E pur si muove!
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 21 Srpanj 2017 19:00
Karlo Starčević, predsjednik HSP-a i gradonačelnik Gospića
Otac Domovine dr. Ante Starčević jednom je rekao da Ličana ima samo dvie vrste - onih sasvim dobrih i onih sasvim loših. ‘Koji je dobar taj je uistinu dobar, a koji ne valja taj baš za ništa ne valja’
Kao i u svim drugim gradovima i županijama u novoj hrvatskoj državi, od tzv. slobodnih izbora 1990. godine pa sve do nedavnih lokalnih izbora u Ličko-senjskoj županiji, posebno u Gospiću, vladao je sustav ‘sjaši Kurta da uzjaši Murta’.
Od samoga početka, posebno poslie pobjede u operaciji Oluja, grupica ‘profesionalnih’ ličkih političara u glave naroda ove županije na sve moguće načine je pokušavala, i u velikoj mjeri uspjela, usaditi argumente da je HDZ stranka koja je u ratu porazila okupatora i oslobodila Hrvatsku i da zato svi trebaju glasovati za njezine predstavnike, bez obzira na njihov stil domoljublja, karakter, poštenje, administrativne, političke i druge sposobnosti.
Iako su to vrlo dobro znali, nitko od tih vajnih političara nije nikada pred narodom spomenuo da se hrvatski branitelji, kojih velika većina nisu bili u članstvu HDZ-a, nisu četiri godine borilii i ginuli za HDZ, niti za bilo koju stranku, nego za obranu svoje domovine od srbo-četničke agresije. Da su među najhrabrijim braniteljima bili i dragovoljci HOS-a, većinom sinovi i unuci palih hrvatskih branitelja, ustaša i domobrana. Po završetku rata na vlast u županiji i samom Gospiću dolaze ljudi čije je domoljublje svodilo na vjernost i poslušnost svojim vođama u vrhu HDZ-a, bez obzira na to što su većina njih za bili vodeće ličnosti i za vrieme Titovine. Oni će za idućih dvadesetak godina međusobno mienjati poziciju župana za poziciju gradonačelnika, gradonačelnika za župana, zastupnika u Saboru za župana i tako redom.
Dakako, sustav ‘sjaši da uzjašim’ prakticirali su (i prakticiraju) hadezeovci i njihovi blizanci sdepeovci i u drugim izbornim jedinicama u Hrvatskoj, ali ovaj “lički” je bio toliko efikasan i uočljiv da ga je onomad i Vladimir Putin kopirao kada se dogovorio s Medvedevim da najprije zamieni svoju premijersku fotelju za njegovu predsjedničku, a malo kasnije, opet natrag, predsjedničku za premijersku.
Iako su poslie Tuđmanove smrti na čelo njihove stranke izmilili uglavnom kriminalci, ratni dezerteri, profiteri, profesionalni lažljivci i razni drugi misfiti, u svim izbornim kampanjama glavna i najbučnija retorika hadezeovskih kandidata bila je ona njihova stalno ponavljana priča da je njihova stranka oslobodila Hrvatsku i da je ona jedina prava i kompetentna opozicija onim jugokomunističkim koje ju žele uništiti.
I, politički nepismeni narod, barem ona manjina koja je izlazila na izbore, vjerovala je tim hadezeovskim političarima. Nitko, osim nekolicine stvarnih domoljuba iz tzv, desnice, nije ih upitao kako se oni usude nešto takvoga brbljati kada svatko zna:
Da su HDZ i SDP prije 25 godina, kao pravi politički blizanci, zajedno pisali ‘hrvatski ustav’ prema kojemu svi mi trebamo biti “atifašisti”. Ustav prema kojemu hrvatska državnost i hrvatska poviest na ovim prostorima ne počinje od stoljeća sedmog, nego od nekakvoga noćnog sastanka čopora četničko-partizanskih komita, šumskih bandita, palikuća i ubojica, koji je navodno 1943. godine održan u četničkom selu Labudovac kod Plitvica.
