Dawn Dawns: Migranti i Hrvati – tko je tu lud, glup, tko naivan, a tko ima zle umišljaje!?
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 02 Prosinac 2019 12:59
Već drugi slučaj gdje policajac mora upotrijebiti vatreno oružje, prema ilegalnim migrantima, nikako nas ne ostavlja hladnokrvnima i nezainteresiranima. Kad netko nasrne na policajca, mora znati da će za to svoje postupanje dobiti natrag odgovarajuće djelovanje. I može biti zadovoljan da je tako dobro prošao, kao ta dvojica nasilnika.
Notornom Centru za mirovne studije, koji je po svojoj definiciji „nevladina, neprofitna organizacija, koja promiče nenasilje i društvenu promjenu“, a u stvarnosti, jedan od osnivača Documente, politička, izrazito antihrvatska organizacija, obilato financirana i Soroševim i hrvatskim novcem, to je „pucanj u ljudska prava“.
Nesretni policajac, još je morao po kamenjaru, zajedno s kolegom, više od tri kilometra nositi na rukama agresivnog kriminalca, kako bi ga predao u vozilo hitne pomoći, a nakon toga će se morati podvrgnuti ispitivanju odgovornosti za događaj u kojem je svakoj normalnoj osobi jasno da je migrant sam prouzročio ovakav događaj. No, to jedino nije jasno, ni prihvatljivo raznim aktivisti(ca)ma za neka navodna „ljudska prava“. Prvo je pitanje koje se nameće: A gdje su naša ljudska prava da živimo mirno i sigurno u granicama svoje domovine?!?
Već dugo u raspravama o „pravima“ migranata, a iznova i ovih dana, gledamo u TV emisijama neke mahnite žene, kako pričaju koješta, nastojeći valjda ostvariti neko svoje samoispunjenje, koje im nije ranije uspjelo u nekom drugom obliku.
Protupravni ulazak migranata u tuđu zemlju, bez ikakvih osobnih dokumenata, aktivistica uspoređuje s neimanjem vozne karte u tramvaju (!?) i čudi se postupanju granične policije. Po njoj, svatko, kome se digne ... raspoloženje, može ulaziti u tuđu kuću i raditi što mu se prohtije. Pa ako mu se npr. ne sviđa zatečeni namještaj, razbit će ga, zapaliti ... Ako mu se ne sviđaju ukućani, silovat će, premlatit ili ubit! Tako i rade.
Upravo po tom principu nastupaju migranti ili točnije rečeno, strani okupatori, kad dolaze, vrlo organizirano iz svojih neuređenih, mahom divljih vukoderina u civiliziranu Europu.
Žustra aktivistica tvrdi kako ti ljudi nisu naoružani, nit prijete???? Valjda nose samo noževe i kamenje, kalašnjikove još ne nose sa sobom, eventualno se opašu s kakvim sadržajem, koji aktiviraju usred najvećih gradova.
Plavuša, nadalje, tvrdi da naša policija ne čuva hrvatsku, nego šengensku granicu i to joj žestoko zamjera napadajući svojim konstrukcijama načelnika uprave za granicu. Makar se te dvije granice poklapale u istoj crti, ja im se na tome od srca zahvaljujem. Jednako tako su im zahvalni i svi moji prijatelji. Blondini ne pada na pamet optuživati frau Merkel, koja je svojim nerazumnim pozivima inicirala ovakve migracije.
Na našu nesreću i žalost, ima čak i u crkvenim redovima, onih koji populariziraju dolazak takvih, koji u svojoj najezdi ruše sve što predstavlja nas i naše vjekovne svetinje, pa se moramo upitati kakva nam to vremena dolaze. Kako god bilo, Hrvatska je opet Predziđe.
Početkom osamdesetih, u projektu međunarodne razmjene studenata, u bivšu Jugoslaviju, među mladima iz „trećeg svijeta“, na školovanje je stigao i Libanonac, koji je ostao živjeti u Hrvatskoj, radi kao novinar, s obzirom da ima mogućnost govorne komunikacije s migrantima na arapskom, posjećuje ih i piše o toj temi, pa je slijedom toga bio sudionik jedne takve tematske TV emisije.
On je najprije optužio gradonačelnika Bihaća za loše stanje u prihvaćanju migranata, ne spominjući da ti došljaci ilegalno i silom gaze sve europske granice. Ipak, ne mogavši slušati aktivisticu blondinu, koja javno i ponosno priznaje da nastupa s političke platforme, ulazi u verbalni sukob s njom argumentirano opravdavajući hrvatsku policiju.
