Zvonimir R. Došen: I ovaj medvjed je jednom ratovao
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 30 Srpanj 2021 13:05
Wojtekov kip u Duns-u u Škotskoj
Kad su Hitler I Staljin 1939. napali i međusobno podielili Poljsku, tisuće i tisuće poljskih civila i vojnika na čelu s generalom Vladislavom Andersom odpremljeno je u sovjetske gulage u kojima su mučeni na razne načine, najviše glađu.
Kad je Hitler u lipnju 1941. napao svoga dotadašnjeg saveznika Staljin je u golemom strahu ne samo pustio poljske zarobljenike na slobodu, nego je glađu izcrpljenom, jedva pokretnom Andersu “predložio” da organizira novu poljsku vojsku, koja će se, kako se kao “pravi komunist” nadao, boriti protiv nadirućih njemačkih divija, za spas svoga dosadašnjeg mučitelja.
U proljeće 1942., radi munjevitog napredovanja Hitlerovih divizija Staljinovo carstvo je izgubilo kontrolu. Njegov do tada svmogući NKVD bio je u razsulu, pa se novo formiranoj Andersovoj vojsci ukazala prilika da s tisućama poljskih civila napusti je Sovjetski Savez i prieđe u Iran.
Na željezničkoj postaji u Hamadanu, 8. travnja, poljskim je vojnicima prišao jedan mali Iranac s malim medvjedićem čiju je majku, kako im je objasnio, ustrielio neki lovac. Jedna od izbjeglica, 18 godina stara Irena Bokiewicz, nećakinja generala Boleslawa Wieniawa-Dludoszlowskog, zavolila je maloga medvjedića i zamolila poručnika Anatola Tarnowieckog da joj ga kupi. Tarnowiecki je to rado učinio i mali medo je zajedno s izbjeglicama odpremljen u izbjeglički logor u blizini Tehrana gdje će pod Ireninom njegom živjeti tri mjeseca.
U kolovozu te godine medo je postao mezimac 2. Transportne satnije, koja će kasnije postati 22. Satnija za obskbu topništva. Vojnici su medi dali ime Wojtek, što je diminutiv jednoga od najbrojnijih poljskih imena Wojciech (Veseli ratnik). Wojtek je na početku imao probleme s grlom, nije mogao gutati tvrdu hranu, pa su ga vojnici hranili kondenziranim mliekom iz flaše u kojoj je prije bila vodka. Naravno!
Onda su ga hranili voćem, marmeladom, medom i sirupom, a više puta mu davali i pivo, koje je jako volio piti. Wojtek se pokazao kao vrlo bistar “učenik” i počeo je imitirati sve što su vojnici radili - ujutro piti kavu i “pušiti” (jesti) cigarete.
Spavao je s vojnicima, uživao u hrvanju s njima i brzo naučio pozdravljati “vojničkim” pozdravom i postao glavna atrakcija vojnicima i civilima te postao neslužbeni maskota svim jedinicama u tom sektoru. Kad je jedinica premještena u Irak, a onda u Siriju, Palestinu i Egipat, Wojtek je išao s njom, kopirao vojnike u pušenju, piću i, kad bi mu zapovjedili, na zadnjim nogama s njima marširao. I tako, mali medo je pomalo rastao i do bitke za Monte Cassino, u siječnju 1944., bio je težak preko 90 kilograma.
Kad se poljska vojska u Egiptu počela ukrcavati na brod kojim će biti prebačena u Italiju da se kod Monte Cassina uz Britance bori protiv Njemaca, poznata britanska snobovska rigidnost opet je izplivala na površinu. Prema “propisima” zapovjedništva britanskoga transportnog broda, koji ih je trebao prebaciti u Italiju, bilo je zabranjeno ukrcavanje životinja. Kako bi zaobišli tu regulu poljski su vojnici Wojteka “službeno unovačili” u poljsku vojsku s naznakom da je on nije samo obični vojnik, nego razvodnik njihove 22. Topničke satnije. Henryk Zacharewicz i Dymitr Szawlugo naznačeni su kao njegovi staratelji.
