Dawn Dawns: Navijači i zavijači
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 14 Srpanj 2018 18:00
Uz najodanije i najsrčanije navijače koje je svijet ikada vidio, Hrvate iz domovine i dijaspore, naša je nogometna reprezentacija, svojom izvrsnom igrom i ponašanjem, osvojila srca i nekih drugih naroda. Tako su od samog početka svjetskog prvenstva u nogometu, gotovo jednakim žarom dobivali potporu od Albanaca iz Kosova i Albanije, koji se, sve ovo vrijeme, zajedno s nama raduju našoj sreći. To se jasno vidi u njihovim medijima i na društvenim mrežama.
Nakon pobjede nad Englezima, našoj reprezentaciji čestitaju svjetske zvijezde, političari ... Svi su oduševljeni rezultatima „male države velikog srca“. Slavni glumac Clint Eastwood, zatražio je od svog kuhara Hrvata, da mu donese hrvatski dres. Glumac Will Smith je posebno zadivljen čudesnom obranom hrvatskog vratara Subašića. I mi smo.
Viktor Orban nam je poslao prekrasnu poruku: "Uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, naravno pripada Hrvatima, ali mi se isto dijelom osjećamo dijelom toga, zato što ovo pronosi slavu cijele regije. Cijelim svojim srcem navijam za Hrvate, ne samo zato što su naši prijatelji i susjedi, nego i zato što pripadamo istoj nogometnoj kulturi, iako danas nismo ni približno blizu razini kojom Hrvati igraju". Tako veliki Orban govori daleko hrvatskije od ove, nazovi hrvatske vlade.
Za hrvatsku reprezentaciju navijaju i svi Kinezi, ne samo oni, koji privremeno rade i borave u RH, nego i cijela velika i daleka Kina, zemlja s četiri tisuće godina povijesti i tradicije. Njihovi mediji, upravo pišu kako je tamo zavladalo toliko zanimanje da „sad svi znaju gdje je ta mala zemlja Hrvatska“. Neki od njih su i prije znali za naš nogomet, pa je i legendarni Ćiro Blažević, proveo jedno vrijeme u Kini kao trener.
Kako se uspjesi nižu, jedan za drugim, sve više se navijanju za Hrvate, pridružuju Nijemci, Irci, Škoti ... Nakon izgubljene utakmice, upravo od Hrvatske i zaista dostojanstveno podnesenog poraza, za našu reprezentaciju navijaju i Rusi. Svaka im čast, time pokazuju da su veliki narod!
Javljaju se hrvatski učenici iz Francuske, s maturalnog putovanja. Kažu da, gdje god dođu, svi im se dive i čestitaju za hrvatske velike uspjehe.
Nasuprot svijetu i svim tim dragim ljudima otvorena srca, imamo hrpu domaćih mrzitelja, kojima je zlo od hrvatskog uspjeha i hrvatske sreće. Oni svom snagom, bljuju otrov i zloću.
Domaći žohari, štakori i ostale štetočine, nemaju ni trunke mira. Toliko ih uzrujavaju hrvatski uspjesi jedan za drugim, da im je već ozbiljno narušeno zdravlje, jedva dišu, a kad izdišu, iz njih izlazi samo smrad sumpora.
Tako, lažnom svjedoku iz Haga, Žarku Puhovskom smeta što igrači imaju ruku na srcu dok svira hrvatska himna, to mu je nacionalistički. Predsjednici zamjera što se, po njegovom mišljenju, ne ponaša pristojno i ne snalazi se u važnim stvarima nego žali što zbog samita, ne može na utakmicu protiv Engleza. Borba naših Vatrenih za titulu svjetskih prvaka, za ovog marksistu, znači nešto sasvim nevažno. Da igra Jugoslavija, sigurno bi za njega puno dobila na važnosti.
Nakon velike pobjedničke noći, u medijima su osvanule slike presretnih igrača i navijača. Cijela Hrvatska je opet bila na ulicama i trgovima u slavlju, pjesmi i bratskom zajedništvu. Ali vidjesmo i kisele face Plenkija i Njonje, u odijelu, s prebačenim navijačkim šalovima oko vrata, koji se, očito „izgubljeni“ na stadionu, pitaju „što im je to trebalo?“ Oni nisu mogli ni odglumiti nekakvo veselje. Neki su navijači komentirali njihovo raspoloženje, da se zapravo radi o suosjećanju s engleskim gubitkom.
Treba spomenuti da je tog jutra u zračnoj luci u Zagrebu, neka turistkinja pružila svoj mobitel Plenkoviću i zamolila da je slika s Jandrokovićem, misleći da je zapravo on premijer, a Plenki njegova pratnja. Onako nezgrapno navučenog dresa preko bijele košulje, nije djelovao bogzna kako. Toliko o državničkom dojmu briselskog slabokrvnika.
