Još jedan primjer tko su bili ti 'ustaški zločinci'
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 06 Siječanj 2017 19:04
Kako se vidi iz ovoga što se svakodnevno događa u Hrvatskoj, za jugoslavenstvom zaražene mrzitelje svega što je hrvatsko te absurdne obtužbe protiv hrvatskog naroda su neizbrisivi dio njihovog đavolskog evanđelja. Za Titine “antifašiste”, koji su nad hrvatskim narodom počinili strašan zločin genocida, za njihove potomke, sinove i unuke oznaša, udbaša i partijaša koji su danas na kormilu ove naše jadne države ustaštvo je postalo njihov slogan mržnje protiv hrvatskih branitelja.
- Dragi roditelji prije nego Vam što pišem primite liep pzdrav od mene.
Sada Vas molim da se pobrinete za domovnicu jer nam to treba.
Reko nam je kapetan da će dobiti plaću 800 dinara na mjesec oni roditelji od kojih je sin u vojski, a doma je moral roditelje uzdržavat ako nema više braće.
Sad nas ima, ali su ovi još mali. Ako bude ikako moguće ja ću se pobrinuti za to. Oni koji imaju žene dobit će 20 dinara na dan za ženu i ako imaju djece 9 dinara na svako dijete na dan.
Pišite mi kako je kod Vas i šta ima novoga. Ovdje je već počela žetva.
Ruži (sestri nap. a.) nisam pisao jer je rekla da ide prvoga proć pa joj ne znam adresu.
Sada Vas još jednom pozdravljam i pozdravite mi sve moje prijatelje.
Ustaša Martinek Josip. Adresa: 7. satnija, real. gimn., Hrvatska Mitrovica.
List sam poslao 2 dana kasnije nego sam pisao jer nisam mogao dobiti marke.
Pišite mi odmah. Šaljem Vam 50 dinara.
Ovo je pismo koje je 7. srpnja 1941. svojim roditeljima u Rasinju kod Koprivnice poslao rođeni ujak moje supruge Vesne.
Ne znam je li to neka vrsta sudbine, ali pismo je pisano baš na dan moga rođenja.
Pismo (orginal) je nasliedila moja supruga poslie smrti njezinih roditelja.
Josip je cielo vrieme rata proveo u borbama protiv velikosrbijanskih četnika i Titinih četniko-partizana.
Kao i tisuće drugih, na prevaru od Engleza razoružanih hrvatskih branitelja, pao je negdje u Titinim kolonama smrti na Križnom putu hrvatskoga naroda.
Kako se iz ovoga pisma vidi, odmah po proglašenju Nezavisne Države Hrvatske Josip Martinek je, kao i tisuće drugih mladih Hrvata koji su u to vrieme bili na odsluženju vojne obveze u ondašnjoj “jugoslovenskoj” (velikosrbijanskoj) vojsci, odmah dragovoljno stupio u obranu svoje mlade države - u redove ustaške vojnice.
Iz ovoga pisma također se vid da su, kao i 1991., u prvim mjesecima poslie uzpostave Nezavisne Države Hrvatske rabljeni jugoslavenski dinari - sve dok nije izrađen hrvatski novac - Kuna.
Zašto je ovo tako važno napomenuti?
Zato što jugo-komunistički i zionističko-boljševički “antifašisti” već više od 75 godina tumače da Nezavisna Država Hrvatska uobće nije bila država, a još manje država hrvatskog naroda, nego da je to bila nekakva nacistička marioneta.
Pa ako je to tako, zašto u njoj umjesto hrvatske kune nije rabljena njemačka marka, kao što je napr. slučaj s današnjom “državom” Bosnom i Hercegovinom i nekim drugim umjetnim tvorevinama?
Kako je jedna “tuđa marioneta” mogla imati sve, baš sve, atribute jedne slobodne suverene države; svoje jasno određene granice, svoj novac, svoju vojsku, svoje redarstvo, svoj parlament itd. itd. ?
Kako je država, koja “nije bila država” mogla u vrieme najžešćih ratnih sukoba u najvećem svietskom sukobu u poviesti mogla biti priznata od niza država uključivši i one neutrane, koje nisu bile ni na jednoj zaraćenoj strani, poput Švicarske?
Još važnije je pitanje kako je moguće da je netko kao mladi Josip Martinek bio zločinac, samo zato što je, kao i tisuće njegovih vršnjaka, dragovoljno stupio u obranu svoje domovine od velikosrbijanskog i jugoboljševičkog agresora?
Ali bez obzira na sve to, za današnje “antifašiste” u Hrvatskoj svi su oni čitavo vrieme rata nisu ništa drugo radili nego po raznim Jasenovcima, Gradiškama i Jadovnima klali tisuće i tisuće Srba, Cigana i Židova dnevno.
Za svakoga zdravog čovjeka jasno je da su se takve luđačke bezsmislice mogle izleći samo u bjesnoćom zaraženim glavama najnižeg taloga u bačvi balkanskog smeća.
Ali, kako se vidi iz ovoga što se svakodnevno događa u Hrvatskoj, za jugoslavenstvom zaražene mrzitelje svega što je hrvatsko te absurdne obtužbe protiv hrvatskog naroda su neizbrisivi dio njihovog đavolskog evanđelja.
Za Titine “antifašiste”, koji su nad hrvatskim narodom počinili strašan zločin genocida, za njihove potomke, sinove i unuke oznaša, udbaša i partijaša koji su danas na kormilu ove naše jadne države ustaštvo je postalo njihov slogan mržnje protiv hrvatskih branitelja.
Nu što svakome treba biti jasno jest da je Hrvatska je 1945. godine izgubila rat ne porazom na bojnom polju od strane bilo koga, a najmanje od Titinih odrpanih tifusara, nego silom tadašnjih prilika.
Ova današnja Hrvatska je u svim bitkama i konačno u operaciji “Oluja”, ne silom prilika, nego vitežkom borbom svojih branitelja, pobjedila agresora, jugoslavensku komunističku armiju i srbske četnike, ali nažalost, nije joj dozvoljeno da se odmah poslie toga obračuna s domaćim izdajnicima - jugokomunističkom bandom i pritajenim četnicima.
Do toga za hrvatski narod kobnog promašaja došlo je zahvaljujući ondašnjim najvišim političarima, koji nešto radi nedostatka političke oštroumnosti, nešto radi radi svoje jugokomunističke prošlosti nisu bili u stanju (lili nisu htjeli) shvatiti da se jugokomunisti, orjunaši, oznaši i udbaši, kao ni njihovi potomci i četnički ortaci nikada neće pomiriti s propašću njihove Jugoslavije, a još manje s postojanjem bilo kakve uistinu hrvatske države u kojoj će vladati samo Bog i hrvatski narod.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
