Dawn Dawns: Kratki pregled opasnog pjevanja u Hrvata
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 06 Lipanj 2020 12:57
Hrvati su veseo narod, pa rado pjevaju i lijepo pjevaju. Mnoge su pjesme smislili is veseljem uglazbili, a onda ih vlasti „bez sluha“,stadoše optuživati za glazbene delikte.
Tako je Hrvatima kroz povijest, pjesma, kao verbalni delikt u pjevanom obliku, često prisjedala. Pjesma je znala je biti opasna i pogubna, ali se pjevalo i dalje. Iz inata!
Najbolji hrvatski film svih vremena, već u svom naslovu, donosi uvriježeno mišljenje hrvatskog čovjeka da onaj „tko pjeva, zlo ne misli“. No uvijek smo imali nehrvatsku vlast koja nije tako razmišljala i koja je Hrvatima određivala kako se smiju i moraju ponašati.
Zato smo uvijek imali nepoćudnih i zabranjenih pjesama. Često je vršen politički progon glazbenika, davne 1968.godine, u ex Jugoslaviji, Vice Vukov, a danas u Hrvatskoj, dragovoljac Domovinskog rata i najomiljeniji pjevač Hrvata -Marko Perković Thompson.
Božićne pjesme
Posebno je opasno bilo u vrijeme Badnjaka i Božića.
Neki je liječnik, davne '58. godine, na Božić, otpjevao„Narodi nam se Kralj Nebeski“. Optužen da je pjevao ustašku pjesmu (???), odležao je u komunističkom zatvoru dvije godine.
Njegov primjer nije usamljen.Tako je dvije godine kasnije, i neki student prava osuđen za pjevanje.Njega su, kako stoji u presudi „ organi Narodne milicije“ zatekli, u badnjoj noći,na Trgu Republike (danas Jelačićev trg) dok je „pjevao religiozne pjesme“!?Odmah mu je izrečena kazna zatvora, doduše, samo od 30 dana, ali „zbog težine djela i bezobzirnog ponašanja prema društvenoj zajednici“ (???), izrečena mu je i zaštitna mjera izdvajanja iz sredine u kojoj živi, upućivanjem u određenu ustanovu na dvije godine!?!?
Pa se ti sad usudi, još koji put otpjevati, „Tiha noć, sveta noć“ili „Svim na zemlji mir, veselje“! Pjesmu o Kralju Nebeskom da i ne spominjemo!
Marjane, Marjane, ča barjak ne viješ,
ča barjak ne viješ, milu trobojnicu.
milu trobojnicu, crven, bijeli, plavi,
Zbog domoljubnog sadržaja pjesma je bila zabranjena, osobito ako bi se spominjao pridjev "hrvatski", a komunistička vlast je proganjala domoljube i nazivala ih narodnim neprijateljima, te im dosuđivala zatvorske i novčane kazne.
Zbog Marjana i spominjanja u pjesmi Zrinskih i Frankopana (!),ali iVile Velebite, ondašnji student ekonomije Marko Grubišić (mlađi brat bivšeg saborskog zastupnika Bore Grubišića), predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika, uhićen je u studentskom domu krajem 1982. zajedno sa svojim prijateljima i osuđeni su na četiri godine strogog zatvora u Lepoglavi.
U istoj toj kaznionici, krajem 1948. godine,zbog mučenja i nehumanih uvjeta, skončao je život splitski gimnazijalac FraneTente, koji je na Marjanu, brdu iznad Splita, skinuo jugoslavensku zastavu s crvenom zvijezdom i stavio 18 m dug hrvatski stijeg.
U jednom broju katoličkog tjednika „Glas koncila“ objavljena je vijest kako je sud u Osijeku izrekao kaznu desetorici mladića iz obližnjeg sela, jer su slaveći blagdan Male Gospe 8.rujna 1988. pred seoskom crkvom pjevali „Marjane Marjane“ dodajući stih „ I još jedno slovo, ime Isusovo“.Za ime Isusovo, dečki dobiše deset dana zatvora.
Ustani bane
Dobro je poznata , nekada vrlo opasna pjesma „Ustani bane“, koju su Hrvati pjevali, porobljeni i poniženi, zazivajući u pomoć Jelačića bana. Sve do Domovinskog rata bilo je opasno zapjevati „Ustani bane Hrvatska te zove...“ jer se za te stihove, najprije dobivalo pendrekom po leđima, a onda još i koju godinu zatvora i tretman najgoreg neprijatelja režima. Jer, kako su tvrdili vladajući crveni drugovi, Jelačić ban je bio „neprijatelj naroda“??? Ako netko možda i ne zna, od sve „neprijateljske aktivnosti protiv naroda“, najpoznatija mu je ona da je ukinuo kmetstvo!!!!
I sad njega Hrvati pjesmom zovu natrag. Baš svašta! Odmah tri godine zatvora!
Nitko još nije pjesmom pozvao Ivicu Račana, pa ni njegovi drugovi.
Među najpjevanije zabranjene pjesme svakako spada i Vila Velebita, Evo zore evo dana, evo Jure i Bobana, tu je i pjesma Istrčale, istrčale zagrebačke frajle (Korak ide za korakom mlad ****** pod barjakom...) i svaka druga hrvatska domoljubna pjesma.
Da nisu baš svi pjevači bili u teškoj nemilosti zbog pjesama koje nisu odgovarale režimu, nego isključivo Hrvati, potvrđuje činjenica da je u bivšoj Jugi, četnički vojvoda Bora Đorđević, poznatiji kao, Bora Čorba, pjevao:“Za ideale ginu budale.“
Partizanija se u tome prepoznala, pa su se „drugovi borci“ jako ljutili. Ipak, on nije dobio nikakvu zabranu i pjevao je dalje, kad i gdje je htio.
