Dawn Dawns : Slavonijo, što si kome kriva!?

Pin It

Iako više dana razmišljam o ovoj temi, inspiraciju mi je dao jedan prijatelj svojom porukom, u kojoj je, nazvavši pravim imenom odgovorne osobe, napisao i ono što nitko do sada nije spomenuo. 

Ugledavši sliku pobijenih svinja, koje satima, mrtve, leže nasred ulice u malom slavonskom selu Andrijaševcima, on se zapitao jesu li nadležni i odgovorni  za ovaj grozni prizor, uopće pomislili na djecu koja moraju gledati krv po asfaltu i sve te poubijane svinje kako leže nasred sela, čekajući da neki političar, koji se počeo baviti organizacijom odvoza tih nesretnih životinja, pošalje svoje kamione i odveze ih! 

Zaista, jako me se dojmila ta poruka, te njegove riječi, kakve nije izgovorio niti jedan političar, niti je napisao niti jedan novinar ...

Već se naveliko govori i piše da pojedini političari sudjeluju u odvozu i  zbrinjavanju  pobijenih svinja, što mnogi čitatelji drže da je razlog pomora životinja, upravo taj  lukrativni  posao, a tzv. bolest, tek opravdanje za isti.   Drugi, pak, navode da je to način kako bi se ubrzala i ostvarila bilgejcova ideja o promjeni navika u ljudskoj prehrani i uvođenju kojekakvih buba, glisti i sličnih, degutantnih i  nejestivih stvari.                                                                              Treći, zgroženi slikama mrtvih svinja nasred sela, zaključuju da je nevjerojatno da zaražene (?!?) životinje i njihova krv stoje satima nasred puta, pa zaključuju da je priča o zarazi, ipak laž. Jedan od komentatora nas izvješćuje da se svinjska kuga, uz rijetke iznimke,  nalazi na Markovu trgu, a ne u seoskim dvorištima.

Pred ulazak u tu umjetnu tvorevinu  EUniju bila je velika kampanja protiv sira i vrhnja koje u domaćoj radinosti proizvode, popularno zvane kumice i prodaju na placu, ili kako bi rekli Slavonci, Šokci: „Snaše doma naprave sira i kajmaka, pa idu prodat na pijac“. Argument protiv ove domaće delicije, zapravo izgovor, bilo je objašnjenje da taj sir  ne ispunjava higijenske uvjete (!?)

Nismo čuli da se itko, ikada  otrovao, ili je obolio od konzumiranja bilo kojeg domaćeg proizvoda, pa je ova „bojazan“ vladajućih elita, bila sasvim nepotrebna nama, ljubiteljima i konzumentima domaćih proizvoda, ali je politici  bila potrebna, kako bi imali opravdanje za eliminaciju seljaka i njegovih proizvoda, a u korist velikih proizvođača „tvorničke“ hrane.

Odavno nam tvrde glavni svjetski  „dobrotvori“  da su krave krive za globalno zatopljenje jer, prde, podriguju i proizvode CO2, zalagajući se protiv njihovog uzgoja. U početku mi je to bilo smiješno. Više mi nije.

Nedavno su nadležni naredili pobijanje kokoši nesilica. Smrtni grijeh im je bio da je neka koka ili nekoliko njih, dobilo salmonelu. Zato je trebalo poubijat  i uništit cijelu veliku farmu.                                                                                                Sad ubijaju svinje. Mnogi seljaci tvrde da su im  bravcizdravi, pravi, a ne, navodno bolesni, a bolest kod njih nije laboratorijski potvrđena, nije se ni išlo na pretragu, nego odmah na ubijanje  ... 

U podatcima iz  Ministarstva poljoprivrede stoji da je do sad eutanazirano 17 tisuća  svinja, koje je uzgajalo preko osamsto gospodarstava. To znači da je osamsto seljačkih obitelji pretrpjelo strahovitu štetu, izgubilo prihode za život, osobito kad se uzme u obzir da im je zabranjen uzgoj svinja za nekoliko sljedećih  godina.

Odoše svinje! Moramo se zapitati tko je sljedeći na redu? – pitaju se neki – pa zaključuju da će barem ilegalne pridošlice iz afričkih i azijskih zemalja biti sretni da ne nailaze na svinje kad gaze kroz naša dvorišta u koja sve češće upadaju.

I dok se pod izgovorom sprječavanja širenja zaraze, naše domaće svinje ubijaju, istovremeno, usred hrvatske metropole, zatrpane smećem, slobodno šetaju divlje svinje, kopaju oko kontejnera i čine neviđeno ruglo  od našeg glavnog grada.

Danas, samo mentalni slijepac ne vidi da se ovim masovnim  ubojstvima, očito zdrave  peradi i svinja, proizvodi nestašica hrane, posebice one iz domaće proizvodnje.

Na društvenim mrežama, a jednako i na portalima, ispod članaka i kolumni, možemo naići na mnoštvo komentara čitatelja. Svi ili gotovo svi su negativni za aktualne obnašatelje  vlasti i kreatore tih suludih mjera.

Uglavnom je, kod većine  zastupljeno mišljenje opisano u sljedećem komentaru:„ banda lopovska svake godine neki k***c se izmisli da bi se mogle pare ukrasti i neko obogatiti“.

Također, čitam jezivi komentar na društvenoj mreži koji, povodom usmrćivanja svinja, kaže: „Ovo je samo generalna proba, prije nego krenu na nas“. Ovaj komentar je najdrastičnije mišljenje, koje je izrekao/ napisao, netko iz našeg hrvatskog puka. Mislim da bi se svaki političar trebao dobro zamisliti nad ovim.

