrebačke katedrale, pozivajući na Misu za domovinu, zatim je uslijedilo glasovanje u Saboru, a potom su se sabornici i njihovi uvaženi gosti, spustili na Jelačićev trg, gdje su ih željno dočekali oduševljeni domoljubi. Prepunim Trgom odzvanjali su uzvici: “Franjo! Franjo! ... Hrvatska! Hrvatska!“
Sve je izgledalo baš kao okupljanje članova neke velike obitelji, na svojoj važnoj svečanosti, pa sretni što se vide, jedni drugima se obraćaju s pažnjom i oduševljenjem.
Taj veliki narodni skup, započet na Trgu, nastavio se oko Jarunskog jezera do kasno u noć. Ista atmosfera sreće, prenijela se na Jarun, pa je čak postala još snažnija.
Svi su se osjećali kao da su braća i sestre. Ljudi koji se prvi put vide, s ljubavlju su se obraćali jedni drugima, a radosni osmjeh, nije im silazio s usana. Presretni ljudi, slobodno su prilazili jedni drugima, iako se nisu poznavali, razgovarali, častili jedni druge, nudeći sokove, pivo i sve drugo što su ponijeli sa sobom. Razgovaralo se s poznatima i nepoznatima, a tema je svima bila, konačno dosanjana hrvatska samostalnost.
Bilo je lijepo, kao u kakvoj bajci, svi u nekakvom zanosu, opijeni srećom. Ljubav prema bližnjem gorila je u zraku i svojim plamenom sve grijala, pa se i svaki onaj, kojeg bi prvi put ugledali, činio kao brat ili dobri stari prijatelj, a obala Jarunskog jezera, postala je naš Rajski vrt.
Tog dana su Hrvati, jedni drugima, iskazali sve ono najbolje što nose u sebi – ljubav prema Bogu, domovini i čovjeku, koju su baštinili kroz tisućljetnu tradiciju, primajući je odmalena u vlastitoj obitelji. Upravo ta ljubav i osjećaj konačne slobode, probudili su iskru u hrvatskom čovjeku, a ona je u svim srcima zapalila veliki plamen.
Sve se to događalo 30. svibnja 1990., zato nam je on toliko važan. Zato je Hrvatima ostao u sjećanju.
Bilo je nekih inicijativa da nam se vrati 30.svibnja, ali niti jedna vladajuća garnitura nije imala sluha za ono što Hrvatski narod želi, a mnogi i danas zlurado uživaju u zbrci koju su svjesno i namjerno prouzročili promjenom datuma proslave naše državnosti.
Kad opet budemo imali hrvatsku vlast, vratit ćemo naš Dan državnosti, kako je nekad bilo i kako treba biti! Do tad, čuvamo ga i nosimo u srcu.
Sretan nam Dan državnosti 30. svibnja!
Dawn Dawns