Njihov izgovor je bio da ‘Hrvati 900 godina nisu imali svoju nacionalnu državu pa se ova sadašnja nije mogla temeljiti na ničemu drugom’ osim te srbokomunističke farse.
Nikoga ne treba čuditi što su takvu bezsmislicu rabili autori ustava Tomac i Šeks, koji su svoje ‘znanje’ stekli u Titinim partijskim školama, ali čudno, vrlo čudno je da Tuđman koji je sebe smatrao povjesničarom nije znao barem za ovo što je kojih 150 godina ranije zapisao poznati hrvatski povjesničar dr. Franjo Rački:
‘Koliko se neće uzradovati svaki hrvatski rodoljub, kad primieti, da banovi, župani, podžupani, satnici i drugi dostojanstvenici, našemu narodu vazda toli mili, u ono davno doba uz narodne vladare takodjer bijahu nerazdruživi pratioci naših pradjedov?...
Koliko se neće ponositi, videći kraj toga pred očima kako mnogo starodavne narodne ustanove izniknuše iz javnoga života hrvatskoga, tečajem potonjih nesretnijeh viekov?
Uobrazujući si u mislih dvor svojih kraljeva i vladarov, uzstrojen kako svaki najodličniji u suvremenoj Europi.
Kada naš narod podpunoma upoznao bude svoju poviest, te iz nje proučio da imade samostalnu prošlost u svakoj struci javnoga života, onda ne će slavu ili jamstvo svoje političke slobode u tom tražiti da bude prirepak ikoga naroda u ikakvom obliku.
Onda tek bude svoj u svojoj kući’.
Ma znali su autori su nove “hrvatske” konstitucije, dobro su znali da kontinuitet hrvatske državnosti nije prestao kroz sva stoljeća asocijacije s Mađarskom i Austrijom. Ali kada bi tu poviestnu stvarnost uzeli za pravni temelj nove Hrvatske oni nikako ne bi mogli zaobići ni postojanje Nezavisne Države Hrvatske. A to su, radi svoga jugokomunističkog uvjerenja, koje je uza sve njihove priče o obraćenju ostalo duboko usađeno u njihovu sviest, morali pod svaku cienu zaobići.
Drugo, da su po naređenju HDZ-a hapšeni, i na duge robije osuđivani hrvatski ratni heroji, generali i tisuće drugih branitelja, dok su svi četnici, među kojima su i stotine, ako ne i tisuće, najgorih zločinaca ‘abolirani’ i ne samo da slobodno šeću Hrvatskom koju su rušili, nego dok jedni na visokim pozicijama državne i lokalne uprave beru visoke plaće, drugi primaju mirovine veće od onih koje primaju hrvatski ratni invalidi.
Da je HDZ 2004. stupila u koaliciju s Pupovčevim četnicima, a evo prije nekoliko mjeseci opet s tim istim Pupovcem i s HNS-om, najgorom jugokomunističkom bagrom.
Da je HDZ srušila spomenik hrvatskom Rommelu, Juri Francetiću u Slunju i uklonila spomen ploču Mili Budaku, koji je u Sv. Roku postavio Hrvat iz Kanade Joso “Šoša” Vidaković.
Da je dok je sve to radila ista ta HDZ, novcem iz državnoga proračuna, četničkim krvnicima podigla onaj sramotni spomenik u Srbu, nedaleko od jame u koju su ti monstrumi bacili 38 nevinih hrvatskih seljaka Ivezića; djece, žena i staraca i hrvatskih sela koja su do temelja spalili.
Nitko od ovih ličkih ‘političara’ nije tada niti jednu rieč progovorio protiv tog gnusnog izdajničkog čina njihovih stranačkih vođa i drugova.
