Dawn Dawns: Mrtvi konačno pokopani, zločinci opet neprozvani
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 27 Kolovoz 2019 13:10
Hrvatske žrtve ni danas u izjavama većine političara, ne egzistiraju samostalno, nego ih oni, pri svakom spomenu navode općenito, vezujući uz „sve“ žrtve, „svih“ totalnih režima, bla bla bla ... nastojeći barem omekšati jugo-komunističku tiraniju u oba rata, a po mogućnosti opravdati i izjednačiti krivnju s predimenzioniranom stvarnom i još više izmišljenom(!) krivnjom samih Hrvata.
Ove je godine, na dan 23. kolovoza, organiziran zajednički pokop, ekshumiranih ostataka 294 mučki ubijena Hrvata. Među njima je 63 maloljetnika!! To je tek dio od 738 Hrvata koje su, prema zabilješkama tadašnjeg župnika, tzv. oslobodioci, jugo-partizani, 1945.g.,neposredno poslije ulaska u Zagreb, „oslobodili“, najprije od vlastitog života, a potom i sve imovine koju su posjedovali. Zatim su njihova tijela, zakopali po šumi i voćnjacima na području Gračana.
Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritativnih režima i ispraćaj žrtava komunističkih zločina, bio je prilika da i neki političari daju svoje izjave.
Na posljednjem ispraćaju komunističkih žrtava pobijenih u Gračanima, aktualna predsjednica kaže:"... zato na ovom mjestu jasno osuđujem nenarodne totalitarne režime, komunistički i ustaški ..." ???
Eto, kad već mora izreći nešto protiv komunističkog režima, odmah mora pljucnuti i koji „hraćak“ na ustaški režim, onako radi ravnoteže, makar te ljude, koje se pokapa, nije pobio ustaški, nego komunistički režim, odmah nakon "oslobođenja" i to bez ikakva suđenja.
Zar ni na ovaj Europski dan sjećanja na sve žrtve, ove naše, hrvatske žrtve, koje su upravo ispraćene, nisu zaslužile da se javno, nad njihovim kostima, jasno i glasno izrekne tko je krivac za njihovu nasilnu smrt i prozove zločinac, bez ikakva uvijanja.
Kad god treba spomenuti hrvatske žrtve, stradale od jugo-komunističkog režima, odmah se spominju svi totalitarni režimi, posebice s naglaskom na ustaški, kako bi se tim spominjanjem, barem prividno umanjila krivnja agresora jugo-komunističke vojske, sastavljene od partizana i pridošlih četnika i opravdalo njihovo ponašanje spram žrtve, jer im je na duši više od pola milijuna pobijenih Hrvata.
Trenutni predsjednik Sabora Gordan Jandroković, u skladu sa svojom osobnošću i dosadašnjim očekivanjima, dao je još bezvezniju izjavu: „Moramo razgovarati o tome, jer kao što smo osudili ustaški režim, jednako glasno i jasno moramo razgovarati ne samo o totalitarnom, već i zločinačkom karakteru komunizma. “
Eto, opet ne može proć', da se najprije ne spomene osuda ustaša. A, o komunizmu će razgovarati, valjda opet kroz neko vijeće za „suočavanje s prošlošću“ sve dok ono zaključi da tu nema ništa sporno.
Na ukopnom križu pobijenih Hrvata piše: „Ovdje počivaju 294 žrtve Drugog svjetskog rata i / ili razdoblja nakon Drugog svjetskog rata. Gračani”
Valjda iz tog razloga, i predsjednički kandidat Škoro, naziva ih žrtvama Drugog Svjetskog rata i poraća, pa izražava sućut obiteljima svih nacističkih, fašističkih i komunističkih režima.
No, mi dobro znamo da žrtve u Gračanima, kao i mnoge druge, razasute na stotine mjesta širom zemlje, nisu „žrtve Drugog Svjetskog rata i poraća“ nego su to žrtve jugo-komunističkog pobjednika u tom ratu. Zašto se to ne može jasno izreći?!