On zna da je i sam, kad je dolazio, morao imati putovnicu s uredno ishođenom vizom i jasno navedenom opravdanom svrhom dolaska. Kad bi se tko uopće usudio prijeći granicu na ovakav na čin, s ondašnjim milicajcima bi daleko lošije prošao. Zapravo bi mu to bilo sasvim pogubno, jer milicajac ne bi upozoravao ni pucao u prazno. Danas se previše govori o humanosti i nekakvim pravima migranata, a sasvim se zanemaruju izvorna prava domaćeg puka da mirno i sigurno živi u svojoj zemlji.
Mladi stranci su, u ono vrijeme, dolazili s namjerom školovanja, godinu dana učili jezik, potom se upisivali na fakultete, usput upoznavali svoje domaćine, stjecali prijateljstva, naučili običaje i način života, pa se prema tim saznanjima ponašali skladno i pristojno. Svaki onaj koji se s poštovanjem odnosio prema svom domaćinu, bio je prihvaćen. Takvi su ovdje stekli prijatelje, a neki od njih ostadoše kod nas zauvijek. Drugi se vratiše u svoje zemlje i danas su najbolji hrvatski ambasadori, daleko bolji i prohrvatskiji od onih koji nas, nažalost, službeno predstavljaju u svijetu. Sve ove činjenice jasno govore da Hrvati nisu ni ksenofobni, a kamo li rasisti.
Putnik namjernik, dobro je došao, ako s dobrim namjerama dolazi. No, sasvim je drukčije, kad vam netko silom provaljuje u kuću.
Dok učitelji već više od mjesec dana ne rade svoj posao, tražeći da im, ova, po svemu nehrvatska vlada, plati njihovo dostojanstvo(?) po nekom određenom koeficijentu, nitko nije upitao koliko se nedostojanstveno osjeća hrvatski policajac na na hrvatskoj granici ( a on mi je sad još važniji), na kojeg idu horde nasilnih divljaka iz kojekakvih azijskih i afričkih vukoderina, pa on, u borbi za vlastiti život ispali metak. Odmah se cijela domaća javnost uzruja, a osobito neke plavokose aktivistice, jer on to, po njima, ne bi smio. Trebao bi valjda stajati na granici, sklopljenih ruku uvjeravati i moliti na arapskom, mišićave kriminalce od 20-30 godina starosti, koji ga zasipaju kamenjem, napadaju noževima i tko zna što još i što će još biti u dogledno vrijeme!!! A sve da ne bi povrijedio njihovo dostojanstvo!?!?!?
Uz sve poštovanje prema učiteljima, nisu nam manje važni naši policajci, koji obavljaju teži i daleko opasniji posao od njih, a nisu pravedno nagrađeni. Od ovih tema uvijek boli glava. Nakon svih pregledanih tekstova i video objava koje svjedoče o divljaštvu i rušilačkom nagonu „jadnih“ pridošlica, tzv.izbjeglica, a zapravo zlom (na)vođenih migranata, ostaje nemir i grč u želucu ...
Oni koji su na najbrutalniji način, neshvatljiv civiliziranim Europljanima, bagerima i čekićima, razrušili drevnu Palmiru, kršćanski grad u Siriji iz 3.stoljeća prije Krista, koji je UNESCO stavio na popis mjesta svjetske baštine, danas u sve većim hordama, pristižu k nama. I tko je tu jadan??? Neka nam odgovore samozvani branitelji(ce) ljudskih prava.
Hrvatski policajac će sve češće morati odlučiti, hoće li sebe i hrvatsku granicu, obraniti oružjem ili će riskirati vlastiti život, dopuštajući da ga kamenuju divlje horde, samo da ga salonske neiživljene plavuše i slične pojave u domećem puku, ne bi naknadno optuživale za nehumanost prema došljacima (čitaj:agresorima). Kad se pak uspije obraniti, nađe se plavokosa „pravednica“, koja će napadače uzeti u svoju zaštitu.
Neke glave su samo stalak za frizuru!
Šuplja tikva brzo potone, a srećom, sa sobom u dubinu, ponese i svoj sadržaj. Čamac koji ne „propušta“ može ostati na površini, samo uz dobro manevriranje kroz sve bure i oluje, kakvih ćemo imati još puno.
Naši pametniji susjedi se na vrijeme ogradili žicom. Bojim se da ni to neće biti dovoljno u nekoj doglednoj budućnosti. Kako ćemo se zaštititi, kad agresivnih došljaka bude još više, a i sad ih je na desetke puta više nego policije?
Ima i za to načina, samo ...
Jesmo li spremni?
Dawn Dawns
