Hrvatski mučenik Ismet ef. Muftić
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 24 Studeni 2017 19:04
Zagrebački muftija Ismet efendija Muftić
Već u srpnju 1941. odredio je Poglavnik dr. Ante Pavelić da se u glavnom gradu
Nezavisne Države Hrvatske na bivšem Domu likovnih umjetnosti, na Trgu Kulina Bana, izgradi džamija za Hrvate islamske vjere.
Radovi na džamiji počeli su odmah, a dovršeni su u travnju 1943. godine.
Svi radovi izvršeni su pod vodstvaom inženjera Zvonimira Požgaja i arhitekta Stjepana Planića. U glavne radove bili su uključeni razni hrvatski umjetnici: Josip Turkalj (kipar), Bohutinski, Matijević, Perić, Ivanković, Prpić, Raduš, Lozica, Penić, Loboda, Štigler i drugi. Kada je džamija dovršena, na mjesto glavnog imama došao je zagrebački muftija Ismet efendija Muftić.
Govor i molitva zagrebačkog muftije Ismeta ef. Muftića prilikom otvaranja Hrvatskog Državnog Sabora 1942. godine: “Nalazimo se u velikim i sudbonosnim vremenima obnavljanja velike državne misli najmoćnijih hrvatskih vladara, Tomislava i Krešimira IV., u vremenima uzkrsnuća Nezavisne Države Hrvatske.
Ono što smo mi muslimani pretrpjeli u ovo dvadeset godina (kraljevine SHS i Jugoslavije, nap. a.), ne da se zamisliti , a kamoli riečima izkazati.
Naša najosnovnija ljudska prava, naše duše i naša vjera bili su bez ikakve zaštite, bez ikakve mogućnosti za normalan razvitak.Bili smo građani trećega reda.
Preko noći smo od najjačeg ekonomskog faktora postali najsiromašnijim elementom, a naročito naša aristokracija. Naš građanski stalež je postao robotnikom, naš seljak zapušten i zaboravljen.
Naša uzvišena vjera, koja je vezana ne samo za sticanje blaženstva na onome svietu, nego i na ovome, učila nas je oduviek borbi i odporu protiv takvooga stanja.
Mi, pošteni muslimani borili smo se uviek protiv svih tuđinskih najezdai nasrtanja na naša narodna prava. Oduviek smo stajali na braniku naše hrvatske domovine, našeg hrvatskog jezika i svoga narodnog osjećanja.
I ta borba napokon je urodila bogatim i pravim plodom. Postali smo svoji na svome u svojoj slobodnoj i nezavisnoj državi Hrvatskoj.
Za ovu radostnu stvarnost imamo mi muslimani zhvaliti u prvom redu Allahovoj providnosti, koja nam je dala čovjeka neograničenih sposobnosti i divovske energije, našeg dragog poglavnika Antu Pavelića i uz njega njegove hrabre i neustrašive pobornike. Njegovom voljom i mudrom odlukom danas za sve nas muslimane u Nezavisnoj Džavi Hrvatskoj došao je veliki čas, otvoren je Hrvatski državni sabor.
Naši zakleti neprijatelji zatvorili su godine 1918. poviestna vrata naše Sabornice, ali misao slobode i vjeru u hrvatsku samostalnost u našim srdcima nikada nisu mogli zatvoriti.
Želja za slobodom čitavoga hrvatskog naroda tinjala je u našim srdcima i zahvaljujući našem Poglavniku ona je i ostvarena.
Mudrom odlukom našeg Poglavnika, evo ponovno se otvaraju poviestna vrata Hrvatske Sabornice u kojoj će narodni zastupnici raditi u korist cielokupnog hrvatskog naroda.
Braćo muslimani, da vas, cjelokupni hrvatski narod i našeg Poglavnika Allah džellešanuhu pomogne u velikom radu na dobrobit nas muslimana u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Pozivam vas na molitvu - dovu - koju ću sada proučiti, a vi popratite sa amin!
