Tvrdio je tako, i nekada i nedavno, naš Zoki. Pa mu je, tako počesto, jezik bio brži od pameti. Dok pametni, obrazovani ljudi i svjedoci onoga vremena, s one istočne strane, pamte i tvrde suprotno (citirano zbog vjerodostojnosti u izvornoj verziji).
Add a comment
U redu! Pobijedio je. Čestitamo pobjedniku! Ali, koji je to Milanović pobijedio??? Ovaj koji je, nakon pobjede, održao pobjednički korektan govor ili onaj koji je četiri promašene godine bio SLUČAJNI hrvatski predsjednik Vlade. Ili onaj koji je između Tuđmana i Tita, izabrao Tita.
Add a comment
Sa jednom činjenicom se moramo pomiriti. Da balansiramo na lijevoj trepavici dok nam na desnoj visi titina slika i usput pjevamo:“Po šumama i gorama…”, za “progresivce” ćemo i dalje biti USTAŠE. Najgora moguća stvar koju možemo napraviti, je pravdati se. A mi uporno baš to činimo. KOME I ZAŠTO?
Add a comment
Drugi susret s Franjom Zukom
Sredinom srpnja 1943. čovjek elegantno obučen u civilno odjelo s pismom preporuke došao je u Ured za novačenje u Petrinji. Stožerni narednik Knežić poslao ga je u drugu sobu k poručniku Šibaliću.
Add a comment
Jednog lijepog svibanjskog dana u 15:05, javiše nam tužnu vijest. KREPO TITO! Stade sve, od vlakova do utakmica. Cijela juga suze roni pa čak i Hercegovina. Ali od sreće. Malo po malo, sve dođe na svoje. Raspade se umjetna tvorevina i sve puče kao mjehur od sapuna. JER SVE JE BILA LAŽ! “Bratstvo i jedinstvo” je bila krilatica za srpsku dominaciju nad svima ostalima. A nas i Albance su posebno mrzili. Patološki.
Add a comment