Dawn Dawns: Zašto nisam pristaša preseljenja bleiburške komemoracije
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 18 Ožujak 2019 12:56
Zabrana mise na bleiburškom polju, još je jedan oblik ignoriranja partizanskih zločina, koja svjedoči o snazi antihrvatskog lobija i pokazuje svu slabost hrvatske politike. Ona je i pokušaj začetka zaborava hrvatske tragedije.
Čim je objavljena vijest da je Crkva u Austriji zabranila slavljenje svete mise na Bleiburgu, odmah je stiglo više prijedlog za preseljenje komemoracije na teritorij Hrvatske. Vjerujem da je većina prijedloga dana u najboljoj namjeri, ali se ne mogu složiti ni s jednim prijedlogom. Nimalo mi se ne sviđa takva ideja.
Hrvati su imali vrlo tešku i nesretnu povijest, imaju mnoge žrtve iz svih razdoblja svoga postojanja. Sve te žrtve zaslužuju spomen. Ipak, događaji iz svibnja 45. godine, nadilaze sve ostale po svojoj masovnosti. Na Bleiburgu je započet genocid nad Hrvatskim narodom i to mjesto će uvijek ostati simbol najmasovnijeg stradanja Hrvata u cijeloj njihovoj povijesti.
Danas se zna da je, počevši na tom mjestu, pa dalje, na Križnom putu, smrtno stradalo oko šesto tisuća Hrvata. Vjerojatno je brojka i veća, ali se konačan broj može otkriti samo iskapanjima, koja se uporno ne provode, kako bi se sačuvala komunistička krvoločna laž.
Ovo odavanje počasti hrvatskim žrtvama, traje već dugi niz godina, na dan 15. svibnja 1945., kada su hrvatski vojnici, na prijevaru položili oružje, nakon čega je, Jugoslavenska armija odmah započela vršiti pokolj nad njima i nad civilima kojih je bilo mnoštvo, jer je i narod bježao pred komunističkim krvolocima.
Ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, komunistička je partizanija, nastavila na marševima kroz Jugoslaviju, tjerajući ove nesretne ljude, ubijajući ih cijelim putem, od bleiburškog polja, kroz Sloveniju, Hrvatsku, pa sve do Niša. Ovaj genocid nad Hrvatima, poznat je pod nazivom Križni put.
Više Hrvata zajednički su kupili taj komad zemlje, kako bi osigurali da se na njihovom privatnom posjedu, pijetet prema najvećoj hrvatskoj nesreći, prouzročenoj britanskom predajom u ruke komunističkim zločincima, ogromnog broja Hrvata - nenaoružanih vojnika, ali i velikog broja civila, može trajno i nesmetano obilježavati.
Odmah se našlo više prijedloga za preseljenje održavanja ovog skupa s bleiburškog polja. Predloženo je više mjesta. Pristaše premiještanja skupa, složni su da bi se on trebao održavati negdje u Hrvatskoj.
Đapić bi komemoraciju preselio u Zagreb, a u Bleiburgu napravio muzej.
Dobra je inicijativa biskupa Mile Bogovića da se na Krbavskom polju izgradi Svehrvatski grob - Groblje mira, gdje bi bile pohranjene kosti svih hrvatskih žrtava II.svj. rata i poraća, razasutih po Hrvatskoj i Sloveniji. Hrvatske kosti trebaju počivati na hrvatskoj zemlji i zato ih moramo sve prenijeti u Hrvatsku.
Ipak, ne vidim da bi zbog toga trebalo odustati od komemoriranja na Bleiburgu, jer je to mjesto s posebnom simbolikom početka genocidnog stradavanja na stotine tisuća pripadnika hrvatskog naroda i zato u narodu ne može biti zaboravljeno.
Odmah nakon zabrane održavanja mise zadušnice na Bleiburgu, digla se „velika prašina“. Javili se političari. Neki se slažu sa zabranom, a neki ne.
Jandroković "žali" što je misa zabranjena.
Ministrica vanjskih poslova Burić izjavljuje da misu treba održati (tko bi rekao?).
Za SDP-ovog vođu Bernardića, komemoracija predstavlja zloporabu pijeteta prema žrtvama i veličanje nacističke i fašističke ideologije. Od Bere ništa novo, niti iznenađujuće.
Crvena Dalija, snajka jugovička, odmah je živnula. Ona je, sasvim očekivano, „iznimno zadovoljna obrazloženjem Katoličke Crkve u Koruškoj zbog čega neće dopustiti održavanje mise na Bleiburgu.“ Oreškovićka drži da je Austrija „ovime završila obračun sa svim revizionistima i nostalgičarima za najvećom sramotom hrvatske povijesti – ustašama i NDH.“ Tako govori osoba s ambicijama da postane hrvatska predsjednica!?!?
Čuo se odmah i Sovin huk. Neizostavni Šeks, odmah je poručio da će ići na komemoraciju bila misa ili ne.
