Dawn Dawns: Kad jedan hrvatomrzac ispjeva odu vlastitoj kloaki
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 23 Kolovoz 2019 13:00
Odavno smo naviknuti na svakakva pisanja od onih kojima je realnost postojanja Hrvatske, kao samostalne i neovisne države, jednako dnevna kao i noćna mora, koja ne prestaje nikad.
U tome svakako prednjače, ustaškim kunama, obilno financirane Pupovčeve -Novosti-, ali nije rijetkost naići i na kakvog „slobodnog umjetnika“, koji će u trenutcima emocionalnog opuštanja svog analnog sfinktera, pokrenuti fekalnu inkontinenciju, a ona će rezultirati rađanjem isto takve poezije.
To se dogodilo i nekom bosanskom samozvanom pjesniku, nakon što se valjda dobro najeo i napio u hrvatskoj zemlji, na račun širokogrudnih hrvatskih ljudi, pa puna trbuha i s gađenjem, kreće u analno-fekalnu pjesnički avanturu.
Ovaj put, inspiracija je bila stara hrvatska domoljubna pjesma Vila Velebita.
Prvi put je zabilježena prije 126 godina, u "Hrvatskoj pjesmarici" Vjekoslava Klaića iz 1893.g, a vjerojatno je starija barem desetak godina od tog prvog pojavljivanja. Njezin autor je do danas ostao nepoznat. Zbog svog domoljubnog sadržaja, bila je označena kao nacionalistička, stavljena na spisak zabranjenih pjesama u komunističkoj Jugoslaviji. Za njeno izvođenje, dosuđivane su zatvorske kazne, pa je, sve do 1991.g, pjevana krišom, kao i ostale hrvatske domoljubne pjesme.
Prije nekoliko dana, pojavio se na društvenim mrežama „prepjevani„ tekst ove naše stare domoljubne pjesme u autorskoj obradi izvjesnog analnog pjesnika, kojem neću spominjati ime, kako ovaj ne bi dobivao na važnost, makar ovih dana kruži njegov uradak na raznim portalima i privatnim stranicama.
Tekst Vile Velebite, gdje se ona spominje kao naša dika, zamijenio je, očito njemu bližim i dražim spominjanjem crijeva, crijevnog sadržaja i njegova konačna produkta. Namjesto „živila, premila“, on spominje, njemu premilo pražnjenje crijeva.
Koje li inspiracije za prepjev poznate pjesme i hvalospjev, valjda vlastitom dreku i svom smrdljivom ispuhu!
Bit će da se tom Index-ovom novinaru (ime nije vrijedno spomena) , smisao života vrti oko vlastite kloake, pa niti ne može imati veće inspiracije od svog završnog otvora.
Ta mitska, lijepa djevojka, Vila Velebita, ne predstavlja neku određenu povijesnu osobu, već je pjesnički simbol našeg hrvatskog domoljublja i nacionalnog ponosa.
Oj, ti Vilo, Vilo Velebita,
Ti našeg roda diko,
Tvoja slava jeste nama sveta,
Tebi Hrvat viko.
Upravo je zbog toga bila i ostala opasna za sve crvene, jugo –antife i njihovu komunističku vlast.
Za nas je Vila Velebita, bila i ostala „našeg roda dika“, a analni pjesnik neka se i dalje guši u mržnji svojim fekalijama.
Čovjek s imalo kulture, dostatne inteligencije i samokontrole, može biti gorljivi protivnik bilo koga i bilo čega, pa u skladu sa svojim stavom, nastupati i braniti svoje mišljenje argumentirano i rječnikom, koji je na civilizacijskom nivou.
Vidimo da spomenutom liku, dok „prepjevava“ njemu mrsku, a nama dragu pjesmu, u svom guzičarskom opterećenju, sve mu impresije dolaze iz analnog otvora. Očito je da mu baš iz tog mjesta dolazi najveća inspiracija i da je to centralno polazište njegove kreativnosti . Zato je sve svoje prepjevane stihove, obilato začinio produktima debelog crijeva.
