Predrasude 1.dio

Pin It

PRVI DIO UVOD O PREDRASUDAMA

Poštovanim čitateljima, malih i velikih središta Lijepe Naše domovine! Ovim pisanim putovanjem, uvesti ćemo Vas u svijet predrasuda koji je jednako tako velik kao i sav ovaj Svijet, pošto su predrasude uzročno posljedični fenomen vezan za život čovjeka u ovome svijetu!

Etimološki gledano; sama riječ predrasude, predstavlja: prerano suditi, prejudicirati, prerano rasuditi odnosno rasuditi prije stvarne one prave spoznaje; o nekome iliti pak o nečemu. Tokom ovoga pisanja, zadržati ćemo se na opisu narodnoga kulturološkog fenomena vezanoga uz predrasude!

Čovjeku je zaista problematično biti okružen predrasudama jer kao takve, pravi su nakovanj koji služi kao potpora čekiću od strane udara političkih i inih upravljačkih snaga, koje su same po sebi distancirane od najširih slojeva ljudi. Puno su distanciranije nego što to čovjek ima poimati jer narodni predvodnici ne brinu o narodu već uspostavljaju ili održavaju nekakav prividan red nekih postavljenih obrazaca i odredaba, tek toliko da se ima opravdanje da nema kaosa.

U sveopćem kaosu sila razaranja ide u svim pravcima nepredvidljivoga redoslijeda, dok u lažnome redu nekome je i tada kaos, dok „red“ postoji među onima koji ubiru plodove tuđe muke, rada, izgubljene energije i raznih inih spoticanja. No i ta „plodna oranica“ koja hrani distancirane povlaštenike, sama po sebi obrađuje se dinamikom i gordijskim čvorom koji je zavezan, zbog silnih postojanih predrasuda među pukom!

Naravno da na predrasude imamo naići u svim segmentima života, pa i među onim najelitnijim grupacijama ljudi. Negdje je dinamičnost predrasuda izražena profinjenim nijansama, dok sa neke druge strane zida, vlada bespuće onih grubljih i prostijih inačica stvarnih predrasuda!

I lijevi i desni, mali i veliki , stari i mladi ljudi, u narodu sačinjavaju korpus koji nije niti u nekom segmentu života, izuzet iz procesa predrasuda iliti nekih inih „greški“ pri ophođenjima. Bilo li to pri komunikaciji, bilo to po svojim nekim odlukama ili pak po svojim gestama.

Fenomen predrasuda pod krajičkom oka ipak se može poistovjetiti sa kategorijom „imuniteta društva“ gdje se pod kapom vjekovne prošlosti, sve viđeno postavi pod lupu transparentnosti sa ciljem održanja zajednice, čuvajući je od neprijateljskih nasrtaja, čuvajući je od svake vrste uljeza koji rastaču zajednicu pa tako čuvajući zajednicu od kršenja normi koje su zadane u toj zajednici, a krše se od strane nekih pojedinaca ili manjih skupina u toj zajednici.

Mnogi okrivljuju Crkvu za postojanje predrasuda, ali ta konstatacija nije ni približno točna budući da predrasude postoje od samih prvih ljudi i od samih prvih naraštaja u ovome zemaljskom životu. Crkvu se primjerom može okriviti u ovome povijesnom vremenu , jer nedovoljno ili pak nikako ne objelodanjuje spoznaje i povijesne činjenice koje bi mogle izmiriti mnoge nesuglasice i nepravilne odnose u životu i svijetu ljudi.

Crkvu dakle možemo kritizirati tek za propuste oko predrasuda, no nikada za njihov nastanak. Nastanak predrasuda vezan je za prve komunikacijske i borbene okolnosti među ljudima.

Prilikom Pada (istočni grijeh) prvih ljudi u Edenskom vrtu, nastale su prve nesuglasice, prva okrivljavanja i prve svađe. Tada još nije ni bilo vjerskih zajednica, niti vrhovništava, niti vlasti. Tada je na zemlji koračao samo čovjek….jedino kao čovjek! Dakle, jesu li predrasude novost tek minulih vjekova kako bi mnogi „modernjaci“ pomislili !?

Od prvoga grijeha u Edenu, došlo je do prvih laži u stavu obrane od neželjenih i još nepoznatih posljedica. Strah od predrasuda jednako donosi strah i stavove obrane od posljedica, uključujući i one odveć iskustveno prepoznate posljedice. Dakle imamo smatrati da predrasude za sobom vode niti duhovne naravi koje se isprepliću u ovostranome materijalnome svijetu. Predrasude su najbolja alatka i nepresušan resurs za dominaciju nad dušama ljudi. Predrasude među ljudima, melem je za nečastive duhove!

Predrasude i etiketiranja nastaju iz logike straha od magijskoga (duhovnoga, razumu nedokučivoga) djelovanja što dokazuje strah od Zloga i nepovoljnosti što budu prepoznate kao pojave iz svijeta Zloga. Sva ta logičnost se reflektira i na ljudski razum i tijek rasuđivanja i raspoznavanja kvaliteta i osobina, prečesto ponaosob subjektivnim umjesto objektivnim stavovima! Tu se imaju uvrstiti stavovi zaštite od nepovoljne izvjesnosti, pa se prečesto odmjeravaju i etiketiraju novopridošli „kao neki“ uljezi. Tu se ubrajaju i oni pojedinci koji se nose sa nekim još neprepoznatim promjenama, bilo lošim ili pak i onim dobrim, a da nemaju prihvaćanja od strane svoje bliske okoline.

