Dawn Dawns: Što je ta čuvena ženska kvota i čemu uopće služi ?!
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 20 Lipanj 2020 13:03
Mediji izvješćuju da su izborne liste definirane i predane u Državno izborno povjerenstvo, a mnogi nisu ispunili tzv.žensku kvotu(?). Zamisli strahote!! Sve one, koji nisu ispunili kvotu, Državno izborno povjerenstvo prijavit će DORH-u, a onda postupak ide na Prekršajni sud.
Zbog neispunjenja kvote strankama prijeti kazna od 50 tisuća kuna po listi!?!? Kad ubiješ čovjeka, ili opljačkaš državno poduzeće, dobiješ manje, ako slučaj prije toga ne ode u zastaru.
S obzirom na usvojenu Istanbulku i njen sadržaj o slobodnom izboru roda i spola, mogli su se neki kandidati, vjerni svojim partijama, izjasniti kao ženski pripadnici stranke, pa bi lista kandidata bila sasvim prihvatljiva novostečenim idealima rodne ravnopravnosti.
Mediji prenose, a dosta se autora upravo naslađuje činjenicama da će neke stranke platiti ogromne iznose, samo zato jer žene NISU dovoljno zainteresirane za politiku općenito, a posebice ne za aktivno bavljenje politikom.
Svim zakonima i propisima, počevši od Ustava, zagarantirana je ravnopravnost žena i muškaraca. U tom smislu, žene nemaju niti najmanju zapreku baviti se politikom ako to žele i ako ih to zanima.
Naravno, AKO ih to zanima!
Zato je sasvim je nerazumno nastojanje, upravo silovanje pravilom, da žene nužno „moraju“ participirati u vlasti u određenom broju, pa tjerati političke stranke da imaju na svojim listama određenu kvotu žena.
Nemaju ih iz sasvim jednostavnog razloga, što se žene većinom bave drugim stvarima, a politika ih ne zanima.
I sami donositelji ovakva pravila, unekoliko su shvatili da ženama politika nije toliko privlačna kao muškom dijelu pučanstva, pa su stavili neku paušalnu 40- postotnu obvezu ženskog učešća. Već sama ta odredba, koja zahtijeva ispod polovično sudjelovanje žena, jasno pokazuje da donositelji tog zakona, ne vjeruju u svoje pravilo nekakve ravnopravnosti spolova, panjime čak pretpostavljaju manji broj i inferiorni položaj žena u politici. Tako su ti, koji inzistiraju na tome, pokazali što misle. No, sasvim pogrešno, a ovakvo nastojanje ih čini upravo smiješnima.
Oduvijek je poznato da su žene birale drukčija zanimanja od muškaraca i u tome nema ništa pogrešno, niti diskriminirajuće. Baš naprotiv.
Žene, kao nježniji i zbog tjelesne građe, fizički slabiji spol, nikako nisu mentalno i intelektualno slabije, a priroda im je podarila tjelesnu izdržljivost, koja je često veća od one u muških pripadnika.
No, njima je krug zanimanja većinom drukčiji od muškog dijela populacije.
One su se redovito odlučivale za brigu i skrb o svojoj obitelji, dok bi muž bio taj koji je imao zadatak obavljati fizički teže i grublje poslove, iznaći i stvoriti sredstva za život svoje obitelji, a ujedno ih sve i fizički braniti, ako to bude potrebno.
Današnje feministice, nesposobne stvoriti vlastite funkcionalne obitelji, mrze muškarce i ženama nastoje prikazati da njihovi muževi nisu zaštitnici obitelji, nego ugnjetavači, ne razmišljajući i ne pitajući za mišljenje njihove žene, koje sasvim dobro funkcioniraju u svojim obiteljima!
Ideja feminizma nije od jučer. Ima već četiri desetljeća kako smo se dobro zabavljali čitajući u najpopularnijem tjednom tisku, da je izvjesna feministica u Americi, tužila državu jer na natječaju za posao, nije primljena za radnika u nekom obližnjem rudniku. Navodno je cura, na sudu izborila svoje pravo i postala prva žena rudar. Nakon toga je slijedila vijest da je dotična, već nakon tri mjeseca rada na podzemnom poslu, postala prva žena koja je poginula na radu u rudniku!!!
