Dawn Dawns: Oj, partijo iz dva dijela, ponovo ćeš biti cijela
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 09 Lipanj 2018 17:00
Neki, bolje upućeni, još su od samih početka osnutka hrvatske države, govorili da se Savez komunista Hrvatske podijelio na dva dijela, jedan se nazvao SKH-SDP (savez komunista- stranka demokratskih promjena) tek da bi zamazao oči svekolikom puku i u njemu su, pod vodstvom Ivice Račana, ostali oni najzagriženiji jugofili, ljubitelji ljubičice bijele i plave.
Drugi dio komunističke ekipe, onaj navodno fleksibilniji, zbog uzburkanog vremena, uskočio je u HDZ, koji je upravo iz svenarodnog pokreta izrastao u najmoćniju političku stranku. Tu su se primirili među dijelom istinskih hrvatskih domoljuba, čekajući za sebe bolja vremena, te na sve načine nastojeći držati konce u svojim rukama, sebi u korist. To se nastojanje danas vidi po uništenom gospodarstvu, rasprodanom nacionalnom blagu, a istovremeno, brojčanom bujanju državnih službi koje su rasadnik glasača jednih i drugih. Svi „veliki i uspješni“ poduzetnici, svoje uspjehe najviše trebaju zahvaliti političkoj podršci, a daleko manje svojoj sposobnosti i znanju ekonomije. To je posebice vidljivo kad nestane te političke podrške, pa se njihovo carstvo sruši kao pješčani dvorac pod naletom vala, vukući za sobom i uništavajući sve u svojoj okolini.
Velika većina HDZ-ovih glasača i simpatizera, u svojoj naivnosti nisu mogli, ni htjeli prihvatiti ovakve tvrdnje. Smatrali su ih blaćenjem najveće domovinske stranke i potpunim neistinama.
Danas je pak, nakon perioda separacije, sve izglednije ponovno ujedinjenje jugo komunista, spajanjem dviju stranaka HDZ-a i SDP-a. O tome već neko vrijeme ima nagovještaja i sve su glasnije priče o prednostima velike koalicije i izjave o nekoj „potrebi zajedništva“ radi stabilnosti i nekakvog spašavanja Hrvatske. To je samo privremeno skrivanje iza cicane zavjese, dok uskoro ne padnu i zadnje maske i karte budu položene na stol. Hrvatsku zaista treba spašavati, ali upravo od jednih i drugih.
Hrvati, već po navici, godinama daju glas HDZ-u, pa ostaju razočarani i unatoč tome, još nisu progledali.
Kad je na čelo stranke instaliran Plenković, neki su vjerovali, sad će sad sve krenuti na bolje, jer on je uglađen, fin ( kao da to nije bio i Sanader!?) . Skora budućnost je pokazala suprotno.
Onim opreznijima, ta je uglađenost djelovala umjetno i potpuno odbojno. No, kad pobrojimo sve čelne hadezeovce, od samih početaka, do danas, Plenki se, bez ikakve konkurencije, pokazao kao najveća štetočina. Zasigurno ga očekuje velika nagrada od Brisela. Podrška je već bila stigla u formi srdačnog guzoštipa na Briselskim hodnicima. To je bio veliki poticaj da pritisne narod još jače i nametne mu perverziju IK-e.
Očito da je najnovija kriminalizacija hrvatskog pozdrava ZDS, pod Plenkovićem, ponižavanje branitelja, uz istovremeno rehabilitiranje petokrake, samo priprema za novo jedinstvo. Bratstvo je već tu, stvoreno u sljubljivanju s HNS-om, Beljakom, Pupovcem i ostalim manjincima, ...
Onaj dio domoljubnih političara što ih je nekoć bilo u HDZ-u, uglavnom je otišao iz stranke, a što je ostalo, sasvim je marginalizirano.
Čim je stigao, Plenki je pokrenuo čistke, prvo je maknuo Hasanbegovića, a sad su, na njegov prijedlog, razriješeni Stier i Kovač.
Dok se domoljubi odstranjuju, neugledna Obuljen ostaje među Plenkijevim „cvijećem“ i nastavila svoju misiju financiranja neistina o Domovinskom ratu, obilato nagrađujući hrvatskim novcem, sve antihrvatske projekte u HAVC-u.
U isto vrijeme, HDZ-ovim tvrdoglavim biračima, Stier je očajnička nada u bolju Hrvatsku. Ne znam samo s kime bi iz HDZ-a on mogao krenuti u stvaranje bolje Hrvatske? S vitezom Reinerom i svima onima, koji su Plenkiju omogućili nasilno uvođenje IK?! Što vrijedi dati podrški Stieru, kad je previše ološa ostalo u stranci, da bi itko uspio od nje nešto napraviti.
