BIROKRACIJA-VLAST NAD ROBLJEM 4.dio
- Detalji
- Kategorija: Josip Žuvela
- Objavljeno: Četvrtak, 08 Prosinac 2016 19:05
Poštovani čitatelji glasila, zakoni i pravila (kodeksi) uistinu bivaju korisni, da poput materinjeg jezika usuglašavaju tehničku komunikaciju u zajednici koja je oplemenjena vještinama, mudrošću, znanjem i doprinosom. Svaki iole manji odmak od navedenoga, postupno vodi u sasvim druge smjerove a konačnica biva po volji Zloga.
Kada nastupa zlo, tada nastupaju neslobode. Najviše dostignuće slobode čovjekove, leži u najvišoj razini mudrosti oko poznavanja pojma neslobode. U ovome našem suvremenom društvu nismo poimali što je nesloboda do njezine pune realizacije, odnosno sve do onoga trena kada je konačno zasmetala ta težina okova i jarma. Što je čovjek umorniji, to teže ima se boriti sa lancima i jarmom. Zato treba na početku predvidjeti te lance i opirati se tome.
Ljude u našem okruženju koji na to upozoravaju smatraju čudacima, dok Hrvati i dalje ulaze u kredite. Sada se opet nanovo tvrdi i to još više nego prije, da se nikako ne može drugačije i prijekorom se gleda na ljude koji ukazuju protiv kredita jer ispada da ne razumiju situaciju ljudi koji ne mogu pratiti svoje obitelji po egzistenciji. Uostalom čitatelji dragi: živjeti bez kredita nije se niti pokušavalo. Čovjek Hrvat ,robovlasnik je sebi samom. Tlačiteljima ne trebaju niti vjerni plaćenički pomagači sa bičem. I tu su čak uspjeli uštedjeti. Hrvat kakvu odveć dugo ima plaću, prije volontira nego radi. A Hrvat kakav put opetovano bira, tada ujedno volontira kao robovlasnik nad samim sobom.
Tu su nastale dopunske zakonitosti po matrici stečenih misaonih obrazaca ljudi, što je razvidno po ovdje opisanom primjeru. Nešto nalik ustajaloj misaonoj matrici: šuti, radi, ne zamaraj se, ne žali se, odaberi to i to....što dokazano vodi u ovo svakodnevno bezidejno bezumlje, dok u nešto blažem slučaju ovo dovodi u jednoumlje, jednako u pripadajuću dijalektiku Zloga koji ne tolerira napredak jer želi zaustaviti čovjeka i podvrgnuti ga raznim „dubiozama“. Kolektivnim dubiozama!
Vjerojatno je da potpuni sastavak Istine leži u tome da i sami zakoni stvaraju monotoniju u svakodnevnici,naravno ako su postavljeni na tehničkoj a ne na čovjekovoj mudronosnoj razini. Tada su zakoni program (pro-pis) ili kodeks (codex-kodovi). Slikovito opisano kao programatori u perilici za ispiranje mozga.
Nadasve stoji činjenica kako je cilj ljude podvrgnuti izvršavanju obaveza a udaljavajući ih od slobode volje, da ne stignu činiti iz ljubavi već motorički što je odavno poznato. Sve se nešto govori o obavezama i u slobodno vrijeme su obaveze postale tema ako se već ne govori o „ženama i nogometu“.
U obiteljima se riječ „kredit“ spominje više od Boga, nažalost! Same obaveze, na svu žalost. Arhetip tih misaonih obrazaca seže u drevnost samih Hrvata,a posebice posljednjih stoljeće unatrag. U Hrvata se mnogo radilo bilo za gospodare, bilo za se…ali usprkos inteligenciji našega naroda,nije se mnogo mislilo i razmišljalo. Slijedilo se okolinu i običaje, nije se odstupalo od tih obrazaca. U suvremeno doba apstraktnoga apsurda,drevni se obrazac preslikao u psihološki okvir današnjeg čovjeka u današnjoj realnosti,bez obzira što plug i motiku ne vidimo,a tipkovnicu i tanke svijetleće „kvadrate“ ispred nosa vidimo. To je jedan opisani uzročno-posljedični model potiskivanja samoinicijativnosti i idejnosti, te nas to opet podvrgava služenju nametnutim ciljevima.
Naši životi su postali male babilonske kule,budući da svatko sebi gradi nekakav kult većega i proširivoga na što nas suvremeni mediji i marketing potiču. Kako što je nekada bilo uvriježeno mišljenje okoline o uspjehu pojedinca u selu, tako massmediji i marketing kreiraju suvremeni oblik javnog mnijenja po matrici naše drevnosti. Naši životi su sve veće „kule od karata“ koje se grade u visinu da bi bile krhkije i neotpornije na sve manji i slabiji vjetar! U trenu se sve ruši, a karte su zajmovi i razni drugi ugovori, projekti su majstora lažnoga sjaja!