Mogli su obojica ostati doma. Bio bi im to bolji izbor, ali su se nadali prikupiti malo simpatija i slave, kakvu je dobila Kolinda. Uzalud. Još kad se sjetimo da nema dugo, kako je Plenki protjerao iz Hrvatske jednog ruskog diplomatu, bez ikakvog suvislog razloga, tek da bi se umilio Britancima i podržao ih u njihovom sukobu s Rusima, a sad putuje u Rusiju. Kad nekog istjeraš iz svoje kuće, ne odlaziš mu u goste i u njegovu kuću ne ulaziš.
No, barem su Kolinda i Trump, bili veseli. Ona nije mogla na samitu NATO-a biti u navijačkoj odjeći, ali je prevarila protokol i s kombinacijom, izrazite simbolike, crvenim kompletom i šal-mašnom na crveno-bijele kockice, svima dala na znanja da upravo navija za svoje. Bravo!
Njoj ovih dana svašta zamjeraju, najprije trošak njenog putovanja u Rusiju, zbog navijanja za našu reprezentaciju. Kad treba financirat Pupovca i njegove četničke Novosti, parade tzv. ponosa, antihrvatske nevladine organizacije i slične nametnike, tada nije upitno što sve ide iz proračuna, ali kad predsjednica treba otići dati podršku našoj reprezentaciji, onda nastaje problem „trošenja državnih para“. Treba jasno reći kako je zapravo sramota da predsjednica mora ići o svom trošku davati podršku reprezentaciji zemlje koju predstavlja. To je još jedna velika sramota ove vlasti, predvođene antihrvatom Plenkovićem.
S predsjednicom se često ne slažem, imam mnoge prigovore i zamjerke, ali u ovom slučaju potpuno je zaslužila potporu. Predsjednica je naša odlična navijačica, srčana i ponosna. Većina Europe i svijeta je simpatizira zbog takvog ponašanja.
Naravno, domaći mrzitelji svega hrvatskog, odmah su pronašli hrpu „dlaka u jajetu“ i zamjerili joj sve i svašta. Kako ona može ući u svlačionicu, grliti igrače, skakati, pjevati s njima Čavoglave i Lijepa li si ....???
Puno je pitanja, a jedan odgovor. Može, jer ona voli hrvatski uspjeh.
Cijeli svijet sa simpatijama gleda na hrvatsku reprezentaciju, ponašanje predsjednice i svih navijača, a zli susjedi iz bizantinskih krajeva krepavaju od muke, pljuju, bljuju, ali olakšanja sebi ne nalaze. Jednako uz njih, domaća ekipa crvenih jugo nostalgičara, boluje od iste neizlječive bolesti. Mediji, oni jugo- crveni, kojih je većina u RH, izmišljaju priče, primjedbe, zovu u pomoć i goste mrzitelje iz zemalja komšiluka, jer se boje da ih takvih nema dovoljno u zemlji, pa kao jedinstven orkestar, sviraju svoju mrziteljsku pjesmu.
Svi oni zavijaju kao bijesni psi i prerijski kojoti, od silne muke i jada, koji ih snađe, gledajući ovo hrvatsko čudo. Ne mogu oni, toliko hrvatske sreće podnijeti.
Nisu samo režimski antihrvatski mediji bijesni i nesretni zbog hrvatskog velikog uspjeha. U rano jutro, nakon velike pobjede nad Englezima, krenem u obližnju trgovinu u navijačkoj majici od prošle noći, na kojoj su sprijeda otisnute crvene kockice, a iznad njih, natpis „Hrvatska“.
Blizu trgovine, u susret mi dođe nepoznat stariji čovjek. On u prolazu, pogleda u moju majicu, odjednom mu se iskrivi lice, pa mi se bijesno obrati: „Jeb**a te Hrvatska!“
U prvi tren, onako s čuđenjem, pomislim da se, taj stari, zgužvani klimavac, ne obraća meni , pa se okrenem oko sebe, da vidim koga ću ugledati. Nigdje nikog. Znači, ipak je to meni namijenio.
Jad i bijeda, valjda nekakav “englez“ ili stazićevac, nakon neprospavane noći i muke zbog pobjede Vatrenih, bljuje otrov iz svoje nutrine. Težak je jal, a tuđa sreća nepodnošljiva.
Odgovoriti ili ignorirati ovakav bolesni ispad? Odlučim da ne treba prljati ruke, ni jezik. U ovoj svjetskoj euforiji, nadigrali smo takve u svakom pogledu i to im je najveća kazna.
Zato, slavimo naše heroje Vatrene! Sjetimo se još jednom naše navijačke pjesme i zapjevajmo zajedno iz sveg glasa:
Neka pati koga smeta ...!!!
Hrvatska je na vrhu svijeta, a „zavijači“, ta sitna klatež, neka jauču i bježe pod zemlju, među ostale gmizavce!
ZDS!
Dawn Dawns
