Birokracija - vlast nad robljem 13.dio
- Detalji
- Kategorija: Josip Žuvela
- Objavljeno: Utorak, 14 Ožujak 2017 19:04
Poštovani čitatelji glasila, kada se u birokratskome bespuću pojavi sintagma „abeceda demokracije“ koja predstavlja neku novu samozvanu političku stranku iliti opciju,tada nam je po zakonima neurolingvistike(NLP-a) zaista dano do znanja da smo još uvijek na početku ili na „nuli“. Bez obzira tko je i sa kakvim nakanama idejni začetnik „abeceda demokracije“,svakako ima nam nešto iskreno za reći.
Demokracija je tzv. „vladavina naroda“ koja poput djece glavinja nejasnim ciljevima i povodi se za većinom i traži nekoga odrješitoga pastira koji će ih voditi arkadijskim proplancima i pašnjacima…
U poretku lažne nade, birokrati služe kao umiljati psići koji ovce drže na okupu,budući da su ovce dovedene na taj nivo svijesti da imaju mogućnosti biranja svoga psa goniča koji ne treba da laje i da ih goni, već pogledom na njegovi prisutnost,svi stoje zadovoljni i mirni… Psi goniči ovčjeg stada, dobivaju biskvite od pastira ili gospodara kome je taj pastir samo najamni radnik!
Ovo se savršeno uklapa u opise „snoviđenja 2013“ (članak o „birokraciji“ 7-dio)gdje se mase klanjaju onome brončanome Kipu koji je u tome snoviđenju potanko i opisan sa pripadajućom naravi.
Kao autor ovoga članka i doživioc „snoviđenja 2013“,pitam se ima li itko od vjernika sa sigurnošću odrediti kojemu su to „bogu“ oni bliskiji. Ne govorimo ovdje o slabostima,grijesima i sitnim porocima koliko o sklonosti vezivanju za ideologije,narodne vođe(kult ličnosti),grupe, „domoljubne“ stranke i koješta drugo! Očito je sigurno da u svojim odabranicima,pojedinci i grupe poistovjećuju svoj identitet. Zato pored svega toga, nikakvi dijalozi niti razmatranja cjelokupne stvarnosti,niti ne postoje. Uglavnom uskogrudnost!
Birokracija zaista određuje putanje stvarnosti jer ona ili „koči“ ili „propušta“,po primjeru kako svjedočimo kod gradskih vlasti i kod svih ostalih vlasti. No jesmo li sigurni da su stupovi birokracije jedini koji stvaraju sjene ili kroz pukotine propuštaju svjetlo onoliko koliko propuštaju!? Tko drži te stupove ako ne zemljina masa,a zemljina masa-to smo mi! Tako da nas birokracija automatski pobjeđuje,ni manje nit više nego isključivo-„našim snagama“!
Eto primjera!
Pjevač ne dolazi na pozornicu ako nema publike…no ukoliko ne valja publika pjevač se ili pokunjeno(rezignirano) ili časno povlači sa pozornice. Ako publika odziva sa ovacijama,tada pjevač ima znatno više energije i motivacije za ostati. Ukoliko ne valja pjevač,tada bi mu zviždali i psovali sa gledališta.
Jednako vrijedi za birokraciju. U birokraciji stoji najorganiziranija grupacija koja se međusobno drži pomoću interesa ili straha. U širokim narodnim masama nema odveć one prave i istinske ljubavi do li one egzistencijalne „pro-forma“ ljubavi(to je politička korektnost)…što birokraciji daje elana! I to bi dakle moglo još dulje potrajati prema svemu sudeći što imamo danas. Samo problem je što je do dna septičke jame bliži put negoli kada smo bili na njenom plićem nivou!
A to je dijalektika koja proizlazi iz Pakla. Nije problem kada se počini neki teški grijeh,koliko kada se ostaje u njemu! Ovo potonje je problem. Ukoliko nešto krene ka lošem ili nevaljalom, ne treba koračati naprijed u tome…
Imamo jedan golemi problem. A što ako nam se ukaže prilika za neko objektivno vodstvo koje na neki osebujan(dosada neprepoznat) način,pokušava ustanoviti boljitak i motivaciju kvalitativnih narodnih snaga,a narod to ne bude kadar prepoznati budući da je hrvat navikao očekivati rezultate kao golove na nogometnim utakmicama. Kada nogometna momčad pobijedi, u narodu slava a kada momčad ne pobijedi onda beznađe. Ima li uopće prostora za neki novi put!?
Po autoru ovoga članka,postoje dvije konstante viđenja populističke stvarnosti. Jedna u pravcu superlativa, a druga u pravcu „manjeg zla“. Fenomenologija izbora „manjih zala“ modeliralo je vještačku „diktaturu manjeg zla“ kojoj je uzročna posljedičnost u ishodištu čovjekove pa samim tim i narodne psihologije!
Bez obzira kako je u drugim narodima, Hrvati i dalje odmjeravaju bivše i sadašnje garniture u situacijama kada su upravo izabrani gori od onih loših tek minulih sa glavne pozornice. Razumljivo je kako ne možemo naći idealnoga političara među ponuđenim,ali stalno i iznova imamo iste samo već postarjele ljude! Jao ga se tražiteljima slobode od ljudi ili tobože od ubojica ljudi! Hrvati imaju jako lakomislenu i lošu duhovnost upravo po tome. Gotovo nitko se ne obraća niti susreće sa mladim naraštajima. Njih se vječito smatra naivnima i nezrelima o životu. Mlade se ne proučava pa samim time ih se ne podučava. O tome vode brigu drugi koji u zavođenju mladih vide interesa. Pa realno je očekivati da će hrvatski mladi ljudi biti ustupljeni Sotoni na pravo kada su ih se stariji sugrađani odrekli. Uredu je i pohvalno je što su mnogi stariji za svoju djecu dali posljednji dinar i koricu kruha,ali drevna biblijska glasi“ ne živi čovjek samo o kruhu“….
Laži i privilegije drskih,povlaštenih i izabranih su za njih uspjele i ostvarene želje jer je to društvo (ne)svjesno usvojilo kao prihvatljivo ponašanje gdje su idealisti naivci. Jer tko biva idealist i tko vjeruje u dobro, taj „ne zna što je život“ jer takva pravila u životu nigdje ne postoje, rekli bi mnogi..Znači da su ljudi lopovima jednaki.Kao Stari Rim i suvremene arene. Dokaz imamo naći u izborima..
I onda odnekud ispada kako politika i mediji truju našu mladež. Upravljački gledano,to biva uvelike točno, no kada dobronamjernici u redovima puka ne mogu učiniti niti ono malo, i kada većina puka ponavlja strategiju pogrešaka na izborima u svojoj nekritičnosti,tada vlast biva ili sve manje odgovorna za nastali metež,ili biva jednaka kao i sam narod. Drevna kineska poslovica glasi „svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje..“
U najvišim predstavništvima vlasti,vlada žargon i govor vrlo blizak narodnom govoru. Pa zaista, naši su se političari i poltroni približili narodu više nego što mislimo. Narod jednostavno misli kako su političari sve udaljeniji od naroda koji ih je izabrao. Da, onoliko koliko mi od svojih najbližih susjeda. Sve oko nas vrlo je indikativno i međuovisno.
Nastavlja se…
Josip Žuvela
