Vrhunac ljudske gluposti: 'Ustaški stroj za drobljenje kostiju' i 'Ubijanje kalorijama'
- Detalji
- Kategorija: Mario Filipi
- Objavljeno: Srijeda, 20 Lipanj 2018 13:08
Jedan je „historičar“ vaskolikoj svjetskoj javnosti nedavno otkrio „senzacionalno otkriće“. Ustaše su u Jasenovcu uklonili 700.000 leševa tako da su specijalnim njemačkim strojem drobili ljudske kosti, a ljude su ubijali „slabom prehranom“. Lik je doista genijalniji od Münchausena. Ljudskoj gluposti stvarno nema kraja.
Specijalni stroj za drobljenje ljudskih kostiju bio je dovezen iz Njemačke, a od praha ljudskih kostiju nastala je žuta zemlja koje ima mnogo u Jasenovcu! Dakle ljudske kosti nakon što se samelju postaju žute! Za to bi zlatnokamenčić trebao dobiti Nobelovu nagradu i to za kemiju. Ali što će ustašama "specijalni stroj" kad ljudske kosti može zdrobiti svaka drobilica kamena. Ali da bi ljudske kosti bile "podobne za drobljenje", dakle suhe, treba proći barem pet godina, a toliko vremena ustaše nisu imali. A morali su imati stroj za guljenje kože i mesa s tih kostiju, jer inače bi im koža i "suho meso" zapinjala. Inače u mom vrtu ima obilje "žute zemlje". Sigurno su ustaše i u Samoboru imali jedan takav stroj.
Glede kalorija, ustaše su bili doista genijalni kad su robijašima brojili kalorije. Ali takvim "kalorisanjem" ne bi ubili niti njih 10, jer je Staljin u Sibiru davao ljudima samo pola kg kruha dnevno i "kipjatok" (vruću vodu"), pa ipak nitko nije umro od gladi, nego od drugih uzroka. Ako su ih kanili ubijati, nisu ih uopće trebali hraniti, kao što su 1945. činili partizani.
Dakle glupost do gluposti. Zlatnokamenćić je zapravo napravio ono što je najmanje htio. Priznao je da je istina probila barijeru i da su zato svi moderni "krojači" novog svjetskog poretka u panici pa nesposobnim agentićima kao što je ovaj daju u ruke slamčice kojima se te izmišljotine ne mogu spasiti, nego se proboju istine dodaje još i doza crnog humora. Potomci zlikovaca sada postaju još i bijedni "humoristi".
Tko god od "gazda" je zlatnokamenčiću dao instrukcije da baljezga te nebuloze, gadno je zaj... ne samo njega nego i sebe. Sada se najbolje vidi koliko je istinita stara latinska poslovica: Si tacuisses, philosophus mansisses - da si šutio, ispao bi filozof, u slobodnom prijevodu, da si šutio, nitko ne bi znao koliko si glup. Ali za zlatnokamenčića ionako nitko nikada ne bi pomislio da je pametan.
A budući da je uhvaćen u laži da su ustaše njegovog djeda bacili u jamu "Jadovno" zapravo Šaranovu jamu na Velebitu u kojoj nema nikakvih kostiju, vrijedi druga poslovica: "Koga se jednom uhvati u laži, ne vjeruje mu se ni kad istinu govori". No možda ovaj lik govori istinu. Možda su ustaše na Velebitu imali specijalan njemački stroj za pretvaranje ljudskih kostiju u kamenje i granje, jer kamenja i granja ima mnogo na dnu Šaranove jame.
Ima još jedna zanimljivost u vezi s tim likom. On svoje postojanje zahvaljuje jednom ustaši. Naime, ustaški časnik Marijan Mane Bilović izdao je njegovoj baki Lei i budućem ocu Slavku koji je tada imao 14 godina i njegovom bratu Danijelu propusnicu za izlazak iz NDH. Smilovao se je majci i djeci. Ali "djeci" nije bilo na kraj pameti živjeti u talijanskoj zoni, nego su pobjegli u partizane.
No zapravo Slavko nije bio ni u partizanima, nego kod nekog seljaka koji ga je skrivao cijeli rat u svojoj štali. Nakon rata postao je otac ovog mračnjaka koji sada izmišlja "ustaške strojeve". A djed Ivo je zaglavio u partizanima. Jesu li ga ubili četnici ili sami partizani vjerojatno netko zna, ali nije za javnost. Za javnost, ustaše su ga na Velebitu specijalnim strojem pretvorili u kamen i zatim bacili u Šaranovu jamu.
Dakle jedan ustaški časnik i jedan obični mali čovjek izložili su svoj život spašavajući Židove i tako ovom liku omogućili da se - rodi. A on im "zahvaljuje" tako što "pljuje" po njima i to na vrlo glup način. A jesu li taj ustaša i onaj seljak postali pravednici među narodima, imate pravo tri puta pogađati.
Sve u svemu, ovo je tragikomičan kraj partizanskih mitova koji na opće iznenađenje na kraju uslijed vlastite gluposti umiru od - smijeha.
Mario Filipi
