Marginalni politički ološ bi nam 'naređivao' kako ćemo se pozdravljati
- Detalji
- Kategorija: Mario Filipi
- Objavljeno: Utorak, 29 Kolovoz 2017 18:03
Marginalni ološ koji na izborima ne može dostignuti 1% glasova a svoju državu uništava gdje god stigne, domogao se je vlasti tako što je po tko zna koji put dospio u položaj jezičca na vagi koji odlučuje čija će biti ona sudbonosna 76. saborska ruka u zraku. Kao što znamo, kada je Plenković odlučio riješiti se vječito zbunjene i neodlučne ćuprije, prigrlio je još goru sotonu – četnikoida Pupovca i nazovitalijana Radina zajedno s krhotinama raspadnutog HNS-a.
Mislio je da će tako kupiti vrijeme i skupiti još neke bodove iz ekonomske sfere kako bi ojačan mogao dobiti slijedeće izbore.
Međutim, Pupovac, kao i ostali mrzitelji Hrvatske, suočio se je sa snažnim usponom turističke sezone, kao i s rastom izvoza i BDP-a. Tako ode sanak pusti da će jadna Hrvatska zaglaviti poput Grčke u ponoru dospjelih dugova i provaliji „Agrokora“, te tako pokorno uletjeti u zagrljaj „komšija“ koji jedva čekaju da „ustaške pare“ još jednom spasu njihovu ekonomski propalu državu.
Videći da SDP tone polako ali sigurno a raspadnuti HNS više ne predstavlja ništa, shvatio je da će uskoro i sam postati samo još jedan u nizu „popušenih“ sitnih političara kojega će poput opuška otplaviti bujica vremena u neki sporedni kanal da tamo trune. Budući da nije glup, odlučio je svoju propast još malo odgoditi, pa je u „odlučni teški boj“ krenuo odmah nakon sezone spaljivanja Hrvatske koja nije postigla željeni rezultat. Nitko nije poginuo i gotovo nema izgorjelih kuća. Mudro je šutio dok je gorio gotovo cijeli Jadran sa zaleđem uključujući i njegove Ceranje. Kada je vidio da ni rekordno spaljivanje nije bitno naškodilo turističkoj sezoni, morao je hitno iskoristiti to malo vremena koliko će još taj patuljak biti „jezičac“ koji odlučuje, iako je najmanji.
Koliko mu se silno žuri i koliko je nervozan vidi se iz toga što je u „boj“ krenuo nedjeljom kada bi se svatko normalan trebao odmarati. U kaubojskom stilu objavio je svoju prijetnju da je „vrijeme isteklo“, „svi krediti su potrošeni“ i tome slično. Naravno, četnikoidni marginalac koji još vuče prljave tragove iz velikosrpske agresije, kao i „mutež“ s novcima za srpsku manjinu, bi ni manje ni više nego „naređivao“ Hrvatima kako će se pozdravljati. Ne samo to nego bi i prekrajao povijesne zastave hrvatskih postrojbi iz Domovinskog rata, jer kad bi proveo svoju nakanu, u svim mimohodima bi zastasva HOS-a morala biti „izrezbarena“ ili bi veterani HOS-a bili izbačeni iz mimohoda, a možda čak i iz povijesti.
Iako nije otvoreno rekao, ali očito je da iza prijetnje mora stajati „pištolj“. Ovaj put mu je najjači „metak“ izlazak iz vladajuće većine, pa onda nema tih sudbonosnih 76. Prijetnja je vrlo lukava i realna. Bez njegove prljave ruke nema izglasavanja ni jednog zakona, dakle ni Zakona o pravima hrvatskih branitelja.
Još gore od toga, bez njega i njegovih pajdaša ne može se donijeti ni jedan zakon osim ako je po njegovoj mjeri. Na šahovnici su sada figure postavljene tako da završnica mora biti oštra.
Plenkoviću se pruža izbor. Ako „legne“ pred Pupovca i ispuni mu „želju vruću“, dobiva mir do kraja mandata, ali onda za sva vremena gubi povjerenje domoljubne Hrvatske, dakle onih koji su ga izabrali. Time i on odlazi u „popušene“. Ako međutim odbije patuljkov zahtjev, prisiljava ga da pokaže ima li doista petlju izići iz vlade i time izazvati nove izbore. Ako tako učini, ulazi u rizik novih izbora, odgađaju se neki zakoni uključujući i onaj o braniteljima, potrošiti će nešto novca za izbore, ali time i vraća poljuljani ugled među državotvornim Hrvatima, a takvi su ga i doveli na vlast.
Pupovac također ima dvije mogućnosti. Budući da je već ušao u „klinč“, ne može ponovo postati „miroljubiv“, nego mora igrati „va banque“ (sve ili ništa). Ako mu uspije blef i Plenković „popuši“ njegovu prijetnju, osigurava si produžetak prividne moći nakon kojega zajedno odlaze u smeće. Ako mu ne uspije, može biti ljigav i popustiti što je manje vjerojatno ili izići iz vladajuće većine. No u tom slučaju mora se suočiti s neizvjesnošću novih izbora koji mu prijete da čak više ne bude „alfa Srbin“, jer je i mnogim Srbima pun kufer tog muljatora.
U cijeli taj kaos oko pozdrava „Za dom spremni“ umiješala se je neizravno Srpska pravoslavna crkva obilježivši „slučajno“ baš u vrijeme Pupovčeve hajke na „Za dom spremni“ neku 700. sbljetnicu „srpskog manastira Krupa kod Obrovca. Međutim, koliko je to još jedan lukavi srpski trik o „vekovnom boravku Srba u Hrvatskoj govori jedan srpski izvor.
„Boris Graljuk iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Banja Luci, istraživao je manastir Krupu. Svoja istraživanja je objavio u Arheološkom pregledu za 1986, na srpskom i engleskom jeziku, a u njemu je izneo tumačenje da je Krupa oduvek bila rimokatolički manastir, koji su pravoslavni Srbi preuzeli u XIX stoleću“.
Ima još jedna dimenzija ove osjetljive situacije. Brutalni napad na pozdrav „Za dom spremni“ koji je bio široko prihvaćen među braniteljima 1991. godine zapravo je udarac „u trbuh“ HDZ-a u kojemu ima mnogo hrvatskih branitelja ili njihove djece. Ispunjavajući zahtjeve Pupovca Plenković bi riskirao rascjep ili barem jako osipanje svoje stranke ili čak vlastiti pad sa čela stranke.
Za sada je najmudrije ono što sada radi – šuti i ne javlja se dok pupovci „harlauču“. No kroz neko vrijeme i on će morati progovoriti, ali u tom govoru ne će biti puno prostora za komprimise.
Mario Filipi