Pa, nije ih ubio rat, nego Titova vojska u borbi za Jugoslaviju, a protiv svega hrvatskog!!! Ti ljudi su preživjeli rat, ali nisu uspjeli preživjeti „oslobođenje“. To je istina koju nitko ne želi izreći naglas.
Hrvatskim se žrtvama, čak ni na dan njihova pokopa, ne odaje samostalno poštovanje, nego ih se i u taj čas trpa u zajednički koš sa svim mogućim žrtvama 2.Svjetskog rata, nastradalim bilo gdje i bilo od koga, samo da se ne bi moralo jasno i nedvosmisleno izreći da se ovdje radi o žrtvama jugoslavenske komunističke vojske sastavljene od jugoslavenski orijentiranih partizana, a pred kraj rata i njima priključenih krvoloka četnika. To je prava istina.
Uz uvažavanje i osjećaj pijeteta prema svim žrtvama općenito, mi se ovdje ne klanjamo ubijenim Francuzima, Englezima, ili kome god, nego upravo Hrvatima pobijenim u Gračanima od Jugoslavenske vojske, pa treba jasno reći da su svi ti ljudi zvjerskim načinom pobijeni u ime Jugoslavije.
Hrvatska, s tim masakrom nema nikakve veze, osim preko emotivne i sasvim legitimne želje u srcima stradalih Hrvata, za oslobođenjem od nametnute tuđinske vlasti i želje za osamostaljenjem. Takve želje i nastojanja, s pravom pripadaju svakom narodu, pa i hrvatskom, no on je za to krvavo platio pretrpljenim genocidom od jugo-četničkih i komunističkih izvršitelja.
Odbojno je slušati kako pri komemoriranju hrvatskih žrtava, većina političara nastoji izjednačiti krivnju žrtve i izvršitelja zločina, pa ako jugoslavensku vojsku ne mogu prikazati kao osloboditelje, onda barem nastoje podijeliti krivnju jednako za sve sudionike „sukoba na ovim prostorima“. Gadljivo i krajnje nepošteno.
Predsjednički kandidat Miroslav Škoro, tom prigodom je izrazio svoje mišljenje da smo „duboko podijeljen narod, pa ne bi bilo dobro da se dijelimo i na žrtvama“. Tu je sasvim pogriješio. Hrvati nisu podijeljen narod, ali su žitelji Hrvatske podijeljeni na Hrvate i Jugoslavene, koji se, bez obzira na svoje genetsko porijeklo, niti ne osjećaju Hrvatima, a snažno mrze sve hrvatsko, pa je tu suvišno govoriti o nekakvoj hrvatskoj podijeljenosti.
Potom je izrazio nadu da će ljudi shvatiti kako svaka žrtva ima pravo na dostojnu sahranu i svoj grob. Ne znam na koje ljude je mislio, ali znam da hrvatski katolički puk tako misli, oduvijek.
Hrvatska mora priznati sve žrtve koje su iz političkih razloga učinjene u njeno ime, kaže Škoro, ali ne smije i ne može dopustiti da joj se prišije bilo koji nedokazani i neprovjereni zločin.
S ovim se slažemo u potpunosti, ali što učiniti, kad je svako dokazivanje bilo zabranjeno ili onemogućeno, a snažan otpor prema otkrivanju istine traje i danas, osobito za Jasenovac.
U tom smislu bi svi sudionici u vlasti i novi pretendenti, ako istinski žele da istina izađe na svjetlo i ako im ova izjava nije samo floskula za zbrajanje poena, morali iskreno i čvrsto nastojati da se to dokazivanje čim prije omogući, a ne zamagljivati činjenice, već uobičajenim izjavama. U tom pravcu željno očekujemo njihova nastojanja.
Za dom i povijesnu istinu, spremni!
Dawn Dawns
