Ima li ijedan narod na svietu sličan nama Hrvatima ?
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 10 Veljača 2017 19:03
Fućka se nama za vas i vašu lustraciju!
Uzprkos svemu tome, kao nigdje drugdje na ovom svietu, u toj našoj(?) današnjoj geografskoj državi opet vladaju sinovi i unuci onih oni koji je već više od 100 godina pokušavaju izbrisati s lica zemlje. Danas umjesto krvnika poput Grge Angjelinovića, Pupovčevih četničkih predaka i Titinih komunističkih krvnika, koji su nad hrvatskim narodom izvršili strahovite zločine genocida, sada vladaju njihovi sinovi i unuci.
U knjizi ‘Hrvati i Srbi - dva stara različita naroda’ poviestničar pok. fra Dominik Mandić naveo je niz razlika između ova dva naroda, počevši od njihovog etničkog postanka pa kroz njihov podpuno zaseban razvoj sve do današnjih dana.
Za onoga tko nije mentalno bolestan, sliep, gluh ili u podpunosti pokvaren ova poviestna istina danas je suvišna ili, kako bi Englezi rekli - redundant.
Da bi se uočilo te goleme razlike ne samo izmeđuHrvata nije potrebno vraćati se u davniju prošlost. Dosta je pogledati samo na ovo što se u Hrvatskoj i Srbiji događa u zadnjih 75 godina.
Od njihova postabka, a poglavito od dana kada je, poslie 500 godina nepostojanja srbske države, odlukom Berlinskog kongresa 1878. godine unutar Otomanskog carstva stvorena kneževina Srbija pa sve do ove današnje puno veće, na tuđe prostore proširene Srbije, u njoj i na svim prostorima “gde su srpski grobovi” postoje samo nacionalni (mitomanski) Srbi.
Iako mnogi od njih, poglavito oni malo učeniji, vrlo dobro znaju da je sva njihova prošlost (istorija) utemeljena na izmišljotinama njihovih prošlih (i sadašnjih) patoloških lažljivaca oni u tu svoju kvazi-poviest čvrsto vjeruju i na njoj temelje sve svoje vjerske i nacionalne vriednosti.
Na temelju tih načela, bez obzira na različita politička gledišta, svi Srbi su nacionalni Srbi. Drugih nema.
Naprotiv, u Hrvatskoj uz one nacionalne (domoljubne) postoje i druge vrste Hrvata, ili bolje reći anti-Hrvata, izdajnika koji se pred očima čitavog svieta ne libe otvoreno raditi na uništenju naroda kojem, barem po naslieđu, pripadaju. To su danas većinom pro-komunistički i pro-jugoslavenski, javni i tajni, “antifašisti”, regionalci, te razni “manjinci”; pro-četnički Srbi, talijanaši, Romi itd.
O da, i ovi što ne pripadaju “manincima” danas se zovu Hrvatima. Ali samo u geografskom smislu, jer to moraju biti radi ničega drugog, nego za to što žive ( i uživaju) u Hrvatskoj. Sudeći po ovome što se u Hrvatskoj događa od 2000te godine, tih “geografskih hrvata” u Hrvatskoj ima puno više nego onih koji su Hrvati za to što Hrvatsku smatraju svojom jedinom Domovinom.
Što je smatraju neotuđivom postojbinom svojih predaka u čiju obranu su stotine i stotine tisuća njih u svim prošlim ratovima, a naročito u ova dva posliednja, dragovoljno stupili, položili svoje živote ili dali dio svoga tiela, svoje krvi i svoga zdravlja.
U Srbiji, u Hrvatskoj, u BiH, na Kosovu i gdje god se i jedan od njih nalazi, nema niti jednog geografskog Srbina. Svi su oni zadrti srbski nacionalisti. Iako i kod njih u svim gore navedenim državama postoji broj raznih stranaka nitko nije čuo da je ijedna od njih u bilo kojem pogledu protusrbska. Sve one su ne samo izričito srbske, nego velikosrbske.
Uzprkos svemu tome, kao nigdje drugdje na ovom svietu, u toj našoj(?) današnjoj geografskoj državi opet vladaju sinovi i unuci onih oni koji je već više od 100 godina pokušavaju izbrisati s lica zemlje.