Odjednom se pojavljuje, gotovo zaboravljeni Ivo Sanader, koji upravo priprema knjigu znakovitog naslova “Velika koalicija”, pa izjavljuje kako je velika je koalicija HDZ-a i SDP-a, iz nacionalnih i političkih razloga potrebna (još) jučer. Kaže, o tome je razmišljao u zatvoru. I vidimo da je na koncu pronašao izlaz. Nije potrebno naglasiti da hrvatski narod, upravo iz tih navedenih razloga, misli kako bi takva nakazna koalicija, bila ravna veleizdaji i značila propast.
Posao koji je on započeo, najprije detuđmanizacijom, pa uzdizanjem manjina u nekakvu „pozitivnu diskriminaciju“, što je samo drugi izraz za diskriminaciju većinskog naroda, sad završava Plenković. Zato se ne treba čuditi njegovoj knjizi o velikoj koaliciji. Bit će da su, dvije najveće štetočine, koje je u svojoj novijoj povijesti imao HDZ i cijela Hrvatska, sklopile dobru trgovinu.
Neki govore da se Briselko neće usuditi ići u koaliciju, jer će izgubiti dio članstva i još veći dio birača. Hoće! Jedan dio će svakako izgubiti, ali će zato dobiti sve komuniste, anarhiste, liberale, lgbt aktiviste, sve fašiste-antifašiste i ostale drugove, koji ne prestaju sanjati svoje crvene snove, a jednako će i parazitske stranke učiniti sve da ostane status quo glede nakaradnog izbornog zakona.
S druge strane, vidljiva je nervoza zbog uspješno provedene akcije građanske inicijative „Narod odlučuje“ za stvaranje pravednijeg izbornog sustava, pa Plenković čak najavljuje izmjene Ustava da bi se onemogućile ovakve akcije, koje on s prezirom naziva “populističkim idejama”, a što bi rezultiralo nemogućnošću organiziranja referenduma. Zašto bi narod odlučivao, kad Plenki zna i razumije bolje!
Ni, to mu nije dovoljno, nego ide dalje, on bi i zadnji izraz volje naroda ukinuo, tako da ni predsjednika države ne bi mogli birati neposredno, nego bi se birao u Saboru, pa bi Saboru i odgovarao, a ne više narodu. Možemo samo zamisliti, kakvo bi tek tad trgovanje nastalo?!?
Plenki je zlo, ali nije sam. On je tek njegov predstavnik i izvršitelj. Rušeći njega ne bi se ništa bitno promijenilo, jer sve drugo ostaje isto, a instalirati novog poslušnika, ne bi bio nikakav problem. To je jasno nakon niza istih, Sanader, Jaca Kosor ...
Nije vrijeme za čuđenje, nego, zahvalimo Nebesima što nam poslaše Plenkovića. Da nije njega takvog, još bi se dugo mrcvarili s HDZ-om, koji to odavno nije, ni hrvatski, ni demokratski, koji je izdao i srušio temelje na kojima je izrastao i time sve svoje birače grubo prevario, po tko zna koji put. Nadajmo se jedino, da je ovo zadnji.
Što su dvije partije bliže jedna drugoj, to su, upravo proporcionalno, udaljenije od naroda i svojih birača. Niz godina se zastrašivalo birače pričom da, ako ne budu dali glas HDZ-u, omogućit će dolazak SDP na vlast. Danas je, valjda i zadnjem bedaku jasno da će se to uskoro dogoditi, upravo zato, jer su dali svoj glas ovakvom nakaznom HDZ-u.
No, svako zlo za neko dobro – domoljubi napuštaju stranku ili su je već napustili, izgledni su i novi izbori. Plenki je svojim postupcima razotkrio jad i bijedu ovakvog HDZ-a, pa ako to ne natjera birače da konačno progledaju, neće ništa. Domoljublje nije ekskluziva, niti vlasništvo jedne stranke.
Ostaje nam vidjeti, hoće li prikupljeni glasovi građana za provedbu referenduma, ubrzati spajanje dvaju monstruma, koje im treba poslužiti kako bi ista ekipa, vječno ostala na vlasti?
Da bi se objasnila događanja od dolaska Plenkovića na vlast, te dosegnuo njihov konačni smisao, dobro će poslužiti parafrazirani slogan iz 87./88. godine, nastao u vrijeme tzv. Jogurt revolucije:
Oj, partijo iz dva dijela, ponovo ćeš biti cijela!
Svaki daljnji komentar je suvišan i nepotreban.
Dawn Dawns