Kao vojnik s osobnom platnom knjižicom, činom i rednim brojem, Wojtek je zajedno s drugim vojnicima živio u šatorima, ili točnije, u posebno izgrađenom drvenom sanduku.
Za vrieme bitke za Monte Cassino Wojtek je pomagao vojnicima svoje satnije uglavnom u dopremanju streljiva, noseći 45 kg težke sanduke topovskih i bacačkih granata i nikada mu ni jedan nije izpao iz “ruku”. Neki nisu u to vjerovali, ali mnogi britanski vojnici su pričali kako su za vrieme bitke za Monte Cassino gledali medvjeda koji je imitirajući vojnike nosio težke sanduke granata, koje su obično nosila četiri vojnika, i kopirajući vojnike slagao na kamione. Za nagradu za ovaj težak i opasan rad Wojtek je promoviran u čin desetnika.
Poslie završetka rata 1945., Wojtek je s ostalim vojnicima 22. satnije odpremljen vojnu bazu u Berwickshire u Škotskoj, gdje je ubrzo postao popularan civinom pučanstvu i novinarima i proglašen počastnim članom Poljsko-škotske udruge.
Poslie demobilizacije 15. studenog 1947., Wojtek je odpremljen u zoološki vrt u Edinburghu gdje je ostao do konca života. U svom novom prebivalištu često su ga posjećivali novinari i bivši poljski vojnici, njegovi drugovi koji su mu ponekad dobacivali cigarete koje je on volio “pušiti”. Wojtek je u Vel. Britaniji često bio “gost” na BBC televizijskom programu za djecu “Blue Peter”.
Kad je u prosincu 1963. umro bio je star 21 godinu, visok 1,8 m i težak skoro 500 kilograma.
Uz mnoge spomenike ovom medvjedu-vojniku su i; plaketa u Imperial War Museum-u Londonu i skulptura u Sikorski muzeju, koju je izradio David Harding, te drvena skulptura u Weelsby Woods u Grimsby-u.
U Poljskoj gradsko je vijeće Krakowa odobrilo podizanje kipa Wojteku u gradskom Jordan parku. Kip je odkriven 18. svibnja 2014. na sedamdesetu obljetnicu bitke za Monte Cassino.
U Škotskoj 2013., vijeće je grada Edinburgha odobrilo je podizanje Wojtekovog spomenika, koji je izradio Alan Beatie Herriot. Spomenik koji prikazuje Wojteka koji hoda s jednim poljskimvojnikom odkriven 2015. u velikom parku West Princess Street Gardens, a 26. travnja 2016., odkriven je ovaj u Duns-u (gore na slici).
Šteta što je jadni Wojtek umro tako mlad. Da je poživio i dočekao oslobođenje Poljske možda bi i on bio, ako ne ministar branitelja i zamjenik poljskoga premijera, onda barem zastupnik u poljskom parlamentu.
Ali, da! Biti će da sam već pomalo dementiran pa mi svašta pada na pamet. Takvo nešto se može dogoditi samo u današnjoj Narodnoj Republici Hrvatskoj.
Ipak, onako zamišljam, da je ovaj poljski medo kojim slučajem umjesto u poljskoj bio u engleskoj vojsci on bi sigurno bio priekim postupkom dobio britansko državljanstvo, umjesto Wojtek dobio bi ime Charles ili Winston i vjerojatno bi dobio barem počastno mjesto u njihovoj House of Commons. Pa kad su čuli da je neki medvjed, s imenom Tom, ne samo dobio mjesto zastupnika in ‘Croatian House of Condoms’, nego i ministarsku fotelju, Englezi su počeli lamentirati: “Only in Croatia - Eh? Pity!!!
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