I ne samo to. Od dana kada je podignut, kod toga spomenika svake godine na 27. srpnja orgijaju čopori crvenih i crnih ljudskih nakaza koje po naredbi HDZ-a, mora štititi hrvatska policija.
Protiv te grdobe dolaze demonstrirati čestiti hrvatski ljudi među kojima je i hrvatski ratni heroj general Željko Glasnović i drugi hrvatski častni branitelji. Dolaze ljudi iz raznih krajeva Hrvatske; iz Zagreba, Slavonije, iz daleke Podravine i drugih krajeva, ali nikada se na tim demonstracijama nije pojavio niti jedan lički hadezeovski gradonačelnik, predsjednik općine ili župan.
Ali, kako se vidi, u ovim zadnjim lokalnim izborima taj trik HDZ-a kao ‘najzaslužnije i najpotentnije braniteljice hrvatske slobode’, u Gospiću i Zagrebu više nije palio, najvjerojatnije zato što je dio tog našeg neukog naroda napokon shvatio da ga blizanci HDZ-SDP i njihovi ortaci već 25 godina vode za nos žedne preko vode.
U skupštinu grada Zagreba ušli su čestiti hrvatski domoljubi Bruna Esih, Zlatko Hasanbegović, Tomislav Jonjić i drugi, a u Gospiću za gradonačelnika izabran je jedan od riedkih poštenih poduzetnika i domoljuba, predsjednik HSP-a Karlo Starčević.
Ne samo da se Starčević povrh svih poslova na koje ga obvezuje njegova firma primio i ove vrlo izazovne dužnosti, nego će tu dužnost obnašati dragovoljno i bezplatno; bez službenog auta i šofera i svih drugih privilegija koje su do sad koristili hadezeovski gradonačelnici.
Znam da ćete vi moji Ličani sada reći: ‘Lako je njemu kad ima!’ Ali, prije nego to izustite trebali bi se sjetiti da je, nasuprot mnogim drugim biznismenima u Hrvatskoj, sve što ima Karlo zaradio na pošten način, svojim znanjem i svojim znojem.
On je jedan od rietkih poduzetnika u Hrvatskoj koji je svoj biznis izgradio na temelju one koju je navodno izrekao Thomas Edison: “Every succes is five percent inspiration and ninety fife percent perspiration” (Svaki uspjeh je pet posto nadahnuća i devedeset pet posto znoja).
Kada je Nelson Mandela 1994., nakon 27 godina robije, na izborima u Južnoj Africi pobiedio F. W. DeKlerka i time dokončao više od tri stoljeća dugu vlast manjinske biele rase nad većinskom crnom, DeKlerk je u svome govoru rekao da se, ‘Gospodin Mandela time samo popeo na prvo brdo iza kojega ima još mnogo drugih, viših brda na koje će se morati popeti. Malo po malo, Mandela se uspio popeti i na ta brda.
I ovi naši vrstni domoljubi u ovim izborima tek su se popeli na prvo malo brdo iza kojega ima još puno većih brda na koje će se morati uzpeti prije nego dođe do slobode do koje hrvatski narod mora (i hoće) doći.
Ovo je tek jedan mali uspjeh, ali uspjeh koji je ozbiljno potresao “antifašiste” i njihove podguze i ortake.
Kada je izgledalo da je sve zastalo, na sceni su se pojavili ovi ljudi koji se ne boje otvoreno suprostaviti odnarođenoj bagri koja je kroz 16 godina svoje vladavine Hrvatsku dovela na rub ponora.
Iako smo još daleko od konačne pobjede, sada ipak možemo reći ono što je rekao Galileo Galilei kada je bio od strane Crkve osuđen na dugu robiju, radi “hereze” jer je tvrdio da se zemlja okreće oko sunca, a ne obrnuto, kako su to tumačili ondašnji crkveni ‘znanstvenici’.
Kad su ga poslie osude vodili u zatvor Galileo im je prkosno doviknuo “E pur si mouve!”
“Ali IPAK SE MIČE!”
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