Danas umjesto krvnika poput Grge Angjelinovića, Pupovčevih četničkih predaka i Titinih komunističkih krvnika, koji su nad hrvatskim narodom izvršili strahovite zločine genocida, sada vladaju njihovi sinovi i unuci.
Ovi zlikovci vladaju na isti način kako su prije njih vladali njihovi roditelji i otvoreno bez ikakve bojazni svakodnevno trljaju sol u još otvorene rane hrvatskoga naroda.
SAMO OBĆOM REVOLUCIJOM U HRVATSKOJ ĆE SE DOĆI DO LUSTRACIJE JUGOKOMUNISTIČKIH ZLOČINA
U nedavnom interviewu na ‘Bujici’ slušam izlaganje vodećih ljudi udruge ‘Macelj1945.’ dr Stjepana Bačića i g. Damira Borovčaka o ‘neprocesuiranju’ (eufemizam za zataškavanje) komunističkih poslieratnog komunističkog zločina genocida nad hrvatskim narodom.
Ne mogu opisati gnjev koji sam osjetio dok sam slušao svjedočanstva preživjelih svjedoka i gledao one hrpe kostiju više od tisuću nevinih žrtava (što nije ni 10% žrtava ubijenih u Maceljskoj šumi).
A kada je voditelj emisije na ekran stavio nedavni verbalni dvoboj u “hrvatskom” Saboru u vezi s zataškavenjem tih zločina između častne Hrvatice Brune Esih i jednog od korumpiranih licemjera i lažljivca s udbaškom njuškom, Dinka Cvitana, smučilo mi se od gađenja.
Dr. Bačić i g. Borovčak opisuju kako je Mesić, zaštitio oznaša Stjepana Hršaka, jednoga od glavnih izvršitelja zločina u Maceljskoj šumi, koji je iz niz ostalih svojom zločinačkom rukom ubio i dvadeset i jednog svećenika, jer je on, po njegovim riečima, bio antifašist.
Znajući kakav je stvor taj kreten, nije ovdje, ni nigdje drugdje potrebno reći ništa drugo, nego to da je on davno trebao zamastiti konopac. A to bi se sigurno dogodilo da je ova Hrvatska ijedan dan od svoga postanka bila pravna država.
U svakoj debati spominje se i Komisija za iztraživanje komunističkih zločina, koja bila osnovana 1992. godine da bi “naredbom odozgo” nakon svega nekoliko mjeseci rada, nakon izkopavanja onih 1.130 kostura u Macelju, bila ukinuta.
Tko je zaustavio daljnji rad Komisije nije potrebno pitati kad se zna da su tada među glavnim drmatorima u Hrvatskoj bili Hršakovi kolege, oznaški ubojice Josip Manolić, Josip Boljkovac i njihov mezimac Stipe Mesić.
Ali, tada je predsjednik države bio Franjo Tuđman, koji je u ono vrieme imao mnogo veću moć nego što danas ima Kolinda Grabar Kitarović, pa se postavlja pitanje zašto se on, bez ijedne rieči odpora, s time pomirio?
Znam, neki će reći da je on to učinio iz bojazni da bi došlo do pobune tih udbaša u njegovoj vladi, ali kada su oni, poslie pokušaja puča 1994., oni uklonjeni i kada smo već imali jaku vojsku i vrlo jak represivni aparat zašto on nije naredio re-instalaciju Komisije?
Neki će ovo shvatiti kao napad na pok. dr. Tuđmana nu to mi uobće nije namjera i zahvalan sam mu za sva dobra djela koja je učinio, ali, kako je on sam više put rekao, svakome onako i onoliko koliko je zaslužio.
U drugoj ‘Bujici’ u kojoj su gosti prof. Josip Jurčević i gđa. Zorica Gregurić, vodi se razprava o kriminalu u tzv. HAVC-u na čelu s jugokriminalcem H. Hribarom.
Prof. Jurčević i g. Gregurić govore podpunu istinu i sve dokumentima podkriepljuju, ali kada je Bujanec u tijeku programa spomenuo da je dr Hasanbegović dok je bio ministar kulture htio u HAVC-u i drugdje napraviti red ali da je bio spriječen od onih u vrhu HDZ-a, Jurčević odmah stupa u njihovu obranu i priča kako to nije točno, te kako Plenković i Stier rade dobar posao.
Pa ako je to tako, neka mi odgovori za što su desetci notornih antihrvatskih tipova poput Cvitana, Obuljenke i drugih idalje na visokim pozicijama u njihovoj vladi?