Oduvijek se zna da je umjetniku za stvaranje, potrebno nadahnuće. Ono je u grčkoj mitologiji imalo svoju personifikaciju u obliku lijepih djevojaka – muza, koje su, po legendi, bile kćeri boga bogova, Zeusa. Bilo ih je devet ljepotica.
Muza zvana Erato (grč.=ljupka) zaštitnica ljubavnog i himničkog pjesništva, s lirom u ruci, nikako nije mogla biti nadahnuće ovom „poeti“. Više je vjerojatno da je njegova muza (ili muzan), zapravo Anus, koji gospodari aktom pražnjenja, pa je upravo uz njegovu pomoć izvršio ovu „pjesničku“ defekaciju.
Kakve li inspiracije, kakvog li umjetnika!
Što je umjetniku milo i što mu je preokupacija, jasno je vidljivo. Iz svakog njegovog stiha izviruje ta smeđa hrpica njegovog analnog postignuća.
Ovaj „umjetnički izričaj“ crvenog očajnika, može zaista korisno poslužiti svakom našem domaćem čovjeku. Kad god se zatekne u nekom vrlo ljutitom stanju, neka se odmah prisjeti ovog debelocrijevnog pjesnika i ružnoće njegova fekalnog uratka. To će biti dovoljno da se, iako nervozan i ljut, potrudi odabrati pristojne prikladne riječi, kojima će izraziti svoje negodovanje. Neka te riječi ljutnje, izlaze iz bistre glave, jer iz donjeg otvora izlazi samo otpad.
Veličina je čovjeka, između ostalog, i u tome da samog sebe uspijeva kontrolirati. Pristojan čovjek će uvijek znati naći snage, i znati kako svoje negodovanje i revolt izraziti u potpunosti, a bez prostačenja i ovakvog jadnog „fekalnog pjesništva“.
Svoje neprijatelje trebamo odmaknuti od sebe i kulturnom nadmoćnošću. Hrvatski jezik je dovoljno bogat, da i bez ikakvih vulgarizama, možemo sebe izraziti, neprijatelja posramiti, a svojim odmjerenim izborom pristojnih riječi, i sasvim poniziti.
Zanimljivo je i korisno spomenuti da je, još polovicom srpnja 1941. g., tadašnji ministar unutarnjih poslova NDH, dr. Andrija Artuković, bio prisiljen donijeti Naredbu, kojom se nastoji „ sramotni običaj psovanja i prostote temeljito izkorjeniti iz hrvatskog naroda“, a sve, jer je zbog razloga , nastalog „ kao posljedica nastojanja, da se hrvatski narod pobalkanči“, nastao običaj kletve i prostačina svake vrsti“.
Naredba je glasila „ Da se taj ružni i sramotni običaj iz hrvatskog naroda posve izkorijeni, dužne su sve javne oblasti bditi i nastojati, da svaki takav psovač bude prijavljen upravno-redarstvenoj oblasti, koja će ga kazniti zatvorom do 30 dana, a u slučaju opetovanja do 2 mjeseca.“
Koliko smo kulturno nazadovali od srpnja 1941., svjedoči nam i ova novonastala „poezija“ od spomenutog lika i njemu sličnih, kakve smo u ono teško,ratno vrijeme spašavali, umjesto da smo ih prepustili njihovim analnim idealima.
Tko nam je kriv!?
General legenda Glasnović, već je nekoliko puta upozoravao na bolest od koje pate mrzitelji svega hrvatskog, nazivajući je analno-kranijalnom inverzijom, odnosno takvim stanjem, kad je nekome glava u guzici. Sad svjedočimo da ima i obrnuta varijanta poremećaja, kad je nekima guzica u glavi.
Nakon što vidjesmo da su i ovom pjesnik u na pameti sve sami analni sadržaji i proizvodi, pa se ne može drukčije izraziti, nego onim smeđim hrpicama, čini se da je generalova „dijagnoza“, odlično postavljena i sasvim ispravna.
Za Dom, i Vilu Velebitu, bez yugo fekalija, spremni!!
Dawn Dawns
