Zvonimir R. Došen: Jesu li izraelski ratni zločini u Gazi uzputni ili unapried planirani?
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 24 Studeni 2023 13:00
U svome nedavnom osvrtu na engleskom jeziku na izraelsko nehumano razaranje i zločine nad civilnim stanovništvom Gaze visoki politički anlitičar Al Jezeere Marvan Bišara piše: “Grozni prizori smrti i razaranja u Gazi su opomena da za Izrael nasilje nije nenamjerno, uzgredno ili slučajno nego dio paketa njegova kolonijalnoga DNK-a.
Kao i Francuzi u Alžiru, Nizozemci u Indoneziji i Južnoj Africi, Belgijanci u Kongu, Španjolci u Južnoj Americi i Europejci u Sjevernoj Americi, zionisti su kao pteteču ili opravdanje za slobodnu od svake krivnje represiju i nasilje dehumanizirali starosjedioce Palestine.
Ali kolonijalizam ne treba spajati s judaizmom. Ako išta, Židovi su povijesno kroz stoljeća bili žrtve rasizma što je mnoge od njih učinilo protukolonijalistima.
Izrael je 1948. uzpostavljen na ruševinama drugoga naroda, Palestinaca. On je u većinsku židovsku državu pretvoren namjernim etničkim čišćenjima 750.000 palestinskih starosjedioca.
Od tada Izrael održava svoju sigurnost vojnom okupacijom, državnom represijom, krvavim ratovima i nebrojenim masakrima civila.
Nazaret, grad moga rođenja, bio jedan od nekolicine pošteđenih od etničkoga čišćenja, ali samo zato što je vojni zapovjednik s imenom Banjamin Dunkelman, kanadski Židov koji je zapoviedao semom brigadom izraelske vojske, odbio izvršiti zapovied njegovih nadređenih za evakuaciju ovoga većinski kršćanskog grada, uglavnom, kako je kasnije napisao, zbog straha od međunarodnih reprekusija.
Oko 400 drugih palestinskih gradova i sela nisu bili te sreće. Oni su doživjeli depopulaciju, a većina njih je kompletno decimirana. Njihovi stanovnici bili su ili ubijeni ili izbačeni van. Sva vlasništva su ili uništena ili zaplienjena. Svi oni (gradovi i sela) dobili su hebrejska imena.
Palestinci koji su se pokušali vratiti u svoje domove bili su ili ubijeni ili nasilno protjerani u susjedne zemlje. U njegovoj knjizi Sveti krajolik: Pokoana poviest Svete zemlje poslie 1948.
( Sacred Landscape: The Buried History of the Holy Land Since 1948 )izraelski politički znanstvenik Meron Benvenisti piše: “Nikada od srednjega doba civilizirani sviet nije vidio ovakvo prisvajanje svetih mjesta jedne poražene vjerske zajednice od strane pobjednika.”
Od tada, bez obzira na promjene vodstva, Izrael je okrenuo svoje poglede prema narodu per se. Izraelci Palestince smatraju nutarnjim neprijateljem koji mora biti uništen ili kao demografska prietnja koja mora biti uklonjena.
Nije slučajno što je Izrael od svojga zametka uzpostavio opresivni režim “židovske superiornosti”. Taj režim se posli drugog okupacijskog rata 1967. produžio na svu poviesnu Palestinu, od rijeke Jordana do Sredozemnog mora. Odtada Palestinci uzvikuju: “Od rijeke do mora, Palestina će biti slobodna!” ( From the river to the sea, Palestine will be free! ).
Izrael kao oblik osvete, kazne i odvraćanja desetljećima rabi nerazmjernu silu i vrši nebrojene masakre nad palestinskim civilima. Prošloga mjeseca Palestinci su komemorirali sedamdsetu obljetnicu masakra u Qibiji gdje su za osvetu za palestinski napad na jedan židovski settlement ubili troje ljudi od kojih dvoje djece i izraelska vojska na čelu s Arielom Šaronom na Zapadnoj obali napala palestinsko selo i ubila 69 stanovnika većinom žena i djece.
Isti taj mentalitet rabi se danas 70 godina kasnije u Gazi. To je strategija odvraćanja namjerno uperena protiv civila kako bi ih se udaljilo od njigova vodstva i grupe ljudi koji se bore u njihovo ime. Izraelska propagandna mašinerija danas je zauzeta uzpoređivanjem ,stvarnih i proizvedenih, očajnih i gnjevnih krikova naroda Gaze projektirajući da je Hamas kriv za izraelske masakre nad njima.
U konfrontacijama s Palestincima Izraelu nije dosta “oko za oko”. Kada se radi o njihovim civilnim žrtvama u omjeru na palestinske Izraelci inzistiraju na jedan naprama deset ili dvadeset. Zato palestinski civili moraju u svakom sukobu platiti visoku cienu bez obzira na moralne ili legalne standarde.
