Dawn Dawns: Što li je čovjek bez identiteta nego isprazna ljuštura!?!
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 25 Siječanj 2023 13:01
Naiđem nedavno na društvenoj mreži ponosnu objavu nekakve sličice s kratki tekstom, prethodno ju je objavio (Yu)ndex:
„Ovo sam ja. Čovjek.
Mene boli ku*ac gdje je tko bio '91.
Je*e mi se za nacionalnu tradiciju.
(osim bakinih kolača)
Ja nisam ni bjel, ni crn, ni gay,
Ni hetero , ni ustaša, ni četnik ...
Ja sam čovjek kojem je pun ku'ac primtivizma i maloumnosti
Budi kao ja.
Budi čovjek.
A onda budi što god želiš ...“
U nekoliko riječi, s tom sličicom, dobro, čak odlično se predstavio čovjek bez ikakva identiteta. Ovo ne može biti čovjek, nego tek nekakav čovječuljak. Doslovno, čovjek bez identiteta! Takav je samo ljuštura, izvanjski oblik, a u svojoj unutrašnjosti nosi ogromnu prazninu, koju očajnički nastoji ispuniti, ali uvijek krivim, pogrešnim sadržajima. Jadan li je i bijedan, a nesvjestan svog stanja.
Navodno mu je „pun ku'ac primitivizma i maloumnosti“ , a upravo se tim načinom javno obraća svima.
Baš ga briga gdje je tko bio '91.,ali ga to ipak žulja, jer ... zašto bi to uopće spominjao, ako ga, kako kaže „boli ku**c“. Možda se boji da netko sazna gdje je zaista bio.
Oni, koji su te legendarne '91., hrabro stali na branik Domovine, ne ustručavaju se to reći, a danas ih, za razliku od ovog lika, boli srce, a ne futrolica za pišanje.
Daljnjim nabrajanjem da nije ovo, ni ono ... itd, samo pokazuje svoju ispraznost. Kaže da nije bijel, ni crn, ne znamo je li možda žut ha ha, o tome se nije izjasnio. Blesavo, sasvim blesavo! Ja spadam u bijelce i ne sramim se to izreći. Nemam ništa protiv drugih boja, ali moja je bijela.
Kaže da nije ni ustaša, ni četnik, pa se pitam je li možda domobran ili partizan hahahahaha ...
Je*e mu se za nacionalnu tradiciju, očito zato jer je NEMA. Jedino mu se sviđaju bakini kolači, pa se pitam, po kakvim receptima je baka pekla, ako ne po tradicionalnim. Nije joj valjda svratio nekakav vremenski putnik i donio najnovije recepte s kućnim zrikavcima i brašnjarskicrvima, koji upravo postaju hit sastojak u ovoj sotonjarskoj EUniji.
Čovjek bez identiteta ne zna što bi u sebe stavio, niti kako bi se točno opisao. On govori što nije, ali nikako ne spominje ŠTO JE!!! On zapravo ne zna što je on! U tome je sva njegova tragedija! On je nesretnik bez ikakva identiteta. Zato on stalno ponavlja: nisam ovo, nisam ono ... baš me briga ... . Njegov karakter i osobnost nisu determinirani ničim. On je glatko, mekano tijesto koje lako mijese razne svjetske organizacije i oblikuju ga prema svojim potrebama, a on, nesretnik, nesvjestan svega, misleći da je sretan što dobije prihode za život, koje inače, u svojoj nesposobnosti i inertnosti, ne bi mogao, niti bio sposoban zaraditi.
Tko je ono rekao:“Nećete imati ništa i bit ćete sretni“ !?!Upravo ovakvi su prvi i najbolji primjeri ove jezive ideje. Oni zaista nemaju ništa, makar ih određene organizacije plaćaju za aktivizam koji izvode prema njihovim željama i potrebama. Nema mozga, nema mišljenja i razmišljanja, nema svog porijekla i tradicije, NIČEGA što ga čini jedinstvenim, posebnim čovjekom, kakav bi svaki čovjek na svijetu trebao biti. A on ... nesvjestan svega, misli kako je sretan. Jadno, previše jadno!!
Ja volim svoje!!! Najviše na svijetu!
Najvolim i prevolim svu tradiciju naroda kojem pripadam, koju dobro poznajem od malih nogu kroz odrastanje.Koju njegujem i brižno čuvam u svom srcu, u sjećanjima, pričajući i prepričavajući mnoge stvari, mnoge detalje iz odrastanja i života moga, a koji su jednaki svim pripadnicima moje lokalne zajednice, pa i šire.
To moje najveće blago prenosim na svoju djecu, pričom, djelima ... Mi dobro znamo tko smo, ne zaboravljamo našu tradiciju, kojom se dičimo i koju ponosno i nježno čuvamo kao kap vode na dlanu.
Kad mi, nastojeći se narugati, kažu da je Bećarac „seljačka“ pjesma, ja im radosno potvrdim da se ta seoska pjesma, pjevala oduvijek u selu mog odrastanja i okolici, a pjeva se i danas posvuda. Usput ih, s ponosom, podsjetim da je upravo UNESCO, tu našu pjesmu i po svemu osobiti glazbeni izričaj, uvrstio u svoju zbirku svjetske kulturne baštine, i baš takvu je zaštitio kao neprocjenjivo kulturno blago! Na to im se smrkne, a ja blistam!!!
Govore da „nitko napredan ne ide u crkvu slušat popove, nego samo „primitivci“. Ja im kažem da mi niti nemamo popove, nego svećenike, a svaki od njih je završio barem tri puta više škole nego što su ti „kritičari“ sami uspjeli u svojoj lijenosti i bezidejnosti , ne baveći se ničim ...