- U ime Boga, obćeg dobročinitelja: Bože naš! Stvoritelju svih svietova! Gospodine sudnjega dana, primi našu skrušenost! Usavrši naša djela!
Neka je Tvoj blagoslov na uzvišenog Pejgambera Muhameda alejhisselama i na sve Božje Poslanike. Samo Tebe obožavamo! Samo tebe molimo! Obdari svojom milošću svoga poniznog slugu Antu Pavelića, ljubljenog Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, našu hrabru vojsku i sinove liepe naše domovine!
Očuvaj nam , Bože, našeg Poglavnika, pobornika pravde, zatočnika istine, od zlih ljudskih ćudi i krivih savjetnika!
Daj mu, Bože, snage, iskrenih pobornika! Daj mu, Bože, zdravlja i duga života! Učini svojom moći da se brine za nas, za napredak Nezavisne Države Hrvatske, za njezinu sreću, njezino blagostanje!
Ti, koji si najmilostiviji, daj nam svoje milosti! Ti, koji si najmudriji, daj nam svoje mudrosti da stupamo stazom Tvojih vječnih kreposti, jer si Ti jedini koji na te staze vodi!
Molimo Te Bože, da nas pomogneš i ojačaš našu volju i odlučnost da ostanemo na pravom putu, jer Ti si, Svemogući Bože, najbolji jamac i na Tebe se oslanjamo!
Stvoritelju naš, Bože našega spasa, primi našu molitvu, kao što je primaš od svih dobrih ljudi! Amine, Amine, ja mudžibessailine! Velhamdulilahi Rabbil aleminel fatiha!”
Ismet ef. Muftić rodio se 1876. godine u Žepču. Bio je civilni imam a zatim i zagrebački muftija. Za Zagrebačkog muftiju je postavljen je 1917. godine kada je Muslimanska bogoštovna općina podignuta na razinu muftijstva, kojem su bile podređene sve muslimanske općine u Hrvatskoj. Godine 1935. bio je u odboru Zaklade za izgradnju prve džamije u Zagrebu. Bio je jednim od osnivača i dopredsjednikom Društva bosansko-hercegovačkih Hrvata u Zagrebu koje je osnovano u ožujku 1939. godine i u javnosti zastupalo poviestnu etničku pripadnost bosanskih i hercegovačkih muslimana hrvatskom narodnom korpusu.
Nakon uzpostave Nezavisne Države Hrvatske bio je član Hrvatskoga državnog vodstva, koje je osnovano 12. travnja 1941. godine, te vojni muftija Hrvatskih oružanih snaga. Osim što se brinuo za svoje vjernike, surađivao je u tisku i periodici pišući najčešće o vjerskim temama i problemima te je smatran istaknutim muslimanskim teologom a djelovao je i na razvijanju hrvatske svijesti među islamskim vjernicima.
Dobrog i plemenitog Imama jugokomunistički krvnici su odmah po ulazku u Zagreb 1945. godine osudili na smrt i javno objesili pred vratima zagrebačke džamije.
Istu sudbinu doživjeli su mnogi imami i hafizi po skoro svim selima i gradovima Bosne i Hercegovine.
Crveni monstrumi srušli su tada i one liepe vitke minarete a njegovu džamiju pretvorili u nekakv nakaradni komunistički muzej. Ali ono što je ne samo za svakog Hrvata, nego za svakog čestitog čovjeka najveća uvreda, Trg Kulina Bana na kojemu je nevin obješen muftija Muftić, njegovi krvnici preimenovaše u “Trg Žrtava Fašizma”.
Taj sramotni naziv, ta magnum uvreda, taj žig izruge ne samo žrtvi muftije Ismate Muftića, nego svim hrvatskim žrtavama koje su komunistički vampiri na najokrutniji način likvidirali, još i danas stoji na tom svetom mjestu.
Dokle? Dokle će hrvatski narod trpiti te i takove zulume? Odgovor je jasan. Dotle dok se ponovno ne ustane i ne završi ono što je trebao završiti 1995. godine.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen