Dawn Dawns: Svijet je vidio - iako brojčano mali, Hrvati su veliki narod
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 22 Srpanj 2018 18:04
Dok svjetski mediji ne prestaju izvješćivati o Hrvatskoj s velikim simpatijama, opće tragično stanje crvenih u zemlji i bradatih u komšiluku, najbolje opisuje njihova pjesma „Bol boluje Žikina kobila.“
Provode se ankete, je li Thompson trebao biti uključen u slavlje Vatrenih, pa nude odgovor : Nikako, to je naživciralo dio građana i izazvalo podjele - što navodno podržava čak više od polovice upitanih .
Tvrde da je drugi odgovor: Da, on je veliki domoljub i Vatreni ga vole, odabralo manje od pola ispitanika. Bit će da su anketirani oni, koji su za doček, ostali doma gledati Žikinu dinastiju.
Nama je osobito drago što je to većinom "naživciralo dio građana". Tko šiša građane, njih uvijek smeta kad su Hrvati sretni. Kad njihovi pobijede, mogu dovesti i Micu Trofrtaljku, s dekolteom do pupka i dlakavim nogama. Tad će drugovi muzikanti, bez prednjih zuba, jer Mesićev ćaća ipak nije mogao baš svima nabavit zube, „rastezati crevca“ i pjevati: druže Tito mi ti se kunemo.
To bi moglo biti otprilike na „sveto nigdarjevo“, a dok smo mi u vrhu svijeta, bit će po našem. Mi ćemo zajedno s Thompsonom, pjevati njima nepodobne pjesme i slaviti naše uspjehe.
Nekakav, navodno uvaženi doktor psihijatar Nenad Horvat iz Varaždina, koji već uobičajeno vrijeđa branitelje, piše na svom facebook-u o Vatrenima: 'Džabe vam srebrna medalja kad ste govna, smeće i smradovi'. Što s njim? Ništa, njemu je najveća kazna ovaj uspjeh i domoljubni naboj.
Dotični je inače aktivist, oh, zamisli sad, Glasa razuma – pokreta za sekularnu Hrvatsku, a supruga, aktivistica Foruma žena SDP-a.
Taj, sam svoj psihijatar, još jedan iz reda očajnika, umrijet će nesretan, kao i prethodnik mu kolega psihijatar Rašković, poznat po dijagnozi koju je postavio još na početku rata, a ona glasi: “Srbi su lud narod.“ Ovaj teško oboljeli primjerak, ne nalazi odgovarajuću terapiju, čak niti za sebe samog, pa kronično boluje u njemu ustaškoj državi.
Nije jedini, mnogi preteško pate, Krešo Beeeeljak, ili kratko Bljak, objavljuje za dočeka, kako mu je Thompsonova prisutnost pokvarila dan, nazivajući ga smećem fašističkim. Koga uopće zanima što taj pajser- frajer misli. Neka pati koga smeta, Hrvati i naša reprezentacija vole Thompsona, a crveni antife, nisu morali ići na doček. Plenkijev savjetnik Macan, proglašava Markovo veselje s Vatrenima ustaškim državnim udarom. O Stankoviću, ne treba trošiti riječi, kad mislimo da ne može niže, taj nas svaki put iznova iznenadi.
Oktroirani briselski poslušnik, jugo orijentacije, kojemu petokraka nije sporna, ali je sporan junački hrvatski poklič: Za dom spremni, u samom centru hrvatske metropole, preko svojih slugana i uvlakača, prekida i zatvara najveće slavlje Hrvatskog naroda, nakon domovinske pobjede, očito se bojeći da Marko ne zapjeva budnicu, pa da on pred zoru ne bi završio i kakvom kontejneru, kao što se dogodilo nekom ukrajinskom političaru .. Ha ha, u strahu su velike oči, pa vidiš i ono čega nema.
Uz svu mržnju i bijes, jasno je, stisnula se guza svima crvenima od od straha, gledajući pola milijuna Hrvata na zagrebačkim ulicama, iako nikome od prisutnih na slavlju nije tu noć padalo na pamet ništa drugo, osim radosti i iskazivanje poštovanja prema našim Vatrenim dečkima. Ima dana za megdana, ne treba kvariti slavlje.
Na hrvatskim ulicama nije bilo ni jednog incidenta, tamo se za red pobrinula ponovno uskrsla hrvatska vjera, nada i ljubav. Jednako je bilo i u svim gradovima, tog i ostalih dana kad smo dočekivali svoje dečke.
Neki mediji iz susjedstva, pojurili su u svojoj zloći napisati da je neshvatljivo kako Hrvati toliko jako slave svoj poraz!?!?
Kako su jadna piskarala. Hrvatska ima srebro, a ima i zlato za najboljeg igrača na svijetu. Svijet nas vidi kao pobjednike, a tako se osjećamo i sami. Jedino ti, vječiti gubitnici, ne mogu od jada vidjeti svu tu veličinu i radost koja ju obasipa.
Nakon onog, za nas nesretnog i nepravednog završetka utakmice s francuskom reprezentacijom, jedna od najboljih poruka, možda i najbolja od svih, bila je ona koju je don Damir Stojić objavio na svom facebook-u:
„Ne brinite ... i Ivan Pavao je bio drugi!“ Hrvati najbolje znaju koliko je ljubavi i poštovanja sadržano u ovoj poruci.
Ipak, najveća je poruka koju smo mi Hrvati, u nacionalnom zajedništvu, zajedno s našim dečkima Vatrenim poslali svijetu. Ona glasi da nikad ne treba govoriti o malom narodu. Hrvati nisu mali narod. Mi smo malobrojni, ali smo i ovih dana, s osobitim ponosom, svoju istinsku veličinu pokazali cijelom svijetu. Mi smo svima pokazali da smo veliki u srcu i u duhu, u svim postignućima. Svijet je to vidio i naklonio nam se. A svim neprijateljima ostadoše u čudu razjapljena njihova prljava usta.
Nesreća je jedino što, oni koji nas trenutno predstavljaju u domovini i svijetu, nemaju niti jednu osobinu hrvatskog čovjeka. Sve sami izrodi bez ijedne istinski vrijednosti, moralne nakaze, opustošena srca.
A razni kritičari-hejteri, svakom izgovorenom riječi pretvaraju se u patuljke i šire svoj smrad naokolo. Mi smo odavno takvima spjevali stih – neka pati koga smeta ...! Ne trebamo reći više od toga. Nisu zaslužili ni jedan osvrt, ni pristojnu riječ.
Ne možemo se oteti dojmu da je ova, u svoj svojoj srži, antihrvatska vlast, uživala u činjenici da dolazak reprezentacije od zračne luke do Jelačićeva trga, traje gotovo pola dana. Nadali se oni da će se Hrvati umoriti, pa odustati, ali kad vidješe da nakon toliko iščekivanja, fešta tek počinje, brzo su isključili struju i uzeli mikrofon najomiljenijem našem pjevaču, kojeg su sami dečki Vatreni zamolili da uz njih, s pjesmom prati ovaj veličanstveni sabor hrvatskog naroda.
Time su političari, predvođeni slabokrvnikom, pokazali kako je krajnje vrijeme da Hrvatski narod, jednom zauvijek isključi njih.
Ovaj veličanstveni doček, poruka je svima njima, da se spakiraju i odu zauvijek u svoju EU, iz ove male zemlje, njima ognjištarske, gdje domaći čovjek ljubi zemlju u kojoj je rođen i divi se njenoj upravo božanskoj ljepoti.
Neka idu zauvijek u Brisel, Pariz, London... Sretan im bio odlazak, ne vratili se.
A mi, ustrajmo u zajedništvu, jer tako smo najjači! Tad smo veliki!
Zagrlimo se pred svima, neka vide da nas ima!
Dawn Dawns