Ovako nešto raditi ljudima, uništavati našeg seljaka i cijelu Slavoniju, zaista je prestrašno. Takvome ponašanju treba stati na kraj, jer će potpuno uništiiti svinjogojstvo u Hrvatskoj!

Baš kako su  organizatori najavili,  ove godine, u nedjelju 17. rujna, na otvorenju  Vinkovačkih jeseni, na tradicionalnom  svečanom mimohodu,  nije  bilo konjanika ni konjskih zaprega. Razočarenje.

Taj svečani mimohod , koji je prikaz svega čime se Šokci Slavonci ponose, od prekrasnih, bogato ukrašenih nošnji, tambura i pjesme šokačke, prikaza raznih običaja, posebno mjesto su imali konji i ukrašena zaprežna kola.  

Konji su Šokcima Slavoncima veliki ponos, čast i ljubav prevelika. Čovjek i konj, od davnina imaju skladan suživot. Slavonskom seljaku je konj pomagao pri obradi zemlje i proizvodnji hrane, ali uz te radne konje, često bi imali i one, paradne. Ti paradni konji su bili samo za gizdu (ponos, diku), danas bi rekli:  „za šminku“, a iz čiste ljubavi prema njima.  

Organizacijski odbor  ovogodišnjih, 58. Vinkovačkih jeseni, odlučio je ne ići u rizik zbog „svinjske kuge“ i ne izlagati konje. I neka!  Ovom mudrom odlukom,  spriječena je mogućnost da nekome padne na pamet optužiti konje da su se na toj svečanosti zarazili, da  boluju i prenose tu famoznu  afričku svinjsku kugu, a  onda i njih pod tim izgovorom započne ubijati. Ovako su konji spašeni! Bravo!

Kako vidimo, sve te nebulozne novotarije, koje su nam nametnute ovih godina, trebaju  zvučati egzotično, pa smo nakon Istanbulske konvencije o zaštiti žena (pitam se što je sa zaštitom muških ili njima to ne treba?), Marakeškog sporazuma, koji nam je na mala vrata uveo  „legalnost“  ilegalnih upada stranih i vrlo agresivnih osoba, bez ikakvih dokumenata, u naše zemlje, mada autori tog nonsensa tvrde suprotno, sad smo dobili i afričku svinjsku kugu. 

Političara koji su „pali s Marsa“ imamo odavno i previše, pa to više ne predstavlja egzotiku, nego najobičniju banalnost.

Nakon pLandemijskog iskustva u ove zadnje dvije godine, pita se jedan moj poznanik ima li uopće svinja u Africi!?

Slavonija je, osobito,  u zadnja dva desetljeća, zapostavljena na sve moguće načine. Opustjela je. Starci onemoćali, a djeca otišla u daleke krajeve, gdje rade i razvijaju tuđe zemlje, dok njihova propada.

Sve je više praznih kuća i napuštenih gospodarstava. Danas se seoske kuće (s barem tri-četiri prostorije)  s jednom, češće i dvije gospodarske zgrade, okućnicom od najmanje 1500 metara kvadratnih, mogu kupiti  za dvadesetak tisuća eura!?! 

U hrvatskoj metropoli, trenutna cijena najma stana, dostigla je 15 eura po m2. To znači da podstanaru u trosobnom stanu treba tek malo više od godinu i pol da isplati na ime najamnine vrijednost jednog cijelog poljoprivrednog imanja. Eto, koliko je podcijenjena Slavonija, nekad žitnica i majka hraniteljica, ne samo Slavoncima, nego i mnogima koji su dolazili iz hrvatskih krajeva zapadne Hercegovine, Bosne, Like... U ta stara vremena, nije bilo isto, biti siromah u Hercegovini, na kršu ili u bogatoj i plodnoj Slavoniji. Ta zemlja crnica, zahtijeva puno truda, rada, muke i znoja, ali ona i daje. Nesebično daje svoje plodove. Pa čak, da i ne radiš ništa, samo pojedeš zrelu šljivu i baciš košticu ... do idućeg proljeća će na tom mjestu izrasti mladica, grančica šljivina. Takva je to zemlja. 

Državne vlasti, od 2000.-te, ponašaju se prema Slavoniji kao najgora maćeha prema neželjenom djetetu. Povremeno se  smjenjuju, garniture političara na vlasti, ali  to su zapravo samo dvije strane iste medalje. Što bi rekli stari ljudi: Sjaši Kurta, da uzjaši Murta.

Bliže se izbori i opet će, po tko zna koji put, krenuti  guske u maglu.

*Slavonijo, što si kome kriva!?

Kome smeta što tambura svira!?

Kom' su kriva tvoja polja ravna?

 Slavonijo, vjekovima slavna!

Kom' smetaju tvoji  običaji i rubine, pusti šlingeraji?

Kome smeta šuma starog hrasta?

Slavonijo kolijevko hrvatstva!

Ne daj,  Slavonijo da ti zamru njive!

Ne daj  da ti zatru tvoje dično ime!

Ne daj da odu s njiva tvoji ratari !

Čuvaj što nam ostaviše naši stari!

Tekst: Vinko Topalov Glazba: Aleksandar Homoky Aranžman: Aleksandar Homoky Izvođač(i): Stjepan JeršekŠtef i Džentelmeni Pjesma se nalazi na istoimenom albumu "Iz Požege s ljubavlju" (2013).

 ZDS!

Dawn Dawns