Nigdje nesimetrija nije više prožimajuća nego u izraelskoj pedeset šest godina dugoj okupaciji Zapadne obale i Gaze, koja je po samoj svojoj prirodi perpetualni sustav nasilja nad civilima.
Pokoljenje za pokoljenjem Palestinaca moraju trpiti groznu otvoreno rasističku okupaciju koja uključuje dnevna ponižavanja , kolektivne kazne, zapliene zemljišta i uništavanja života i sredstava za život.
Za gazu ovo znači sedamnaestgodišnja obsada vojnom nehumanom i kriminalnom blokadom, vojne provale i racije, namjerno bombardiranje civilne infrastrukture i mnogo drugoga.
Iako Izrael tvrdi da “nije imao izbora”, njegova okupacija je zapravo vođena strategijom a ne nuždom. Za cielo vriema u prošlih šest decenija Izrael je kontrolirao palestinske prostore, djelomično da na tim ukradenim palestinskim prostorima kolonizira stotine ilegalnih židovskih settlemenata, djelomično kako bi njihove stanovnike držao kao taoce sve dok njihovi lideri ne pristanu na njegove političke diktate, koji su po definiciji jedan od oblika državnoga terorizma, a to je uporaba nasilja protiv civila za političke svrhe.
Drugi važan faktor iza izraelskog nasilja nad palestinskim civilima je mržnja, mržnja gonjena strahom, zavidnošću i gnjevom.
Izrael strahuje od svega što je palestinska postojanost, palestinsko jedinstvo, palestinski odpor, palestinska poezija i palestinski nacionalni simboli.
Taj strah generira mržnju jer država koja je uvijek u strahu ne može biti slobodna. Izrael je ljut na Palestince jer se odbijaju predati, pokoriti ili otići - daleko.
Oni ( Palestinci ) odbijaju odstupiti od svojih temeljnih prava, a kamoli pritati na poraz.
Izrael je također zavidan na palestinskoj unutanjoj snazi, vanjskom ponosu i njihovim jakim uvjerenjima i spremnosti na žrtvu.
Ukratko, Izrael mrzi narod Palestine za to što ugrožavar ealizaciju zionističke utopije nad cielom povijesnom Palestinom. A, kao što sam napisao prošle godine, posebno mrzi one koji žive u Gazi zbog pretvaranja toga njihovoga sna u noćnu moru.
Ali odgovor za gazu i ostale dielove Palestine ne može biti više ubijanja i više okupacije.
Zapravo, ovaj izraelski pokolj industrijskih razmjera koji je u tijeku i široka represija Palestinaca, kao retrubucija za strahovite napade Hamasa 7. listopada u južnom Izraelu, je podpuno zločinački i blesav.
Israel je u zadnjih 75 godina pokušao živjeti od mača, čime je posijao još više iste one nesigurnosti i gnjeva. Neprestanim ponavljanjem iste strategije i očekujući drukčije rezultate on je doista blesav. Ako nastavi Palestincima uzkraćivati život i budućnost Izrael će isto skončati bez života i budućnosti vriedne života u ovoj arapskoj sredini.”
I dok Izrael nemilosrdnim bombardiranjem razara sve u Gazi, uključujući bolnice i UN skloništa, ubija desetke tisuća civila, među kojima je više od pet tisuća djece, sve koji se usude nešto progovoriti protiv ovih groznih zločina u nad Palestincima Bidenova Biela kuća smatra “odvratnom promocijom antisemitizma i rasističke mržnje”.
A kanadski političari, kao njihov ministar vanjskih poslova Bill Blair i svi drugi, trokeljaju o izraelskom pravu na obranu i njihovom “suzdržavanju i zaštiti civilnog stanovništva u Gazi.”.
Kada je zastupnica u parlamentu Ontarija, Sarah Jama, mlada žena u invalidskim kolicima, izabrana na listi socijalističke Nove demokratske stranke ( New Democratic Party ) na prošlim izborima u Hamiltonu, na svome facebooku osudila izraelske zločine nad Palestincima strogo je od parlamenta, na čelu s konzervativcima, sancionirana, pod uslovom da ne će od predsjednika parlamenta biti priznata kao zastupnica sve dok se ne pokaje i ne izpriča. Malo kasnije izbačena je iz kluba zastupnika svoje stranke. Njezin “veliki grijeh” je, kako navode, što najprije nije naglasila zločine Hamasa nad Izraelcima, jer, kako svi znamo, o zločinima Hamasa se može koliko god hoćete govoriti bez da se spominju izraelski, ali ne i obrnuto.
Vive la démocratie!!!
Marvanove tvrdnje da je Izrael sve ovo unapried planirao potvrđuje sam izraelski premijer Banjamin Netanyahu, koji je najprije naglašavao da Izrael nema namjeru zauzeti Gazu, a sada, kada je, poslie strašnih razaranja i masovnog etničkog čišćenja njegova vojska ušla u ovu razorenu palestinsku enklavu, govori da “Palestinci nisu kompetentni upravljati sami sobom”.
Pametnom dosta!
Za Dom Spremni
Zvonimir R. Došen