Bećarac
Nije bilo lako ni raspjevanom Slavoncu, kojega su zbog stiha iz Bećarca, razvlačili po sudu nekoliko godina pod optužbom da se ogriješio o ravnopravnost spolova i vrijeđao policijsku službenicu. Cura je, da bude ravnopravna, izabrala sasvim neženstveno zanimanje, a onda pokazala da ni pjesmu ne može „muški“ podnijeti.
Ta vrlo specifična glazbena pojava, kako bi Šokci rekli: „brezobrazni“ bećarac, nikad nije ispjevan s namjerom da bi koga uvrijedio, nego da bi se našalio i malo pecnuo. Onaj koji bi se našao u njegovim stihovima, mogao se čak i ponositi, jer je time dobivao na važnosti u svojoj sredini. Bećarac nikada i nikoga nije poštedio, pa ni careve. Ni Titu! Samo, što se o njemu pjevao onda, kad nije bilo milicije blizu.
Dečko je za to vrijeme navlačenja po sudu, uspio završiti fakultet, ali državna službenica nije uspjela shvatiti bit ove slavonske narodne pjesme. Na sudu mu je znakovito poručila da je on „svoje otpjevao“. Ona će ostati zauvijek upamćena, jer je to, valjda jedini slučaj u posljednjih 100 godina da je netko, zbog bećarca, tužio bećara!
Bojna Čavoglave
Naš omiljeni pjevač, branitelj, dragovoljac Marko Perković-Thompson, već desetljećima trpi maltretiranja i zabrane zbog svojih domoljubnih pjesama. On je još 91. složio toliko dobru pjesmu, da ga zbog nje, i nakon toliko godina, mrzitelji svega hrvatskog, vuku po sudovima. Hrvati ga obožavaju, a oni koji se prepoznaju u nekim njegovim stihovima, tuže, sude, pljuju, zabranjuju ...
On je odavno posto najproganjaniji pjevač u modernoj Hrvatskoj državi ili točnije rečeno, on je jedini proganjani pjevač u RH. Njegovi kolege pjevači, nisu našli za shodno dići svoj glas protiv njegova progona, a Marko, uz potporu mnogobrojnih obožavatelja, ustrajno trpi ovu nepravdu.
Sasvim je nepotrebno, dapače suvišno, objašnjavati zlonamjernicima i krvožednicima, kako Bojna Čavoglave nije ustaška pjesma. Sam povijesni kontekst to potvrđuje, a mrziteljima zapravo smeta istina u pjesmi, koja govori upravo o njima, agresorima, koji su poraženi od nenaoružanog, neorganiziranog, ali izuzetno hrabrog i postojanog naroda, čiji najčasniji pripadnici krenuše u obranu svoje zemlje i svog naroda, izvojevavši na koncu upravo čudesnu, slavnu pobjedu nad armijom, koja je došla s namjerom „da nas smrska“, kako je neki pjevač, koji smije pjevati u Hrvatskoj, predviđao u svojoj pjesmi.
Bajke o nekakvom ustaštvu, nakon što su zaslugama bioloških i ideoloških predaka današnjih galamđija protiv Thompsona, sve ustaške kosti, već odavno, duboko pod zemljom, rasute od Bleiburga, preko Slovenije, pa dalje svud širom po Hrvatskoj, samo su nastavak skrivanja upravo tih morbidnih činjenica o naravi i karakteru bivše države i njezine vlasti.
Tigalamđije samo pokazuju da su dostojni svojih predaka. Da su prilike drukčije, opet bi se ova zemlja nagnojila hrvatskim tijelima. No, takva su vremena ipak prošla, zahvaljujući najviše našim hrabrim ratnicima, dragovoljcima Domovinskog rata.
Uz legendarnu Bojnu Čavoglave, najveća je smetnja i i njegova pjesma „neprimjerenog sadržaja“ pod nazivom: Lijepa li si. Već u naslovu je strahota, a onda još kreću stihovi:
„Kad se sjetim, suza krene, zamirišu uspomene, svake stope rodnog kraja i narodnih običaja ...“ I zaista, mnogima suze krenu na te stihove. Jednima od ushićenja i ljubavi prema domovini, a drugima od bijesa, zloće i zavisti jer, što Hrvati uopće imaju pjevati o „lijepoj njihovoj“, kad je to sve trebalo biti od Vardara, pa do Triglava.
Predizborno je vrijeme, pa se, dakako prigodno, konačno završila priča o MP Thompsonu i njegovoj pjesmi Bojna Čavoglave, a time će valjda stati i proganjanje pjevača. Nadajmo se.
U srijedu 3. lipnja, Visoki prekršajni sud je donio odluku da poklič ‘Za dom spremni’ na početku njegove pjesme ,nije prekršaj.
Veliki „stručnjak“ za kazneno i prekršajno pravo i svakom loncu poklopac, povjesničar Ivo Goldstein, odmah je požurio dati izjavu: “Sud je dozvolio ZDS na početku Thompsonove pjesme ‘Bojna Čavoglave’, odnosno kazao da se to neće kažnjavati, ali to ne vrijedi za opće korištenje tog pokliča. Druge su situacije vezane za izvikivanje, korištenje pokliča i insignija, i dalje su kazneno problematične”.
Samo nek' nam se drug Ivek tješi.
Za dom, spremni!
Dawn Dawns