Za što su “diplomati” poput Ive Goldsteina, Joška Pare i dalje na na dužnosti na koju su ih, na savjet “savjetnika” Slavka Goldsteina, postavili Zoran Milanović i Vesna Pusić?
Biti će za to što smatraju da ovi “antifašisti” još nisu završili svoj posao “u borbi protiv fašizacije u Hrvatskoj”.
Neka nam kaže što se to promjenilo odkada su vlast preuzeli ovi HDZ-ovski dezerteri Domovinskog rata od onih SDP-ovskih dezertera?
Svi komunistički operativci: Ivo Goldstein, Joško Paro, Dinko Cvitan i niz drugih antihrvatskih tipova koje su na te vrlo važne pozicije postavili Milanović i Pusićka i dalje ostaju na svojim pozicijama.
Za šefa glavnog i najvažnijeg medija ‘HRT’, poslie odlazka okorjelog jugokomuniste Radmana, postavljen je novi, ništa manji jugokomunist.
U (ne)hrvatskom Saboru glavnu rieč idalje vode morbidne komunističke nakaze poput Nenada Stazića, Pusićke, Bauka, Grbina, Lalovca i drugih.
Zasjedanju Sabora ponekad predsjeda četnička dama iz stranke koja je izgubila na izborima, a čupavi balavci i sitni kriminalci stalno izazivaju nerede. Je li se i to uračunava u “dobar posao”?
Da, pod jakim pritiskom dragovoljačkih braniteljskih i niza drugih domoljubnih udruga, vlada je počela govoriti o potrebi lustracije komunističkih zločina, ali to čini zaobilaznim putem. Plenković to zove “potrebom suočavanja s prošlošću”. Petrov, koji je lustraciju komunističkog genocida do sada zvao lovom na vještice, sada tobože traži otvaranje komunističkih arhiva.
Kojih arhiva? Onih koji su ostali poslie odpreme u Beograd, koje su “povjesničari” Goldstein senior i junior i njima slični dobro prorešetali?
Zar oni zbilja misle da je čitav hrvatski narod lud?
Jedini autentični arhivi jugokomunističkog genocida koji se moraju početi odkrivati leže u Jazovki, Hudoj jami, Macelju i drugih 1.700 masovnih grobnica diljem Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i tko zna koliko još diljem Vojvodine i Srbije.
To su arhivi koje se mora otvoriti, a ne one ostatke nekakvih komunističkih papirina, koji su kao i sve njihovo, najobičnije krivitvorine.
Na moje govore o potrebi brze, i neodgodive akcije u odkrivanju ovih zločina genocida i procesuiranja još živih počinitelja kao i onih koji na bilo koji način koče njihovo razotkrivanje neki su mi znali reći da je to jedan proces koji će uzet vremena. Oni zaboravljaju da su taj proces već završle svi drugi narodi, samo mi Hrvati čekamo već evo više od 70 godina na početak tog “procesa”.
Mnogi se kada govore o lustraciji jugokomunističkog genocida nad hrvatskim narodom pozivaju na EU rezoluciju #1481, kao da su odredbe te rezolucije same po sebi dostatne da se lustracija izvrši.
Nisam do sada čuo da je, osim Marijane Petir, itko od “naših” predstavnika u EU parlamentu ikada spomenuo jugokomunističke zločine i da Hrvatskom vladaju njihovi sinovi i unuci.
To je morao učiniti jedan stranac, Englez Nigel Farage.
Našoj vrloj oportunistici Ruži Tomašić koja, ako se sjećate, nije željela surađivati sa ljudima iz Čiste stranke prava jer su rabili pozdrav Za dom spremni, promienila ili razbila već nekoliko “desnih” strančica”, važnije je bilo pred tim parlamentom govoriti o problemima s prodajom marelica tovarišu Putinu, s malim ribolovom i drugim gluparijama koje nemaju veze sa stvarnim problemima s kojima je ova današnja Hrvatska suočena od svoga postanka.
Ali, izgleda da su to za neke naše ljude ‘male srvari’, pa se Ruža nedavno “ujedinila” sa strankom Akcija za bolju Hrvatsku. Ne mogu zamisliti što je te naše dobre ljude ponukalo da stupe u taj ‘Pact of self-destruction’ osim možda to da im do sada nije pošlo za rukom da se sami unište.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