Zabranu služenje mise podržava SDSS, koji je Plenkovićev partner u vlasti, Boris Milošević predsjednik saborskog Kluba zastupnika Samostalne srpske demokratske stranke također, kao i Furio Radin, koji kaže:“Sabor bi trebao biti pokrovitelj jedne manifestacije koja se temelji na sjećanju, a ne na ideologiji“?!
Njemu je ideologija više od pola milijuna pobijenih hrvatskih žrtava?!?! Zapravo, njih je upravo ideologija pobila i to ona, koju on sam i danas zastupa.
Bruna Esih je dobro primijetila da Bleiburg, kao hrvatski simbol žrtve, patnje i prešućene tragedije, za neke druge predstavlja smrtni strah od bleiburških žrtava. Jasno je da nečista savjest uvijek uzrokuje strah.
Zlatko Hasanbegović smatra da iza zabrane stoji upravo Andrej Plenković. Čini se sasvim logično da onome tko koalira sa SDSS-om, sigurno nije interes okupljanje na Bleiburgu. Pupovac ne podržava niti pobjedničku proslavu Oluje, a kamo li ovakvu manifestaciju.
Plenković mu je odmah odgovorio da laže, tvrdeći da upravo on spada među krivce za ovu zabranu (?). Naravno, Plenkiju se u stavu i mišljenju, odmah pridružio njegov vjerni rušitelj referenduma Kušćević.
Neki misle da je ovo s misom zapravo dogovoreni partijski igrokaz, pa će se „veliki domoljubi“ u HDZ-u ipak „uspjeti izboriti“ za održavanje mise na Bleiburgu, što će im silno podići, toliko potreban rejting pred izbore za EU parlament.
Moja malenkost se protivi bilo kakvom premiještanju ovog, već odavno tradicionalnog skupa iz sasvim određenih razloga.
Ne mogu se oteti dojmu da dio prijedloga premiještanja bleiburške komemoracije na neko od predloženih mjesta u RH, ima potpuno iste namjere i isti očekivani efekt, kao i ondašnje premještanje Dana državnosti s 30. svibnja na dan, koji većina Hrvata nije upamtila ni do danas, pa se taj dan „izgubio“ u datumima. On je premještanjem izblijedio toliko da je od velikog praznika s ogromnim nacionalnim nabojem, postao nešto nejasno, pa je dobrim dijelom prestalo njegovo emocionalno značenje u hrvatskom puku.
Očito je takva bila namjera, pa je cilj postignut u potpunosti, a sad, po istom obrascu, treba preseliti odavanje poštovanja bleiburškim žrtvama.
Premiještanjem komemoracije s Bleiburga na neko mjesto u RH, postiglo bi se da ova manifestacija ostane u zemlji i bude manje vidljiva europi i svijetu.
To je osobito važno krivcima i njihovim nasljednicima genetskim, moralnim i ideološkim, jer Bleiburško krvoproliće predstavlja najveću tragediju hrvatskog naroda u cijeloj povijesti i zapravo je genocid, ravan po svom opsegu i tragičnosti, onome koji se u 2. svj ratu provodio nad Židovima.
Mnogo je Hrvata u čijoj se, užoj ili široj obitelji, može naći barem jedna bleiburška žrtva, a ima i onih kojima je, u tom pokolju nastradala gotovo sva rodbina. Sve je to sotonsko djelo krvave petokrake, koja ovoj vlasti „nije sporna“, ali joj je sporan svaki znak hrvatskog otpora takvom genocidu, posebice pozdrav i poklič ZDS.
Svi koji se protive obilježavanju bleiburške tragedije, ujedno su i protivnici otvaranja arhiva. Je li to slučajno tako?! Ne, nema tu slučajnosti. Oni zapravo time nastoje prikriti istinu kako ne bi bili otkriveni izvršitelji tih masovnih zločina, koji su njihovi krvni i/ili ideološki predci.
Tragedija genocida je započela na tom mjestu, pa neka komemoriranje žrtava tamo i ostane. Bleiburg je prva postaja Križnog puta i ima posebnu simboliku, pa od njega ne treba odustati.
A što bi trebalo? Možda i sam spomenik dignuti i preseliti?! Tako bi se izgubila autentičnost samog mjesta pokolja i započelo s brisanjem sjećanja na komunistički genocid nad Hrvatima.
Recept je već provjeren pri promjeni datuma proslave Dana državnosti i potvrđeno je da dobro funkcionira.
Dok se Hrvatima uporno sve zabranjuje, pa i odavanje pijeteta svojim žrtvama, njihovi koljači su već rehabilitirani, priznati i poznati u svijetu. Oni čak imaju i svoje obožavatelje i sljedbenike , kao što je onaj momak, od jučer planetarno poznati Australac, koji je na Novom Zelandu, krenuo s četničkom pjesmom i automatskom puškom. Kako je dotični, inspiriran četničkim melosom i ideologijom, završio svoj pohod, kao udarnu vijest, prenijeli su svi svjetski mediji.
Dawn Dawns