U ljudskoj zajednici vrlo se brzo ističu sve vrste različitosti. Komunikacija ljudi utemeljena je na različitostima. Predrasudama korijen leži u strahu, dok je neznanje hrana strahu. U neznanju nestaju narodi. Ukoliko se narodi ne brane znanjem i spoznajama o svojoj biti i svemu što ga okružuje, te ukoliko se u tom narodu ne iznjedri broj mislilaca što preduhitri manjkavosti, tada predrasude čine motoriku u kojoj se vožnja vodi „na minimumu“. A strahovi, jalnosti, nepovjerenja pa i same mržnje-vode prema maksimumu!

Kada gledamo Hrvatsku danas kroz ovu problematiku, i samim krajičkom oka vidimo da smo već duboko u gadnim nevoljama sa svime time! Promatrajući sa duhovne strane,općepoznato jest da se to veže za svijet Tame i duhove Tame! Koliko su ustvari vjernici upućeni što se događa, valja njih upitati. Jer događa se koliko god mi vikali ili šutjeli o tome. Koliko god mi sklapali ili pak prali ruke glede toga. Događa se! Kroz godine i svakoga dana-tonemo usred bezdana!

Od samoga je Postanka, čovječanstvo postalo „društvo laganja“ u službi dominacije i moći sa jedne strane, te u službi obrane i zaštite od posljedica sa druge strane. Uhodništvo i obavještajni sustavi,također u praiskonu vuču svoje korijene i oduvijek služe se slabostima,kompromitirajućim počinjelim djelima od strane pojedinaca i grupa itd. Naravno sve u službi nekog cilja moći i dominacije, no rijetko sloboda na način da se stvari koriste „istim sredstvima“.

Gotovo svi se ljudi boje prepada i napada na svoj osobni integritet po bilo kakvoj osnovi,pa je najbolje biti što objektivniji da se time ima lakše stati u obranu . No ljudski ego je satkan od složenosti duha,pa moramo naglasiti da je navedeno lako reći,ali znatno teže pak ostvariti. Svi ljudi strepe pred osudom od strane bližih ljudi i od strane okoline i autoriteta, da ne ostaju sami i na kraj svijeta odbačeni. Dobronamjerni istraživači istine i kreativci čista duha,pretežito budu ti koji ostaju sami u ovome izokrenutome svijetu laži,kao što je i Otkupitelj to bio osjetio da se ispuni kako je rečeno u Pismu jer je surogatna lažna stvarnost postala okrenuta protiv Istine i čovječnosti. Predrasude među ljudima , jedna su od glavnih dijalektika takove stvarnosti!

Oduvijek a posebice u današnje vrijeme,čovjek mora paziti kako će se izraziti da ne bi od druge strane bio ignoriran i odbačen. U taktu te tjeskobe mnogi ne znaju niti na čemu su zaista mogli pogriješiti. To se događa u društvu koje je povijesnim tegobama moreno a slobodu je imalo iza horizonta prošlosti u stoljetnim davninama. Iako postoji „sloboda govora“, ožiljci u kolektivnom nesvjesnom dalje postoje pa je lako podesno upravljati ovim dušama ljudi. Danas imamo kolokvijalni naziv „politička korektnost“ koji je moderni sinonim za (auto)cenzuru. Strah od predrasuda!

Današnje je doba već poodavno doba komunikacijskoga i medijskoga „mainstreama“, a sve skupine koje su okupljene oko nečega, u stvari su formacije u kojima se po dojmovima vanjštine, uvršteni pripadnici prepoznaju. Nerijetko su navedeni pripadnici „srodnici“ po prostornoj blizini i po nekim inim suptilnim značajkama. Svi koji su izvan tih tokova ili „drugačiji“ iliti „autsajderi“, običajno neprimijećeni ,neprihvaćeni a nekada odbačeni ili grubim tretirani. Ostatak narodnih masa, drži javnu paradigmu(mainstreama) u svojim određenim i manje-više prihvaćenim pojedinačnim različitostima. Izvan svega ovoga navedenoga, svijet malo ili nimalo ne postoji.

Ukoliko i ovaj današnji pojedinac odluči ne biti u podaničkom položaju prema prijetvornom i lažnom bezumlju okoline i autoriteta upravljanja, tada brzo biva u marginalnom,osiromašenom,odbačenom i nekom inom neugodnom položaju.

„Marginalci“ su pojedinci ili društvene skupine nerijetko i natprosječno inteligentne osobe, koje su životne okolnosti obilježile i učinile društveno nejednakima po šansama. Ostali ljudi u strahovima i kompromisima, izbjegava takav status , „sretni“ da nisu u njemu. Ovo naše političko i kulturalno društvo traži služenike i izvršenike, a nejednake (selektirane)informacije slijede unutar orbite povlaštenih po društvenom sloju iliti paradigmi društva. U nekoj grupaciji člana redovno navode da bude u toku sa ostalima, bilo to makar nesvjesno jer temeljeno je na iskonskim ljudskim potrebama opstanka i druženja. U modernom vremenu često to nazivamo „biti in“ gdje nerijetko moramo bezglavo slijediti za grupom, jer inače izvan toga ne postojimo i postajemo tretirani kao neshvaćeni ili otuđeni čudaci upitne osobne stabilnosti. Stariji članovi obitelji će nas nerijetko savjetovati sa uskladimo osobne stavove bliže većini. Tako je u Hrvata sve godinama isto i nepromjenjivo, lako je nama manipulirati i vjeruje se vođama i predvodnicima u narodu koji su uvijek upitna morala.

NASTAVLJA SE …

 

AUTOR: Josip Žuvela