Dawn Dawns: Dan državnosti u sjeni novih okolnosti
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 30 Svibanj 2020 13:06
Dakle, vlast nam vraća željeni datum 30-ti svibnja, ali je tijekom godina iz njega isisan sav sadržaj. Državnost nam je devastirana, gotovo u potpunosti. Teritorij zemlje je još tu, ali je vlast u službi nekih drugih, nehrvatskih interesa, bilo da se radi o osobnim interesima pojedinaca ili interesima nakaradnog čudovišta EUnije, dok se nacionalni identitet sve više zatire i postupno gubi.
Prijašnjih godina, čitava dva desetljeća, čeznutljivo smo vraćali sjećanja na 30-ti svibnja i naš prvi Dan državnosti. Bio je to dan ponosa i slave, pa takav odmah ostade u hrvatskim srcima.
Dolaskom na vlast 2000-te godine, Račanova Partija ukida ovaj datum i stavlja ga na 25.lipnja, kad su oni, revoltirani stvaranjem hrvatske države, demonstrativno napustili Hrvatski sabor.
Taj novi, nametnuti datum, nikada nije zaživio u hrvatskom narodu, pa, iako je prošlo dva desetljeća, 30-ti svibnja nije izblijedio u hrvatskom sjećanju.
I odjednom, gle čuda! Plenković nam „milosrdno“ vrati proslavu na naš omiljeni datum. No, tijekom vremena, za svoje razorne vladavine, izbacio je gotovo sav sadržaj i simbole državnog suvereniteta.
Najprije je u Jasenovcu nastradala spomen ploča poginulim junacima HOS-a , jer se partneru Pupovcu, u ovoj trgovačkoj vlasti ona nije svidjela. Ta ploča s imenima poginulih, grubo je zguljena sa zida na kome je bila postavljena i premještena, da bi nedavno, od trenutnog predsjednika države čuli sramotne riječi, kako je treba „baciti negdje“!?!
Naravno, mrzitelji svega hrvatskog nisu stali na tome, nego nastaviše proganjati i njihove borbene oznake, te pozdrav, s kojim su oslobađali zemlju od jugočetničkog agresora. I sve to da bi se udovoljilo partnerima u Plenkovićevoj vlasti, a izigravši po tko zna koji put ,volju hrvatskog puka.
Tako se, od 2000-te godine, sustavno vrši razaranje hrvatskog identiteta. Kontinuirano se ponižavaju i uništavaju sve hrvatske vrednote. Posebno je očito nastojanje poniziti pripadnike pobjedničke hrvatske vojske, jer im gubitnici nikako ne mogu oprostiti pobjedu u ratu, koji su im bili nametnuli.
Taj bijes je toliko velik da se i trenutni, ili bolje rečeno, slučajni, predsjednik države Hrvatske i zapovjednik oružanih snaga, svega dva dana prije Dana državnosti, na svečanosti povodom Dana HV-a i Oružanih snaga, krajnje neprimjereno obratio prisutnima s riječima:“Gospođe i gospođo čestitam, govorancija neće biti, jer je izborno vrijeme pa se lako kaže kriva riječ. To je to. Do slijedećeg viđenja, na kojem će vam, na promociji, vjerojatno čestitati neki drugi predsjednik ili predsjednica.“ Koliko godbili naviknuti na sve i svašta od ovog lika, on nas svaki put iznova iznenadi.
U takvom okruženju i takvim okolnostima, stiže nam ovaj blagdan, kojim obilježavamo tridesetu godišnjicu konstituiranja prvoga demokratski izabranog višestranačkog Sabora 30.svibnja 1990.
Dakle, vlast nam vraća željeni datum 30-ti svibnja, ali je tijekom godina iz njega isisan sav sadržaj. Državnost nam je devastirana, gotovo u potpunosti. Teritorij zemlje je još tu, ali je vlast u službi nekih drugih, nehrvatskih interesa, bilo da se radi o osobnim interesima pojedinaca ili interesima nakaradnog čudovišta EUnije, dok se nacionalni identitet sve više zatire i postupno gubi.
Ostala nam je još samo hrvatska valuta kuna, tek kao simbol financijskog suvereniteta, ali i nju će nam uzeti, kako je ova destruktivna Plenkovićeva Vlada odavno najavila i uskoro je zamijeniti za euro, ne pitajući nas želimo li mi to ili ne. Jer, naravno, on „može što hoće“.
Kad sve to uzmemo u obzir, jasno je da smo,kao i bezbroj puta ranije, opet prevareni. Vlada poslušnog EU činovnika, vraća nam željeni datum za proslavu Dana državnosti, potpuno ispražnjen od svog sadržaja. Zapravo dobivamo ogoljeli kostur, unutar kojeg više nema gotovo ništa.
Dok je ponižavanje i mržnja prema onima, koji su najzaslužniji za domovinu, narasla do nevjerojatnih razmjera, politika nastavlja nuditi nove/stare iluzije, ovaj put potpomognuti globalnom svjetskom panikom oko nekakve nove gripe i proglašenom pandemijom,od koje ili točnije, uz koju je nešto ljudi u poznim godinama i s više kroničnih bolesti, skončalo život.Kao da ljudi nisu i ranije umirali od starosti i bolesti. I smrt je dio života.
Da ne ostane samo na tome, jer zlo nikad ne dolazi samo, Zagrebu se dogodio i jak potres, uslijed kojeg su prigradska naselja doživjela teška oštećenja, a devastirana je i sama gradska jezgra. Tako ostadoše porušeni mnogi domovi, a nastradaše čak i tornjevi Zagrebačke katedrale, simbola hrvatske prijestolnice.
Zbog svega, umjesto prvotne radosti u povodu ovog blagdana, ove godine nam ostaje tek gorak okus i slabašna nada u kakav takav boljitak u našoj prilično neizglednoj budućnosti.
Na nama je da ovaj naš omiljeni blagdan iznova uzdignemo i postavimo visoko, baš kako smo ga te 1990. godine, sretno i upravo ushićeno proslavili.
Uspjet ćemo samo ako se najprije vratimo temeljnim vrednotama, koje su bile obranjene u Domovinskom ratu. Bezuvjetno moramo vratiti poštovanje i ponos hrvatskom čovjeku, posebice našim braniteljima, moramo osnažiti našeobiteljii vratiti se svojim kršćanskim korijenima, jer su to temelji na kojima počiva hrvatski identitet.
Bez tih nastojanja, uskoro ćemo se naći izgubljeni u bezličnoj masi, u kakvu nas oni koji se smatraju vladarima svijeta,nastoje pretvoriti, jer Veliki Brat je već tu.
Orwellova „1984.“ izašla je sa stranica njegove knjige i upravo nam se događa.
Dawn Dawns