Ovih dana mnogi bezmudani, pljuju i kritiziraju hrvatske muževe, koji se ne srame javno kleknuti na glavnim gradskim trgovima i izmoliti Zdravu Mariju i Očenaš.
Neki se godinama hvale kako je u rat išla samo sirotinja, a bilo je normalno da oni, tzv. elita, u to vrijeme idu u Brisel, Beč, Minhen ... Takvima „ova država“ ne valja, a upravo su oni sami to nevaljalo u državi. Oni su nesvjesni da ne može država, bilo koja i kakva god bila, „ne valjati“, jer ne valjati može samo vlast!! Zato države postojano stoje, a trule vlasti propadaju i mijenjaju se.
Jedna od najmodernijih pljuvačina je ona po hrvatskom sportu, posebice po izuzetno, svjetski uspješnoj nogometnoj reprezentaciji. Otprilike ide ovako: Vi glupani slavite one koji su puni para!!!! Što te pare ne podijele s vama ili sa svima (valjda i s njima) !?!
Takvim likovima je oduvijek bio problem što „netko ima“, a nikako nije bio problem što „neki nemaju“. Ako je čovjek svojim trudom i sposobnošću zaradio, koliko god, neka mu bude, ne vidim tu nikakav problem. Zašto bi takav, vrijedan i sposoban dijelio svoju zaradu s lijenim i nesposobnim, koji pola dana sjedi na kauču pred televizorom, kuka kako ništa ne valja u državi, osobito država sama, a drugu polovinu dana u birtiji žica tko će mu platit piće.
Neki od takvih su se dobro snašli u kojekakvim udrugama i NVO (NGO) organizacijama, pa im stričekseroš, pardon, tipfeler, treba„O“, plaća njihov aktivizam protiv vlastite države.
Upravo to, pljuvanje po vlastitoj državi, mnogima je jedini izvor prihoda.
Takvima kratko i jasno odgovorim na njihov žal za ogromnom zaradom naših nogometnih reprezentativaca. U par riječi: „Što nisi i ti toliko trenirao cijelog života, postao vrhunski sportaš, pa bi sad imao isto što i oni!!“
Ehhh... to jako teško pada lijenim ušima, neslušljivo im je i bježe. Zašto bi se oni trudili kad mogu dobiti besplatno uzdržavanje bez napora. Trebaju samo redovito pljuvati po zemlju u kojoj su rođeni i u kojoj žive. Nekad su se takvi nazivali izrodima, a danas su cijenjeni aktivisti!?
Slučajno (ili ne) moj krug najboljih prijatelja su oni, koji bi radije skromno živjeli, ako treba, bili gladni, nego gazili i pljuvali po svojoj domovini. Radije bi preživljavali, nego se sramno prodali.
*
Tuđe poštujem. To smo do malena naučili u našim obiteljima.
I tuđe ljude poštujem ako oni poštuju moje, kao što ja poštujem njihovo.
Svatko govori o svojoj kulturi iz koje je izrastao, i to ne samo riječima, nego još puno bolje i više svojim ponašanjem i stavovima tijekom cijelog života, a ne pomodnim, šupljim izrekama, u određenim prilikama i razdobljima, kad to zahtijeva od njih nekakav aktivizam ili trenutna „in“ moda.
Volim svoje!!! Pre...pre ...volim!
Srce mi je veliko zbog svakog, i najmanjeg djelića moje tradicije, jer to je tradicija mog naroda iz kojeg potječem. Taj, moj narod ima časno ime, jezik, veliku i časnu povijest, predivne i raznolike kulturne vrijednosti koje čuva i njeguje kroz stoljeća ... Svim time se ponosim. Jako! Jako!
Ja sam čovjek s potpunim identitetom, dobro znam tko sam, što sam, što su mi vrijednosti, a što ne. Nisam ljuštura. U meni živi sva tradicija mog naroda. Ponosim se time! Ponosim se svim naraštajima roda svoga!
Čast mi je što pripadam dobrom narodu, koji je, iako malobrojan uspio, u svjetskim razmjerima dokazati da je veliki, jako veliki u duhu i u svim mogućim postignućima. Kroz cijelu našu povijest, imali smo inventivne i mudre hrvatske glave, koje su svojim postignućima i izumima zadužile cijeli svijet. Imali smo i hrabre ratnike, kojim se svijet divio, pa su i sami neprijatelji kroz povijest, nakon dugotrajnih i teških borbi s Hrvatima, ostajali zadivljeni hrvatskim junaštvom i odavali počast poginulim ratnicima.
Svaki hrvat je ratnik u srcu, makar to i ne znao, jer ratniku njemu čuči, tinja, kao ostavština od predaka, to je u genima, to se izbrisati ne može.
Bože, dragi, kako se ponosim svojim hrvatskim porijeklom i svojim narodom!
*
No, da se vratim tom jadnom uratku, koji mi je bio predložak za temu.
Previše jadna je poruka na kraju podebljanim tekstom označena: Budi kao ja. Budi čovjek.
Ha ha haha.. kakve je to inverzija, kakve li zablude!!!
Zatim slijedi zadnja poruka: A onda budi što god želiš ... ????
Nekako se ne mogu oteti dojmu da je to, danas vrlo moderna transrodna poruka.
Prava poruka bi bila upravo suprotna: „Budi čovjek! NE budi kao ja!„
Ja ću još dodati k tome:
I budi uvijek ZDS!
Dawn Dawns
