Mario Filipi: Kad gori crkva, to je znak upozorenja
- Detalji
- Kategorija: Mario Filipi
- Objavljeno: Subota, 20 Travanj 2019 19:10
Tada Isusa obavijeste da je Pilat dao smaknuti neke Galilejce dok su prinosili žrtve u jeruzalemskome Hramu.
2 'Mislite li da su ti Galilejci koji su nastradali bili veći grešnici od ostalih Galilejaca?
3 Nipošto! Kažem vam, i vi ćete tako izginuti ako se ne obratite!
4 A ona osamnaestorica na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih? Jesu li oni bili grešniji od svih stanovnika Jeruzalema?
5 Nipošto. Kažem vam, svi ćete tako izginuti ako se ne obratite.' (Luka 13)
Kada nam je nešto zagonetno i ne možemo dokučiti uzrok, najbolje je pitati Isusa. On ima svaki odgovor.
Danas cijeli svijet raspravlja o požaru katedrale Naše Gospe (Notre Dame) u Parizu. Neki nariču nad propašću umjetnina, drugi žale za propalim prihodom od turizma, treći se užasavaju da gori simbol katoličke vjere.
Mnogi bi rado doznali je li katedrala namjerno zapaljena i tko je to učinio, je li između 12 radnika na obnovi crkve jedan bio “Juda”. Drugima je čudno kako da nitko nije reagirao na prvi požarni alarm kada se je vatra mogla lako ugasiti, pa čak ni kasnije neko vrijeme nitko nije gasio.
Na žalost, požar znamenite katedrale budi sotonu koji spava u svojim slugama, pa su se neki naslađivali kako “crkva najljepše svijetli kad gori”. Moramo se suočiti sa činjenicom da takvih ima i u našem narodu.
Svećenici svih razina uključujući i samog papu izražavaju šokiranost, bol, tugu, suosjećanje s francuskim vjernicima. To je jako plemenito, ali nitko se nije upitao koji je stvarni uzrok tog dramatičnog događaja.
Drukčije od ostalih reagirao je jedan medij u Srbiji, koji je uništenje katedrale proglasio Božjom kaznom. Na te riječi mnogi su skočili kao opareni smatrajući to govorom mržnje.
Istina je da su to riječi izrečene grubo balkanski, neprimjerene trenutku u kojem su napisane. Istina je također da su Srbi posljednji koji bi trebali bilo kome držati lekcije o “Božjoj kazni” ako se sjetimo kako je njihova vojska sustavno uništavala crkve koje su im se našle pri ruci tako da im po mogućnosti izbrišu svaki trag da su ikada postojale.
Ali te riječi, makar grube i netaktične, ipak navode na razmišljanje. Mi vjernici vjerujemo da je Bog svemoguć. Budući da je tako, on je mogao požar spriječiti. Pa ipak, nije spriječio uništenje jedne od najvećih i najljepših građevina posvećenih nebeskoj Majci Mariji.
Je li dakle Bog zločest pa nam je napravio pakost? Kao vjernici znamo da je Bog utjelovljenje dobra i blagosti. Dakle nikako ne može biti zločest.
Mnogi zaboravljaju još jednu činjenicu. U tako golemom požaru nitko nije poginuo. Jedini teže ozlijeđeni je jedan vatrogasac koji čini se nije u životnoj opasnosti.
Kao što mi vjernici vjerujemo, Bog je milosrdan. I na tom požaru je pokazao svoje milosrđe tako da nije dopustio da pogine ni jedno njegovo dijete.
Zato umjesto ljutnje prema srbijanskom mediju koji priča o ”Božjoj kazni” trebamo taj medij demantirati logikom. A logično je pitanje: ”Što mislite, ima li Bog razloga biti zadovoljan sa svojom Crkvom onakvom kakva je danas?”
A Crkva nisu zgrade niti samo svećenici. Crkva smo svi mi, nas milijarda i nekoliko stotina milijuna širom svijeta. A kakvi smo mi? Ubijamo se međusobno zbog zlata, dijamanata, nafte, vode, novca, oholosti ili slijepe mržnje.
Trujemo se međusobno hranom, vodom, medikamentima, cjepivom, zračenjima, drogom, cigaretama i alkoholom. Čak i “dobri vjernici” posvađani su sa svojim najbližima zbog nekretnina, nasljedstva, politike i sto drugih razloga.
Jedni druge tjeramo u dužničko robstvo, otimamo djecu i mlade djevojke zbog pedofilije i seksualnog robstva, ubijamo nerođenu djecu i reklamiramo istospolne veze kao nešto dobro i poželjno. Jedni pohlepno grabe sav novac svijeta sebi da bi drugi umirali od gladi ne osjećajući pri tome ni malo suosjećanja ili grižnje savjesti.
Sve to čine ljudi raznih vjera, a među njima i katolici. Čak i sam papa se ponosno slika s homoseksualcima, zagovara dolazak što većeg broja muslimana u Europu, ne priznaje Međugorje, četnike pita za mišljenje o hrvatskom pravedniku.
Kako bi dakle Bog mogao biti zadovoljan s takvom Crkvom? Što On dakle čini? Upozorava nas da hodamo krivim stazama i zove nas da se vratimo kući. Požar u Parizu ipak nije kazna nego upozorenje. Bog je krenuo s upozorenjima od Pariza za koji zna cijeli svijet pa ga se najbolje vidi. Da je izgorjela zagrebačka katedrala nitko ju ne bi ni spomenuo, kao ni 120 crkava koje su prije tri desetljeća uništili Srbi.
Jesu li dakle Francuzi najveći grešnici jer su u katedralu u neka vremena puštali golu prostitutku ili obnažene feministkinje u težnji za što lakšim ubijanjem vlastite djece? Jesmo li mi Hrvati ili neki drugi narodi bolji?
Odgovor nam daje sam Isus preko evangelista Luke s početka ovog teksta. Nipošto nismo bolji od Francuza. Svi smo se udaljili od Isusa koji nas odavno zove natrag, a mi se ne odazivamo. Ako se ne vratimo Stvoritelju, mnogo će toga gorjeti posvuda. Zato u ovo vrijeme kada se pripremamo slaviti uskrsnuće Gospodinovo više od kruha potrebno nam je kajanje, samokritika i odluka da se sa bespuća vratimo na Isusovu stazu.
Zbog toga nam je sada manje važno žaliti za uništenim umjetničkim djelima ili ljutiti se na srbijanske medije koji nesmotreno koriste krivu riječ. Važno je pogledati u nutrinu svakoga od nas samih ponaosob, ustanoviti što nije dobro i obnoviti dobre odnose s Bogom i ljudima. Tako će spaljeni Notre Dame donijeti dobre duhovne, a onda i materijalne plodove.
A zgradu crkve ćemo obnoviti. To će zapravo biti najlakši posao.
Mario Filipi