Nekada su naši preci znali biti uzor drugima u selu po veličini imanja i brojnosti grla stoke, no kako su mnogi imali problema sa porokom kocke, to se i danas ima vidjeti u nešto drugačijem i od „sela“ modelu „prihvatljivoga“ ponašanja. Krediti i zajmovi! Numerički prikaz invazije na domove i imanja, samo što razlikom od drevnih osvajača Osmanlija, današnji je put mnogo gori.
Pošto smo sretni da smo ostali živi i zdravi jer kao „drugima je gore“,sustigla nas je poznata židovska kletva „imao pa nemao“, gdje imamo neporušene kuće, predane ili preuzete u bescjenje.
Samo moramo malo više sada paziti,jer će „novi osvajači“ koji već provode svoj „danak u krvi“(tur.Devshirme), početi se zanimati za naše mlade i sve mlađe djevojke za plan, čije se značenje već odavno podrazumijeva. Ta je faza zapravo odnedavno i započela!
Jer sve je tako napravljeno da čovjek ne živi ovdje i sada, već za neku izvjesnu lažnu nadu, te da ulaže sebe i svoje napore za „neko bolje sutra“ koje ili ne dođe ili bude suprotnost zamišljenome, a da prođu toliki dani i tolike godine u muci i naporima ali u praznini i praznom hodu(entropiji)! Postoje brojni primjeri za to, primjerice odabir vrste višega školovanja ili kojekakvih ulaganja. Nakraj zavlada konfuzija umjesto čovjekove zrelosti. Upravo zato tada čovjek radi velike greške i teže nalazi rješenja za te neke nastale nedoumice i probleme.
No bitno je da smo svi podvrgnuti jednoj tiraniji! Razlike postoje u mjerama mrkvi i batina. Mi se spotičemo jedni o druge, slabi smo i slabiji jedni pred drugima, veliki medvjedi nad nama protežu šape i surađuju među različitim stranama, dok se obični ljudi dijele po nekim šupljim stranama, pa i oko najmanje sitnice. Ali interesantno je da svi koriste jednake mimike i jednake fraze u ophođenju, a iznutra svi prazni i usamljeni! Kakvoga li samo čudesnog apsurda!
To je rezultat pohađanja medija koji ne pišu poradi služenju narodu već nečijem cilju. Da biste se u to uvjerili, slijedite jednostavan eksperiment. Pokušajte vidjeti koliko vam ti mediji odgovaraju na upite i e-mailove (ozbiljna korespondencija). Sve će vam to unaprijed reći...
Današnji život čovjeka pod mračnim je upravljanjima, koji dolazi u okvire poimanja zatvorskog sustava koji je po svojim kapacitetima ionako sve brojniji da tako birokratski sustavi primjerice SAD-a, veliki broj svoga stanovništva suptilno „filtrira“ takvim načinom, da mu naruše svijest i stabilnu nutrinu za kojom ionako čeznu. Da mu spriječe sposobnost traženja Boga i Istine,te da bude pojedinac utopljen u masi koja ga „štiti“ svojom „neotpornošću“. Kako je čovjeku od Iskona usađeno da se mjeri po drugim ljudima,tako se suvremeni čovjek mjeri po masi da ne bi bio „kažnjen“ na bilo kakav način. Masa čini masu. Generacija mase,stvara novu generaciju mase…sve unedogled..do najvišeg stupnja „savršenosti mase“. Ljudstvo se na Zemlji pretvori u skupinu koju lako kontrolira Nečastivi. Ta poznato je kako Lucifer manipulativnom silom drži svoje pale anđele,tako je pokušao i održati i one duše koje su dolaskom Otkupitelja dobile prilike za Milost, da se oslobode paklenih i vječnih muka…
Interesantno je kako porezne,sudske i ine vlasti doslovce u tančine pronađu i odrade svakog najmanjega podanika,dok sa druge strane podanici ne stignu regulirati niti krupna osnovna prava. Dakle „zatvorski sustav“ je u primjeni i sa „vanjske“ strane bodljikave žice! Bodljikava žica je ustvari zbir sotoninih kandži, dizajnirano po kandžama ptice(orla)-zmaja po slikovitom prikazu: krvožednoga-promatrača!
Zli promatrač regulira mjere ograde i žice u čovjekovom okolju,da ga lakše ulovi,istrijebi i podvrgne očaju budući da je mržnja na čovjeka-mržnja prema Bogu preko slabijega. Nešto kao osveta nad djecom koja su roditelju sve,i ne mogu se sami zaštititi pa postaju laki plijen koji teško pruža otpor.
Čovjeka se zato perfidnim putem nastoji od Boga odijeliti,međusobno ljude se nastoji podijeliti te ih u što većem broju krajnje oslabiti! Mnoge su stvari danas bitno odmaknute od održivog standarda, već se poimanje toga standarda proširilo do te mjere da će nam oduzimati sve od strane birokracije određene „viškove“(npr.m“ stanova ili kuća) i opet nas gomilati u minimalne okvire koje nam budu odredili!
Ako je taj slučaj bio zabilježen 1975 u Kambodži i drugdje, ne vidimo razlog u takvo što ne povjerovati. Trebamo se stati tome oduprijeti!
Nastavlja se….
AUTOR: Josip Žuvela