Bili smo mladi, nismo još razumjeli razornost ovakvih ideja, ali nam je bilo glupavo da cura inzistira na nečemu, što njoj nije prioritet, niti joj koristi, a u konačnici joj je donijelo propast. Ograničili smo se tek na stav da je cura nerazumna, ali nismo u to vrijeme mogli sagledati sve zlo koje se valja kroz takve destruktivne ideje i nastojanja. Saznanje je došlo puno kasnije, kad smo shvatili svu štetnost ovakvih ideja.
Onda su krenule su priče u nekim tiskovinama da je muška dvoličnost (!?), uzeti curi putnu torbu i ponijeti je. Navodno, time on indirektno pokazuje da dotičnu smatra slabijom od sebe(?????). Ovo su nevjerojatne stvari. Mi smo u to davno vrijeme, još uvijek svi bili zdravi i normalni, pa nam je to bilo smiješno. Svakoj curi je bilo jasno da je jako počašćena, kad joj netko od muških kolega, ponese torbu i otprati je na bus ili vlak za doma. To je uvijek bio izraz pažnje i poštovanja, a često i pokazatelj skrivenih simpatija prema vlasnici teške torbe.
Autorica jednog novijeg bestselera, Clarisa Pinkola Estes, tvrdi da postoje „Žene koje trče s vukovima“, ja vjerujem da neke trče čak ispred njih!
Ali ne žele biti na listama ispraznih, kontaminiranih i bezvrijednih stranaka i strančica, niti u njihovim ispraznim pričama. One sve svoje ispunjenje i vrijednosti nalaze u krugu svojih obitelji.
Žene su većinom samozatajne, a brigu za svoju obitelj doživljavaju kao dio svoga ispunjenja. To im ne priječi da djeluju javno.
Ako je podloga ravnopravnost žena, ako je to istinita namjera, onda je svakoj ženi sramotno, upravo ispod časti biti na listi, samo zato da se upotpuni feministička kvota.
Žene jesu i trebaju biti u politici, ali ne kao nadopuna određenom, zakonski silovanom potrebnom broju, nego vođene vlastitom voljom i željom za participiranjem u odlučivanju kakvo naše društvo treba biti.
Ovakvim „silovanjem“ kvota, nikako se ne ostvaruju ženska prava, nego se upravo ponižava žene, svodeći ih na potreban broj, bez obzira na njihovu želju, volju i sposobnost za bavljenje politikom.
Žene većinom imaju druge prioritete i zato se ne odlučuju za djelovanje u politici. One koje se ipak odluče, nikad nisu prosječne. Ili su najbolje ili su katastrofalne i razorne.
Imamo izvrsnih žena u politici, koje su, bez obzira na propisane kvote, nadišle mnoge svoje muške političke kolege. Ipak, trebamo znati i biti sasvim svjesni da se ovdje ne treba odvijati rat spolova, nego zajednička borba za opći boljitak nacije.
U toj borbi ima izvrsnika, neovisno o spolu, a jednako tako i sabotera i štetočina.
Zato, nije važno koliko je muških i ženskih kandidata u strankama i na njihovim listama, nego koliko su svaki od njih, neovisno o spolu, moralni, domoljubni, općenito kvalitetni i predani cilju služenja za opće dobro. Jedino se time istinski dokazuju.
Kad se sve sagleda na ovaj način, postane jasno da kvote o zastupljenosti žena u politici ne predstavljaju istinsku namjeru u smislu ravnopravnosti spolova, nego je to obična manipulacija određenih skupina.
Ženama ne treba ovakva „zakonska zaštita“ jer, kad se žena odluči za „muški“ posao, ona u svojim nastojanjima i predanosti, često preraste svakog muškog kolegu, a kad joj to nije želja, ne treba je siliti, niti navoditi loše smišljenim pravilima.
Postoji nada da ćemo, uz većinski muški dio zastupnika, u Saboru dobiti dvije izvrsne, visokoobrazovane žene - mudru, iskusnu i ustrajnu Inu Vukić i mladu, lijepu i pametnu Mariju Selak, kao antipode ondašnjim političkim drugaricama Jaci, Gunja-četki-mrak-sataraš i sličnima, nevrijednim spomena. One su svoje i svaka je brand za sebe, neovisno na kojim se listama trenutno nalazile.
Što će i kako će biti, opet će, barem prividno, odlučivati oni što vječno lutaju u magli i oni vječno „ošišani“. Možda jednom i pogode. Sumnjam, ali tko zna.
Za dobar pogodak, treba imati i pravu metu.
Dawn Dawns
